Svjedok Marko Šolić: Partizani su 1944. kod Brštanova ubili najmanje 20 civila

Partizani “Mosećke leteće čete” ubili su 1944. godine kod Brštanova najmanje 20 civila i pokopali ih na nekoliko mista, bilo je ljudi iz Unešića, Dicma, Primorskog Doca, a jednog od njih, Ivana Cvrlju, potkovali su konjskim kopitama, tirali ga da ide na sve četiri, a onda ubili – priča to 76-godišnji Marko Šolić, pokojnog Ante, nedaleko Brštanova, u zaseoku Šolići. Punih 67 godina nakon starvičnih zbivanja obavljena je ekshumacija, a otkriveno je jučer najmanje sedam kostura.

Tako je nakon mnogo godina zataškavanja došao red da se istraži još jedan zločin iz Drugog svjetskog rata, u splitskom Županijskom sudu su ovi zločini dobili svoj broj i spis, a na kraju je obavljena i ekshumacija na kojoj su bili istražni sudac Stanko Grbavac, patolog Antonio Alujević, te policija.

– Već smo saslušali šest svjedoka koji su nam mnogo pomogli, mnogo više ćemo znati kada izvadimo kosti i barem donekle znamo koliko je ljudi stradalo – kaže Stanko Grbavac.

Na nekadašnjem stratištu na predjelu Ogradica više od šest desetljeća od stravičnih događanja nikada više nije narasla trava, a otkopana zemlja dala je prve naznake da u priči Marka Šolića ima istine.

– Imamo najmanje sedam kostura, za sada možemo reći da su u zemlji sigurno više od 50 godina. Više ćemo znati nakon što obavimo cijeli posao – kratko kaže dr. Alujević u pauzi tijekom cjelodnevne ekshumacije.

Među onima koji su strpljivo pratili kako se iz zemlje izvlači svaka pa i najmanja kost je i 76-godišnji Marko Šolić, u to vrijeme imao je devet godina, no iako je bio dijete nekih se događaja jako dobro sjeća:

- Jesan bija dite, ali kako se neću sićati da je partizanima tu bija štab, jer su ga priselili iz Splita, te zatvor “Pojata”, tamo su dovodili ljude i posli ih ubili. Znan za par mista na ovom području u našin Šolićima, evo tu su van Duge njive, tu su ljudi ubijani. A tu baš u Ogradici metkom u čelo ubijeno je i više od deset ljudi – prisjeća se svojih stravičnih sjećanja Marko Šolić.

- Šta ćete to sada kopati, tribalo je to napraviti prije 20 godina kada su zločinci bili živi, sada nam je svejedno – u prolazu dobacuje Ante Šolić. Za razliku od njega, Mijo Žižić u svemu vidi smisao.

– Neka se sve zna, vrime je došlo. Ja san u ovom ratu bija pet ipo godina i znan šta je rat, ali ode su u našem zaselku stradali nedužni civili. Šteta je šta više nema onih koji su ubijali. A zato mi danas plaćamo račun ka hrvatski narod i čekamo šta će biti s našim generalima u Haagu – iskreno će Žižić.

Da se sudbina doista zna poigrati s čovjekom potvrđuje i Mladen Zekić, policajac kojega je na stratište dovela dužnost. No, nije ovo zadatak kao svaki drugi, kaže nam Mladen: - Pretpostavljam da su tu kosti mog pradida Jure Dujmovića, ako ga tu pronađemo stvarno ćemo biti sretni svi u obitelji – govori nam Mladen

. Pred istaržnim sucem, policijom i patologom još je dosta posla, dio startišta je eskhumiran, dio će uslijediti, a tada će se tek krenuti s utvrđivanjem identiteta žrtava kako bi se i ovdje zatvorila još jedna tužna priča iz Drugog svjetskog rata skrivana više od šest desetljeća.