Prvićani i Zlarinjani poljubili vrata Jadrolinijinog vapora: evo kako zatući otočno stanovništvo...

Usred ljeta, po mirnu i sunčanu vremenu i temperaturama za kojima se vuku upozorenja o toplotom udaru, u dva dana šibenski otoci Zlarin i Prvić ponovno su imali problem prometne izolacije i nemogućnosti prebacivanja na otok ili s otoka, kao usred crne zime i juga od „više stotina“ čvorova... a putnici bili prepušteni na milost i nemilost rečenom udaru s crvenim upozorenjem.

Prvo je u subotu 18. srpnja brod Lara zatvorio vrata desetak minuta prije isplovljenja jer je dosegnut maksimum od 250 putnika, dočim ih je bar pedesetak ostalo na šibenskoj rivi.

Jadrolinijine pruge, pa tako ni ova čuvena 505, nisu izletnički brodovi nego brodovi uz koje stanovništvo svih, pa i tih otoka, barem treba imati osjećaj da može koliko toliko normalno živjeti, poput „kolega“ u ostalim gradskim kvartovima jer otoci su gradski kvartovi Šibenika, odnosno Vodica.

U subotu se, pak, Lara prometnula u izletnički brod, a mnogi stanovnici Zlarina ili Prvića nisu se ujutro iz grada mogli vratiti kućama.

U Jadroliniji kažu da je ukrcaj na Jadrolinijin brod Lara te subote morao biti zatvoren u skladu sa sigurnosnim propisima, te da tijekom ljetnih mjeseci bilježe višestruko povećan broj putnika na pojedinim linijama.

Tu se nema što reći.

Te večeri na Zlarinu je počinjao trodnevni Zlarin Street Music Festival koji na otok dovede više stotina posjetitelja.

Popunjen kapacitet

Od prije nekoliko godina Zlarin ima Centar koralja, još od ranije Prvić Luka ima Memorijalni centar Faust Vrančić, zbog dva posjetiteljska centra grupe hrle u ta mjesta, što je valjda i cilj postojanja posjetiteljskih centara. Ljeti Zlarin ima i taj iznimno posjećeni glazbeni festival, ima i neke druge manifestacije, izložbe u Aleji murav, svoje srdelade i brudetijade i sl. I zato se već događalo da, naročito subotom, brod zatvori vrata i stanovnicima otoka, i gostima, kad se ispuni predviđeni kapacitet.

Dakle ovo u subotu nije bilo prvi put, o skandalima oko toga već smo pisali, ne kriveći ni zapovjednika ni posadu pa čak ni prijevoznika Jadroliniju koji je inače uvijek prvi na udaru bez obzira kriv ili ne, što je čak pomalo i nepravedno.

Netko, naime, smišlja i ugovara brodske pruge za otoke, Jadrolinija je prijevoznik, izvršitelj. U tom lancu kodnog imena „netko“ postoji: Ministarstvo mora i prometa, postoji Agencija za obalni linijski pomorski promet, najposlije - nikako na zadnjem mjestu - ono što bi trebalo biti temelj svakom pregovaranju, dogovaranju, ugovaranju, a to je lokalna samouprava i njene potrebe te oscijalacije u tim potrebama s obzirom na sezonalnost.

Evo – pohvalno - nedano su na višegodišnje upiranje Kaprijana i Žirjana ponovno uspostavili dnevnu brzobrodsku prugu za te otoke. Trebalo je trudno čekati i moljakati i upirati, ali se trudnoća isplatila pa se - rodilo.

A rečene brodske pruge za šibenske otoke Prvić i Zlarin ugovaraju se kao da se ama baš ništa novoga, tamo negdje od pedes‘ treće prošlog stoljeća... nije dogodilo na tim otocima!!!

Nitko u međuvremenu nije primijetio da su nastala dva posjetiteljska centra zbog kojih grupe počinju dolaziti već s proljećem, i sve je još i lako dok ne dođe ljeto pa se spoje i grupe, i festivalci i kupači, i kućni ljubimci, i bicikle, i valiže, opskrba za dućane, kolica za spizu - i nesretni stanovnici tih otoka koji stoje ispred zatvorenog broda i ne mogu kući.

Ili ne mogu iz kuće.

