Splićani preko Facebooka pokrenuli akciju za pomoć samohranoj majci i njezinu bolesnom sinu, priča o hrabrosti i požrtvovnosti ove žene ganut će vas do suza

Kada ti se zatvore sva vrata u životu, Bog će uvijek otvoriti druga ili bar prozore. Sigurno. Provjereno. Da je tome tako svjedoči i priča iz Makarske, priča o Irni Udiljak i Jakovu, samohranoj 41-godišnjoj majci koju je suprug napustio prije pet godina i ostavio na milost i nemilost s bolesnim 12-godišnjim sinom.

Priča koja još jednom pokazuje koliko srce imaju naši ljudi koji su doslovno u sekundi spremni okrenuti i nebo i zemlju samo kako bi nesebično pomogli drugima i to preko društvenih mreža, točnije Facebooka. Naime, Irna je podrijetlom iz Zenice i u Makarskoj stanuje od 2006. godine kada se udala za sada svog bivšeg supruga. Prije 12 godina Irna je bila sretna jer je na svijet došao njezin Jakov, ali zbog komplikacija u trudnoći izgubio je sluh pa koristi slušni aparat, a imao je frakturu glave, problema sa srcem i sada ima teško osjetilno oštećenje s teškom mentalnom retardacijom.

Irna sada ima status majke njegovateljice i mjesečno od države dobije 2500 kuna što je zapravo dobiva tek zadnje tri godine kao i 1500 kuna za osobnu invalidninu Jakova. Prvih pet godina nakon rastave, preživljavala je s Jakovom od 800 kuna mjesečne minimalne zajamčene naknade s time da ga je gotovo svakodnevno autobusom morala voditi u Split na vježbe i terapije.

Splićani velikog srca

Irna je do 2014. godine sa suprugom i sinom živjela u garaži od 20 kvadrata zgrade na makarskom Dugišu u kojoj nije vidjela ni sunca ni mjeseca da bi se nakon rastave prije pet godina preselila u kuću u kojoj nije mogla plaćati podstanarstvo, ali je i tamo naišla na razumijevanje gazdarice koja joj je smještaj ustupila besplatno sve dok ne počne dobivati financijsku pomoć od nadležnih institucija jer je tada doslovno bila bez lipe. Ali i tada se ukazalo svjetlo pa su se učitelji, roditelji i djeca razreda njegova Jakova odmah digli na noge i pokrenuli akciju tako da je Irna Božić dočekala kako i spada, uz obilje poklona i hrane. Međutim, prije nekoliko dana odlučila se iseliti iz podstanarskog stana koji joj je bio velik i teško ga je zimi bilo ugrijati pa je novi stan pronašla u centru.

Nije Irna nikoga htjela gnjaviti oko selidbe, već je na Facebooku pronašla profil ''Sve na jednom mjestu 0-24'' i pozvala broj ljudi iz Splita koji vrše selidbe. Tako se s njima dogovorila da će je preseliti za 1000 kuna s koliko zapravo mjesečno i raspolaže kada plati najamninu za stan i kupi djetetu potrebne lijekove.

Međutim, dobri ljudi iz Splita prilikom selidbe Irne i njezinih stvari od jednog stana do drugog, saznali su za cijelu nezavidnu situaciju u kojoj se našla i na koncu ne samo da joj nisu naplatili selidbu, već su se organizirali na Facebooku i pokrenuli akciju pomoći tako da se Irni do danas javilo i pomoglo niz sugrađana, ljudi iz Splita i okolice kao i Moto klub Omiški gusar koji su joj odmah kupili ulje ružmarina od 1000 eura, a koje Jakov svakodnevno treba uzimati i donirali su i novac i potrepštine kao i ostali ljudi velikog srca.

Preživljavala od skupljanja boca

I dok akcija na Facebooku još traje, Irna nam je kroz suze radosnice u sunčanom podstanarskom stanu ispričala svoju priču nakon koje čovjeku dođe da se sam lupne po glavi i dobro zamisli kada počne kukati zbog gluposti nakon što mu Onaj gore ovakvim primjerom poruči da ni sam ne zna koliko je sretan dok god je zdrav i fizički i psihički. Sada Irna mjesečno dobije 4000 kuna od čega za podstanarski stan mora izdvojiti 2500 kuna pa joj mjesečno ostaje 1500 kuna. - S obzirom na to da je Jakov stalno boležljiv, ja trebam sa strane uvijek imati 1000 kuna u slučaju kada moram autobusom ići u Split pa mjesečno živim od 500 kuna.

Ali sada se ukazala financijska pomoć od dobrih ljudi i to zahvaljujući Splićanima s profila ''Sve na jednom mjestu 0-24'' koji su me selili od jednog do drugog stana i koji su pokrenuli val dobrote i humanosti. Kada sam ih nazvala, dogovorili smo cijenu selidbe od 1000 kuna s time da su mi sve stvari unijeli u stan i na koncu su saznali cijelu moju priču i kazali da mi ništa neće naplatiti što me je rasplakalo -kaže Irna koja također ima zdravstvenih poteškoća, ali ne može niti otići na operaciju jer nema kome ostaviti svog Jakova. Irna je svoju priču krila od svih ljudi jer, kako kaže, dolazi iz obitelji intelektualaca i nije naučila kukati.

- I majka i otac su preminuli, a ja sam šutjela i borila se svojim rukama. Dok je Jakov bio mali, uspavala bih ga i po noći otišla kupiti plastične boce po kontejnerima tako da sam dolazila doma krvavih ruku jer bih se porezala na staklo tražeći boce. Tako smo i preživljavali i sada ne mogu kupiti boce jer uz Jakova moram biti cijeli dan i noć. Vremena imam samo dok je u školi i tada sredim kuću, skuham ručak i odem platiti račune - kaže Irna, dodavši da Jakov sada po prilagođenom programu pohađa 5. razred Osnovne škole Stjepana Ivičevića.

Bog nikoga ne ostavlja

Irni je najveći problem pronaći logopeda kod kojeg Jakova mora voditi svakog dana i to u Split, ali nema novca za plaćanje autobusa. U Makarskoj ima privatnih logopeda, ali s njima ne može dogovoriti termin, a nema ni novca.

- Ni ovih 1000 kuna što mi ostane za život, ne bi bilo dovoljno za plaćanje logopeda tako da zbilja ne znam što ću napraviti. Srećom, sada su mi počeli pomagati dobri ljudi, a Splićani koji su me preselili, pokrenuli su i akciju nabavke automobila pa ću tako moći Jakova voziti u Split na preglede i neću ovisiti o autobusu što će mi zbilja olakšati život - kaže Irna, dodavši da je od pokretanja akcije pomoći, posjetilo par obitelji s djecom s kojim se Jakov družio, a koje su joj pomogle i financijski i potrepštinama. Irnu smo zapitali kako je u cijeloj situaciji uspjela ostati prisebna i odakle joj tolika snaga kojom preživljava ovu Golgotu. Kako kaže - Bog nikoga ne ostavlja.

- Svako jutro se prvo Bogu zahvalim na svemu što imam, i svog Jakova i dobre ljude. A svaki njegov osmijeh daje mi snagu koja me drži na životu. Znala sam ja puno puta šetati s Jakovom i samo plakati i plakati, ali suze očiste čovjeka, a more odnese sve brige tako da često sjednem na klupu na plaži i sve brige predam moru i nebu - kaže Irna.