"Tanki živci bivšeg doministra obrane Gareljića: Dragi gosti, j... se na podu" (II)

Prokletstvo i blagoslov javnoga posla u tome je da svaki i svaka od nas
potpisujemo svoje izjave i tekstove. Ipak, ni u primislima mi nije vraćati
se nekoliko godina, pače i desetljeće, desetljeće i pol unatrag te tvrdnjama
i stavovima gospođe A. Dragičević argumentirati što su to šovinizam i mržnja
te što je to balkanizam u politologijskom i političkom smislu.

Nema u polemici s A.D. ni šušta ni gušta. Jednostavno, smatram, A.D. loš je
čovjek, loša novinarka i - evo se pokazalo - loš čitatelj. Dva smo mi -
svjetonazorski, ljudski i profesionalno - svijeta.

U tekstu objavljenom u Makarskoj kronici pod naslovom "Dragi gosti, jebajite
se na podu" i podnaslovom "Oštar demanti ili zbog čega obožavam Makarsku i
njeno Primorje" nema ni trunka jala, zlobe, zloće i tanušnih živaca.
Naprotiv.

"Prođu pokraj nas" - briljantno piše kolumnist Jutarnjega lista (usput,
izdavač Jutarnjega jedan je od poslodavaca  gđe. A.D.) -"neki tajnoviti
ljudi s off shore biografijama i silikonskim pičkama". Sjajno, primjereno te
balkanski i mediteranski sočno napisana rečenica.

Ma što ga ja tu tupim. Robi K. iz nažalost raspuštenoga IIIa bio bi jasan i
precizan.

Dušebrižno uredništvo Slobodne Dalmacije to bi pak formuliralo ovako:
gospođa A.D. nije k.ca razumjela.

                                                                                                              Zlatko Gareljić