‘To je zločin - u korovu je polovica Sinjskog polja’

Prijedlog nacrta novog Zakona o poljoprivrednom zemljištu, ako bi se usvojio prijedlog po kojem bi država imala pravo dati privatno neobrađeno zemljište nekome drugome voljnom da ga obrađuje na rok od 10 godina, ne bi trebao imati značajnijeg utjecaja na stanje i odnose u Sinjskom polju.

Od oko 4500 hektara obradivih površina, u državnom je vlasništvu tek oko 400 hektara, a sve drugo je privatno. Od onih 400 hektara državnih oranica, oko 300 već je podijeljeno u dugogodišnji zakup, i to obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Za preostalih 100 hektara sigurno neće biti interesa velikih zemljoposjednika, pa će i to vjerojatno u zakup ili koncesiju obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima.

Zemlja opće dobro

– Ako se zakon usvoji kako je predložen, nastradat će obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Nitko od ljudi našega statusa ne može konkurirati velikim tvrtkama i kombinatima. Oni su od nas jači u svemu, od mehanizacije do logistike. Politika je očito odlučila poljoprivrednu proizvodnju u zemlji oslanjati na njih, a ne na obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Mi u Cetinskoj krajini, pa i u cijeloj Dalmaciji, takve se politike ne trebamo previše bojati jer su kod nas obradive površine u državnom vlasništvu gotovo zanemarive pa velikima nisu zanimljive – kaže Ivan Putnik, predsjednik Udruge proizvođača mlijeka Dalmacije.

Zakonska rješenja koja bi prisilila vlasnike da obrađuju plodne oranice i druga poljoprivredna zemljišta, a ne da ih prepuštaju korovu kao što je sve veći slučaj s parcelama u Sinjskom polju, Putnik pozdravlja. On ističe da je, prema procjeni ljudi koji su u polju svakodnevno, više od 50 posto obradivih površina pod korovom.

– Zločin je što se zemlja ne obrađuje. Bez obzira na vlasništvo, ona je i opće dobro. Svakako sam za to da se vlasnike prisili da je obrađuju ili, ako oni to neće, da je daju onome tko bi je želio obrađivati. Međutim, ne mogu vrijediti jednaki aršini u Slavoniji i kod nas. U Slavoniji je zemljište uglavnom uređeno i okrupnjeno. Kod nas su problem male parcele, a još veći njihovo vlasništvo. Poznati su mi slučajevi gdje na parceli od 2,5 tisuća metara četvornih imamo po tri-četiri vlasnika. Također mi je poznato da postoje ljudi koji znaju da u polju imaju nekakvo zemljište, ali ni približno ne znaju gdje se nalazi! – veli Putnik.

– Podržavam ideju ministra Tihomira Jakovine o davanju u najam neobrađenog poljoprivrednog zemljišta, premda se do sada taj projekt pokazao kao vruć krumpir – kaže Gordana Dragun, voditeljica Hrvatske poljoprivredne komore u Zadru.
– Naime, kod nas ima prostora za realizaciju te ideje i kada bi ona zaživjela preko Agencije za raspolaganje poljoprivrednim zemljištem, tko sretniji od nas jer bi to značilo i mogućnost novih radnih mjesta.

Ljudi bi mogli obrađivati svoje poljoprivredno zemljište i od toga živjeti ili bi preko Agencije to isto zemljište mogli dati u najam te dobivati određenu rentu. Tako je to uređeno u svim zemljama koje imaju regulirano pitanje poljoprivrednog zemljišta.

Preduvjet za to su uređene zemljišne knjige, a to je problem koji kod nas nije riješen još od vremena Austro-Ugarske.
Trebalo bi sredstva i napore usmjeriti prema tom cilju jer tek tada to zemljište zapravo postaje vrijednost.
Dok god je ta zemlja upisana na naše pradjedove, mi je kao pravni sljednici ne možemo dati na korištenje niti raspolagati njome.