Kako malo lokalno slavlje postaje krupni nacionalni, pa čak i međunarodni događaj? Pitajte Šimu Strikomana, koji je bio idejni začetnik, i njegove Vodičane, oni o tome znaju sve, jer su uspjeli od jednog malog vodičkog uskrsnog običaja, koji nije bio poznat ni u susjednom Šibeniku a kamoli šire, u dvadesetak godina napraviti Hrvatski festival žudija, koji iz godine u godinu okuplja više od tisuću sudionika u 30 različitih župnih skupina iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Koji ispočetka nisu ni znali jedni za druge, a kamoli da je za njih znao ostatak Hrvatske, kakvo blago specifičnih uskrsnih običaja, folklora, nošnji i odora te napjeva ima u tim svojim malim župama Bogu iza nogu, koje je tek festival – a preko njega i mediji, televizija i društvene mreže – iznio na svjetlo dana. Danas se taj festival, koji redovno, kao važan nacionalni kulturni događaj prati i HTV, održava svake godine u različitoj župi, pa je tako već sad poznato da će domaćin iduće smotre – jer nije natjecateljskog karaktera – biti Župa sv. Kaja u Solinu, a u Vodice, iz kojih je festival i krenuo, vraćaju se svake šeste godine.
Iz vodičkih žudija, snimljenih na vodičkoj rivi nastale su ne samo Milenijska fotografija, nego i ciklus fotografija "Terra Croatica" s ciljem dokumentiranja i očuvanja etno-kulturne baštine u Hrvata. A druga raskošna fotomapa, s 12 fotografija velikog formata, pod nazivom "Rogoznica – Gospin brod", posvećena je rogozničkoj Gospi od Kapelice, događaju za koji baš Strikoman tvrdi da je jedinstven na Mediteranu, s obzirom na to da procesiju s Gospinom slikom, koja se bogato uređenim i cvijećem okićenim brodom prenosi s obližnjeg Gospinog (polu)otoka i nazad, ne prate samo velik broj mještana u svojim tradicijskim brodovima s djevojkama u bijelom, nego i brojni plivači.
Cijeli ovaj događaj, za koji je popratni tekst napisala rogoznička kroničarka Vedrana Stočić, zaljubljena u rodni kraj, odvija se baš u danima koji su pred nama, 2. srpnja, i predstavlja, kako je naglasila, ne samo vjerski čin, nego i ključnu točku lokalnog identiteta, pomorske tradicije i zajedništva koja spaja prošlost i sadašnjost Rogoznice. Prema usmenoj predaji iz 1722. godine, ribar Ivan Bogavčić Tuburko, ribareći oko poluotoka Gradina, na stijenama je ugledao neobičnu svjetlost. Tamo je pronašao sliku koja prikazuje Pohođenje Blažene Djevice Marije Elizabeti. Ribar je sliku odnio kući, no ona se na čudesan način sama vratila na isto mjesto na stijeni. Mještani su to shvatili kao jasan Božji znak i na toj hridi izgradili prvu zavjetnu kapelicu. Kada su 1887. godine Rogoznicom harale smrtonosne crne ospice, mještani su, predvođeni svećenikom, bosi i u suzama hodočastili do Gospine kapelice, moleći za spas. Bilježi se da je od tada umiranje u mjestu potpuno i trenutno prestalo, zbog čega se svake godine u siječnju u Rogoznici slavi kao Zavjetni dan.
Iako je blagdan Gospe od Kapelice i Dan općine Rogoznice, s kojom Turistička zajednica Rogoznice počinje i manifestaciju Ljeto u Rogoznici, teško se ne složiti sa Strikomanom kako su medijsko-promidžbeni potencijali Gospe od Kapelice puno, puno veći i kako je šteta što ovaj fantastičan događaj, koji ima gotovu "priču", još ni izdaleka nije poznat ostatku Hrvatske – pa i svijeta. Iskoristimo blagodati globalizacije – onoliko koliko zaslužuje. Što se čeka?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....