Šibenčanka Sara Vulinović Zlatan poznata je kao jedna od najperspektivnijih hrvatskih manekenki, koja je uspješnu međunarodnu karijeru gradila u europskim metropolama. Na njezinu ljepotu posebno Talijani nisu ostali imuni. Milano joj je već godinama profesionalna baza i dom, ali veza s rodnim gradom nije oslabjela. Naprotiv, u Šibenik se redovito vraća. Krešimirov grad za nju je intimno mjesto djetinjstva i rane mladosti u kojem uvijek puni baterije.
I ove godine odlučila je ljetovati upravo na Jadranu. Na svom Instagram profilu objavila je slike s Kornata.
Iako je karijeru izgradila u talijanskoj modnoj industriji, Sara često ističe kako je njezina karijera zapravo započela još 2008. godine, na izboru za Miss Hrvatske, gdje je osvojila titulu prve pratilje i Miss fotogeničnosti. Na natjecanje se u početku nije ni planirala prijaviti te su je na to nagovorili ljudi koji su prepoznali njezin potencijal. Upravo joj je to iskustvo, smatra, otvorilo vrata profesionalnog svijeta i pomoglo da iziđe iz okvira života u manjoj sredini.
Godine 2019. naša Šibenčanka pojavila se u popularnoj talijanskoj TV emisiji "Ciao Darwin", te je svojom ljepotom odmah očarala Talijane, a u trenutku kad je izišla na pozornicu čuli su se dramatični uzdasi.
– Kao mala bila sam dosta sramežljiva što se tiče svoje tjelesnosti, no kasnije je to nestalo. Svjesna sam da me muškarci gledaju, ali ništa ne uzimam zdravo za gotovo. Mi Hrvatice smo dosta kritične – rekla je Sara tada voditelju Paolu Bonolisu.
Vrijedi spomenuti da je taj uspjeh godinama kasnije u istoj emisiji ostvarila i naša manekenka iz Čakovca – Ema Kovač.
Posljednjih godina Sara nije prisutna u hrvatskim medijima, što je i očekivano budući da već godinama ne živi u Hrvatskoj. Prije čak sedam godina dala je intervju za našu novinsku kuću.
Tada nije skrivala zadovoljstvo poslovnim uvjetima u Italiji. Napomenula je kako je visina honorara uvelike ovisila o klijentima i tržištu na kojem se radilo, ali priznala je da joj je manekenstvo često omogućivalo zaradu koju su mnogi ostvarivali tek tijekom cijelog mjeseca rada.
Osim modne piste, okušala se i u poduzetništvu. Sa svojim tadašnjim partnerom Thomasom pokrenula je brend luksuzne obuće te je razvijala vlastite kolekcije, pri čemu je dio promotivnih kampanja bio sniman upravo u Hrvatskoj. Smatrala je kako su domaći fotografi, stilisti i atraktivne lokacije bez problema mogli konkurirati najvećim svjetskim modnim središtima.
Iako je živjela u gradu koji su mnogi smatrali svjetskom prijestolnicom mode, nije vjerovala slijepom praćenju trendova. Bila je uvjerena da se moda neprestano vraćala starim stilovima te ih je prilagođavala novom vremenu, dok je sama ostajala vjerna jednostavnim, klasičnim kombinacijama. Nikada nije bila sklona odjeći s pretjerano mnogo detalja, boja ili ukrasa, već je preferirala bezvremensku eleganciju.
Naša cura s milanske modne piste: Ne mogu bez Šibenika, tu sam svakih mjesec i pol dana
Milano je opisivala kao dinamičan grad koji je nudio brojne poslovne prilike i bogat društveni život, ali i ubrzan tempo kojem se trebalo prilagoditi. Uz modeling, usavršavala se i na području fitnessa, redovito je obilazila kulturna događanja te je, unatoč brojnim obvezama, nastojala pronaći vrijeme za obitelj, prijatelje i privatni život.
Ipak, priznala je kako joj je Hrvatska i dalje nedostajala. Vratila bi se kada bi ovdje mogla ostvariti profesionalne mogućnosti usporedive s onima koje je imala u Italiji. Smatrala je da bi joj Zagreb, u kojem je studirala, bio prirodan izbor za život, dok joj se Šibenik tada činio premalim za svakodnevni poslovni ritam, premda ga je i dalje smatrala svojim domom.
Boravak u Italiji promijenio je i njezin pogled na kvalitetu života. Nekada je, kako je rekla, vjerovala da je život u inozemstvu automatski značio bolji standard, no tada je smatrala da su zdrav okoliš, sigurnost i kvalitetna hrana bili jednako važni kao poslovni uspjeh. Posebno je istaknula kako su joj u Milanu nedostajali domaći proizvodi, svjež zrak i neposredan kontakt s prirodom, kakav je imala odrastajući u Dalmaciji.
Dodatnu povezanost s Italijom pružala joj je činjenica da u Comu živi i njezina sestra Dolores, no to nije umanjilo želju za čestim povratcima kući. U Šibenik je, po vlastitom priznanju, dolazila otprilike svakih mjesec i pol dana jer je vrijeme provedeno s obitelji i prijateljima smatrala najboljim.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....