Ekstremne količine vode koje su podzemnim tokovima doprle do jezerskih izvora nemilosrdno pune jezero i on iz sata u sat, iz dana u dan poprima veličanstven i neponovljiv izgled. Otok na zapadnoj strani jezera zapravo je velika stijena kojoj upravo vitki čempres daje draž.
- Da, sjećam se kao dijete te davne zime 1940. kada su me roditelji vodili na jezero da mi pokažu do tada najveći vodostaj u jezeru. Znameniti čepres bio je još malen i bio je čak do pola u vodi. Onda je treći dan po Božiću 1942. godine bio vrlo jaki potres u Imotskom. Drmalo je desetak dana i po nekoliko puta. Onda je 1943. godine jezero po prvi put presušilo, tako da je godinama dostizalo visinu do takozvanog Velikog puta osamdesetak, devedeset metara i tu bi stao vodostaj.
- No, ove godine zbog jakih kiša, možda i preuranjenog topljenja snijega u susjednoj Bosni i Hercegovini, ali možda i po promjenama u njegovoj unutrašnjosti, vodostaj ide gore iz dana u dan. Predivno, s oduševljenjem gledam kako se ljudi dive ovoj ljepoti, riječi su prof. Svete Dunde (83) jednog od rijetkih starih ljubitelja Modrog jezera, koji se sjeća njegovih visokih vodostaja.
Rekosmo, voda se u jezeru i dalje podiže i ako nastavi,moguće je da se ponovi 1941. godina, kada je znameniti čempres bio pod vodom. No, i ovako sadašnje generacije svjedoče o nečemu što će biti zapisano.
Tekst i slika: Braco Ćosić
