Iako je ta tvrtka u državnoj strategiji proglašena jednom od deset “crnih točaka” koje bi država morala po prioritetu sanirati, ta obveza prebačena je na novog vlasnika, britanski investicijski fond “Landmark Property Management”. Tvrtku u stečaju kupila je 2006. godine, na devetom natječaju, “Projekt uvala” iz Solina za 10,5 milijuna eura.
Riječ je o tvrtki koju je za projekt izgradnje budućeg hotelsko-turističkog kompleksa na zemljištu ugašene “Dalmacije” ciljano registrirao londonski “Landmark”.
Poslove za taj fond u Hrvatskoj vodi konzultantska i partnerska “Poseidon grupa” na čelu s direktorom Željkom Ragužem, bivšim članom Uprave splitske Željezare.
Posao bez kraja
Raguž danas vodi “Landmarkove” poslove u Dugom Ratu, odnosno pretenciozan projekt turističkog megakompleksa u koji su Britanci najavili investirati čak 200 milijuna eura i obećali da u toj općini nikad više neće biti nezaposlenih!
No, prije izgradnje velebnih vila, hotela, marine s 350 vezova, restorana i butika, trebalo je sanirati preuzetih 180 tisuća četvornih metara zemljišta kontaminirana feromanganskom troskom.
Tvornički dimnjaci, koji su zajedno s halama tijekom posljednjih stotinjak godina bili zaštitni znak Dugog Rata, srušeni su prije dvije godine, a demontažu je obavila tvrtka “Dilaver Company”, čiji je vlasnik, navodno, bivši direktor održavanja u dugoratskoj tvornici.
Radnici i strojevi su došli iz Zenice kako bi srušili tvornicu i očistili prostor a, kako se tvrdi, u zamjenu za otpad (željezo) s terena ugašene “Dalmacije”.
Nakon uklanjanja objekata, počela je sanacija zemljišta koju provodi tvrtka “Colligo” sa sjedištem u Dugom Ratu, osnovana prošle godine očito namjenski za taj zadatak. Indikativno je da je na čelu tvrtke Matthew Hurly, inače “Landmarkov” voditelj investicija u Hrvatskoj, a ujedno i prvi čovjek “Projekt uvale”.
Iz “Colliga” su angažirali stotinjak mještana Dugog Rata za oporabu troske, a procjena je da će trebati barem dvije do tri godine za završetak sanacije. Podatak da je više od stotinu Dugoraćana osiguralo posao na nekoliko godina zasad je najpozitivniji dio priče o velebnom investicijskom pothvatu pokraj Omiša.
Oporaba troske obavlja se na isti način kao i u šibenskom TEF-u, jer se radi o istim tvornicama, pa je i šljaka gotovo identična. Dakle, troska s kopna i mora se melje i iz nje izvlači vrijedan metal - ferokrom koji se na tržištu prodaje između 1000 i 2000 dolara po toni.
- Naime, troska se, navodno, oslobođena metala ponovno vraća na teren tvornice i pod okriljem mraka baca u more.
- Cilj je i tu šljaku prodati, ali ako nema kupaca, ona ide u more. Upravo radi toga, svi se pitamo radi li se ovdje o eksploataciji ili sanaciji.
Činjenica je da se ne ide s čišćenjem do prirodnog dna kako bi u slučaju prave sanacije moralo biti, pa je ovo vjerojatno klasična eksploatacija: došli su izvući što valja, prodati i otići - tako tvrdi jedan bivši radnik “Dalmacije”, vrlo dobro upućen u zbivanja na terenu.
I sam je investitor svojedobno priznao da u vrijeme krize nije u mogućnosti provesti dubinsko saniranje terena, radi čega su se i obratili EU fondovima. Na posljetku, Slađan Ercegović, angažiran za praćenje prerade i oporabe troske, otvoreno kaže:
‘Sve po propisima’
- Dio prerađene troske vraća se na teren da bi dobio čvrstoću. Ali sva nečistoća se odvaja i odvozi, bilo da je riječ o plastici, gumama ili mazivu.
Višak šljake koristit će se u građevinarstvu i cestogradnji gdje je dokazana uporabljivost tog materijala. Svakako, troska koja ide u more je čista i prošla je sva mjerenja, uvjerava nas Ercegović, tvrdeći da se sve radi sukladno sanacijskom programu koji je izradila “Ecoina” i Planu gospodarenja otpadom.
- Na svaki način nastojim da sve bude odrađeno kako treba, jer oni će otići a ja ostajem u Dugom Ratu, napominje Ercegović koji smatra da će za kompletnu sanaciju, a to obuhvaća i dekontaminaciju morskog obalnog pojasa koji treba presvući novim materijalom, trebati barem dvije godine.
Obratili smo se i Željku Ragužu, direktoru “Poseidon grupe” za Hrvatsku, zaduženom za kontakte s lokalnom zajednicom u projektu.
- Ne mogu govoriti o sanaciji, nego samo o projektu izgradnje budućeg kompleksa. Što se tiče samog projekta, u tijeku je donošenje urbanističkog plana, koji je pretpostavka za ishodovanje lokacijske i građevinske dozvole, na čemu se radi usporedno sa sanacijom.
Tako bismo za dvije godine, kada teren bude očišćen, mogli imati sve dozvole i početi izgradnju turističkog resorta u Dugom Ratu, objasnio je Raguž.
Ministarstvo: Ništa ne smije u moreMinistarstvo zaštite okoliša obvezalo je “Projekt uvalu” za izradu Sanacijskog programa na koji je dalo suglasnost 17. studenoga 2009. godine. - Nikakva bezvrijedna šljaka ne smije završiti u moru. Inspekcija mjesečno obavlja nadzor u krugu tvornice, a radovi se provode prema programu. Troska, utvrđeno je analizama, nije radioaktivna i dozvoljeno je njezino korištenje u građevinarstvu, kazala je Kata Gojević iz Ministarstva. |
Župan Sanader: Službe idu na terenZa mene je najvažnije da se sve radi prema zakonu, da krene turistički projekt u Dugom Ratu i otvore se nova radna mjesta. Jednom sam se našao s predstavnicima “Landmarka” kad je iskrsnuo problem vatrogasnog doma i to smo riješili. Ali ako je točno da se troska vraća u more, uputit ću nadležne županijske službe na teren, ističe župan Ante Sanader. |