Vatrogasci o požaru u trogirskom škveru: 'Pazi, Marine, gori ti uvo!'

Dan nakon velikog požara u "Brodotrogiru", koji je izbio na zapadnom tornju tamošnjeg velikog doka, u brodogradilištu je vladala uobičajena radna atmosfera. Zaokupljeni poslom, radnici nisu željeli "odmotavati film" od utorka kad se 35 vatrogasaca iz Trogira, Slatina, Kaštel Gomilice i Okruga skoro pet i pol sati žestoko borilo s vatrom i gustim dimom koji su sukljali iz utrobe doka kako bi ugasili požar.

Tek poneki koje smo sreli u prolazu ispred brodogradilišta križali su se zazivajući Boga koji ih je prekjučer čuvao od katastrofalnih posljedica u kojima je moglo biti i ljudskih žrtava.

Dok su policijski inspektori za zaštitu od požara iz Splita obavljali očevid na mjestu gdje se dogodio incident, zapadna strana doka cijelo je vrijeme bila blokirana. No, istodobno su radnici radili na njegovoj istočnoj strani kao da se ništa nije dogodilo. Neometano su obavljali remont na izletničkom brodu "Bibe" i katamaranu "Komiža", te škverskoj maoni, koju je potrebno pripremiti za plovidbu užim akvatorijem.

Ivanu Mitar, voditeljicu Službe za odnose s javnošću, pitali smo kakva je bila reakcija vlasnika brodogradilišta Danka Končara i njegova sina Nenada, koji je predsjednik Uprave.

– Najprije ih je zanimalo je li tko nastradao. Kada su čuli da nije, laknulo im je. Rekli su da se materijalna šteta može nadoknaditi, ali ljudski život ne može – prenijela nam je Mitar izjavu vlasnika.

A na trogirskim vatrogascima, koje smo u laganoj ćakuli i opuštene zatekli u prostoriji za dežurstvo njihova novog vatrogasnog doma, nije se uopće moglo primijetiti loše raspoloženje ili umor od intervencije u kojoj su sudjelovali.

Osjetili smo miris paljevine i u čudu zapitali:

– Je li to od požara?

– Zar niste vidili zaštitna odijela, kacige, rukavice i čizme vanka? To se sve smočilo, raskašilo. Mora se prozračiti – uzvratio nam je Toni Divković koji je sudjelovao u gašenju, pomno brišući kacige.

Njegov kolega Tonči Brešan pokazao nam je izgorjelu kacigu Marina Buble, koji je, nažalost, prilikom gašenja zadobio opekline na uhu i vratu.

– Ma nije to ništa! Nisam ni osjetio da sam ozlijeđen! Kolege su me upozorile da mi je nešto na uhu. Da nisu, bio bih ponovno ušao u toranj gasiti. Pa zar nisam vatrogasac?! Ozljede su mi u opisu posla – šaljivo će Marin.

– Bilo je uistinu pakleno! Ništa se ispred nas nije vidjelo od dima. Temperatura je bila ogromna i svaki metar gašenja bio je prava borba. Ukratno – pravi labirint. Ulazili smo u dok po trojica više puta gasiti. Malo bismo se odmorili, pa opet unutra – opisuju nam Brešan i Divković.

Iako nije sudjelovao u gašenju, Emil Gruić cijelo je vrijeme pratio što se događa na terenu. Kao iskusan vatrogasac sa stažem od 40 godina, ustvrdio je da je požar bio težak te zbog uvjeta izuzetno zahtjevan.

– Vatrogascima je bilo kao da su ušli u pećnicu iz koje sva temperatura suklja prema njima. Što kazati kolika je bila temperatura kada im vrhunska oprema testirana na visoke temperature nije izdržala. Uvjeti gašenja bili su uistinu ekstremni. Ipak, sve je super prošlo jer nitko nije stradao, i to je najvažnije – ustvrdio je Gruić.