Argentinci nam održali lekciju

Poslije veličanstvene pobjede Hrvatske nad Argentinom bivša je šibenska gimnazijalka Vasiljka zajedno sa životnim drugom Branislavom iz Novog Sada poslala svom šibenskom zetu, likovnom umjetniku Ivici više nego simpatičnu SMS-poruku: "Bravo Hrvatska! Čestitamo na pobjedi!“ Ivica je ne samo ponosno pokazivao tu poruku prijateljima i znancima, već i uzvratio na sličan način "Hvala! Želim da i Srbija pobijedi“.

Priznajem, da sam i pod tim dojmom utakmicu Srbija - Švicarska gledao bez posebnog naboja. Iz posve neutralnog kuta, jer Švicarce vodi sarajevski Hrvat Vladimir Petković, koji računa i na dva zemljaka Gavranovića i Drmića. Svidjelo mi se i prijateljsko uvjeravanje srpskog napadača Mitrovića i Švicarca, pardon Albanca Shaqirija u poluvremenu utakmice. Kao zakletom sportašu bilo mi je pomalo i žao što je Srbija jeftino i pomalo nesretno izgubila u nogometnom kockanju na kraju susreta.

Nesretni apartridi

Jutro je, međutim, uvijek pametnije od večeri. Sutradan su me na drastičan način osvijestile (dez)informacije sa srpskih portala u stilu "Hrvatska proslavila pobedu protiv Argentine s Thompsonovim ustaškim pesmama". I kako onda izbjeći dva pitanja!? Koliko je u susjedstvu zapravo ljudi, koji razmišljaju kao benevolentna Vasiljka (i Branislav)? Imali kraja tim srpskim "igrama bez granica“!?

Nažalost, konstrukcije srpskih novinara podsjećaju i na rabote autora s nekih hrvatskih portala. "Pisaca" koji poslije veličanstvene pobjede nad "gaučosima", umjesto za slavljeničkim recima, posežu za prebrojavanjem "ustaških pozdrava" u razdraganoj masi! Oni su neviđenom pedantnošću detektirali "da su primijećena dva fašistička dizanja ruku". Baš me zanima tko je to "Oko sokolovo" ili "Vidoviti Milan" koji među stotinama podignutih i slavljeničkih ruku može precizno izbrojiti da su dvije ispružene pesnice imale nepravilan, nacistički položaj!? U takvu detekciju, gospodo, moj zdrav razum ne vjeruje. Logičnija mi je teorija da ste vi apartridi, kako vas zove šibenski zet Slaven Letica, nesretni zbog hrvatskog uspjeha u svom jadu posegnuli za tvrdnjamakoje ne piju vodu. I žalim vas, jer težak vam je, gotovo nepodnošljiv život u zemlji čiju himnu ne pjevate s ushitom i čijim se (sportskim) uspjesima nimalo ne radujete.

Sramotni događaji

Vaše medijske podvale posve su nalik diverziji, koja je organizirana prije dvije godine u St. Ettienu, kad su tzv. navijači inicirali prekid ne bi li Hrvatska izgubila već dobivenu utakmicu s Češkom. Nisu marili ni za kapetana Darija Srnu, koji je sa suzama otpjevao himnu, jer je dva dana ranije u Metkoviću pokopao oca. Potpuno su ignorirali većinu koja je u Francuskoj i domovini strepila nad svakim korakom "vatrenih".

A onda se odigrao još sramotniji scenarij. Gotovo nitko od tih huligana nije kažnjen po povratku u domovinu. U dijelu se državnog vrha provlačila teza "kako razumiju gnjev navijača protiv HNS-a".

Zato sam posve siguran da smo mi Argentini održali lekciju na travnjaku, a oni nama izvan njega. Nije im bilo ni u primozgu da zaštite svoju četvoricu huligana, koji su kraj Volge premlatili Hrvata. Argentinska vlada nije provjeravala je li riječ o navijačima River Plate ili Boca Juniorsa. Samo je zatražila njihovu deportaciju.