| Prvi susjed hotela ‘Bračka perla’, Hajdukov velikan iz zlatnih vremena Dražen Mužinić Frfa, zainteresiran za priču iz ‘Slobodne’, pozvao je Grgu na kavu u supetarskom kafiću |
| PIŠe Damir ŠARAC snimio Joško PONOŠ/cropix |
Treći dan ljetovanja obitelji Grge Mandića, Vranjičanina teško oboljelog od azbestoze, započeo je u muškom ritmu. Prvi susjed hotela “Bračka perla”, Hajdukov velikan iz zlatnih vremena Dražen Mužinić Frfa, zainteresiran za priču iz “Slobodne”, pozvao je Grgu na kavu u Supetru.
− O, drago mi je, nismo se poznavali blisko, ali ko koga u onin našin vrimenima nije zna. Mi smo i generacijski blizu – ispričao nam je Grgo.
Ekipi na štekatu pridružio se sportski novinar Zdravko Reić, pa su teme – naravno, s Hajdukom u glavnoj ulozi – frcale bez problema.
Ostatak jutra i poslijepodne okupili smo Grginu djecu, Marka, Vilmu i Dragu, i pridružili se Robertu Barilli, jednom od najboljih poznavatelja bračke baštine, u obilasku otoka koji ostaje skriven “običnim” posjetiteljima: napuštenim pastirskim naseljima, šumskim jamama i ovčarskim lokvama na padinama Vidove gore.
− Najbolja je Dobra jama. Da mi se spustit... Sedamdeset metri do dna, a unutra golubi, sove i šišmiši – ispričao nam je petnaestogodišnji Marko Mandić.
− A ovde je sveti Jure doskočio s kopna i ostavio tragove – pokazuje Barilla na škrapi duboko usječene goleme stope, kao ljudske, i priča pastirsku legendu.
Put po južnoj strani Brača na priličnoj žezi vodio je dalje preko Obršja, Fantovih dolaca, Podžeženika, Brščanove gomile...
− Bolje od brčkanja. Lipo se kupat, ali lipo je i štagod vidit. Ova mista bez vodiča nikad nećeš obić, a di ćeš u današnje vrime nać vodiče?! Neka se dica malo oznoje, neće in bit ništa, a imat će šta pričat – zapuhao se Grgo Mandić.
Ali ne staje...