Jedan zlarinski privatni prijevoznik svojedobno nam je rekao da je nudio da uz neki ugovor u kriznim situacijama aktivira svoj neveliki, ali dostatni i dobro opremljeni brod i preveze višak putnika, odnosno zimi sve koji moraju u grad, a pruge nema.

Moglo je to spasiti i putnike koji su, dva dana nakon zatvorenih vrata Lare, sad s otoka krenuli natrag u grad, kada se dogodila nova varijacija na temu prijevoza: „pruge“ niotkuda!

Premuda u kvaru

Među njima bili su i oni koji imaju neizostavnu zdravstvenu obavezu recimo dijalize ili neizostavnog rješavanja kakvih drugih zdravstvenih problema u šibenskoj Bolnici.

Moglo je to spasiti i sve one koji su se na kopno vraćali nakon zlarinskog festivala, a čekalo ih je putovanje dalje, na primjer autobusima koji će im pobjeći ako ne stignu na vrijeme.

Naposljetku su sami aktivirali privatnog prijevoznika.

U Jadroliniji nam kažu da jutarnji brod Premuda nije isplovio jer su imali kvar, i da je informacija o tome objavljena na svim komunikacijskim kanalima Jadrolinije.

Ljudi na rivama šibenskih otoka samo su vidjeli da broda nema i kad se već počela dizati para od prevelike nervoze, sami su angažirali privatnika.

Pa di to u uređenoj državi ima?? Da građani organiziraju brodsku liniju jer, kažu u Jadroliniji, nije bilo operativne mogućnosti angažirati drugi brod, sa susjednog veza udaljenog sto koraka!?

Da li stanovnici kvartova u gradu Šibeniku koji je, uzgred rečeno, dobro riješio javni autobusni promet, da li sami organiziraju druge prijevoznike i plaćaju tu uslugu u slučaju kvara, ili im dođe drugi autobus da bi linija funkcionirala!?

Isto rade i veliki autobusni prijevoznici, pa i avioprijevoznici.

Samo otočani sami ordinaju brodske linije kad je držav(n)a u kvaru.

Dakle ljudi na šibenskoj rivi, stanovnici otoka i posjetitelji, ne mogu ući u prekrcani brod, beznadežno ostaju na rivi, a sve s pogledom na drugi brod s iste linije koji mirno počiva na susjednom vezu!?!

Ništa od revitalizacije

Pitanje glasi: da li je netko u Gradu Šibeniku, Gradu Vodice ili Agenciji za obalni linijski pomorski promet i nadležnom Ministarstvu, slučajno primijetio da ovo više nije pedes‘ treća??... i da smo bliži pedes‘ trećoj ovoga stoljeća, nego pedes‘ trećoj prošlog stoljeća!?! Da su se neke stvari na tim zanovjetnim, zaostalim, izumirućim i tko ih šiša otocima ipak promijenile, barem ljeti? Obje se gradske uprave, šibenska i vodička, i njihove Turističke zajednice, hvale kako tamo imaju posjetiteljske centre, Centar koralja i Memorijalni centar Fausta Vrančića i ljeta puna aktivnosti i manifestacija, i da su tako dale golemi doprinos revitalizaciji tih otoka, itd, itd,.

A onda to ne ispadne nikakva revitalizacija, nego ispadne varijacija na temu kako zatući otočno stanovništvo.

Odnosno... jedna od, u ovoj rubrici dosta puta predstavljenih „figurae veneris“ nadležnih prema otočanima.

Ili jednostavnije i za one koji nisu učili latinski, ova dva dana bila su primjer kako dodatno prcati otočane, a da nitko niti ne promišlja pronaći rješenje.

Možda bi se otočani trebali obratiti umjetnoj inteligenciji koja bi rješenje našla za tili čas.

Budući da nadležni nisu u stanju smisliti rezervnu varijantu u situacijama koje već poznato dolaze s ljetom. Odnosno one koje dolaze sa zimom...

A to je u stvari toliko jednostavno, eno s primjerom privatnog prijevoznika u sredini ove priče.

Pa mnogi su angažirani u različitim koncesijama budući da državni brodar nema flotu, ni dostatnu ni suvremenu, da bi odgovorio svemu o čemu pišemo i što se svakodnevno događa.

No dobro, treba se samo malo strpiti.

Brzo će pedes‘ treća ovoga stoljeća. Valjda će do tada skužiti.