Vrlo zanimljivi projekti i prijedlozi pristigli su na e-mail adresu Udruge dalmacija@udrugadalmacija.hr, pa su tako na posljednjoj sjednici UO-a predstavljena dva pristigla programa: ‘DalmatiaOutdoors’ - web-portal i mobilna aplikacija za promoviranje Dalmacije kao outdoor destinacije te projekt ‘Towar m2’ - laboratorija novih medija Uzgon. Projekt DalmatiaOutdoors je osmislila tvrtka “Ampelos” d.o.o., a osnovni cilj je pozicioniranje Dalmacije kao outdoor destinacije koja svojim posjetiteljima pruža obilje aktivnosti koje se mogu tijekom 365 dana provoditi na otvorenom, iskorištavanjem potencijala prirodne i kulturne baštine korištenjem inovativnih tehnologija.
Vjerujemo da će obilježavanje jubileja “Dva milenija Dalmacije” biti katalizator dalmatinske gospodarske i kulturne renesanse koja će konačno valorizirati Dalmaciju kao jedinstvenu i cjelovitu regiju te vrhunski prepoznatljiv hrvatski brend kod nas i u svijetu, što će Dalmaciji u konačnici donijeti i toliko željene – nove investicije.
No, još ni blizu nismo zadovoljni načinom na koji Vlada RH provodi proces regionalizacije i decentralizacije, a koji je vladajuća koalicija najavljivala u svojim predizbornim aktivnostima. Sve više dolazi na vidjelo potpuno neprimjeren i zastarjeli ustroj RH koji je, najveće hrvatske brendove, njezine regije – praktično eutanizirao te im onemogućio njihov prirodni razvoj temeljen na tradiciji i regionalnom identitetu.
Imati i nemati
Tako primjerice imamo dalmatinski pršut i dalmatinsku klapsku pismu, a nemamo Dalmaciju!? Imamo slavonski kulen, a nemamo Slavoniju!? Nije li to potpuni hrvatski apsurd koji se već poslovično uvijek događa nama, a nikad drugima te pokazatelj da radi vlastitih zabluda i neodlučnosti nismo u stanju na ispravan način iskoristiti resurse koje imamo, a koji su dokazani svjetski brendovi?Sanjali smo stoljećima Zagreb u Hrvatskoj, a dobili naposljetku Hrvatsku u Zagrebu, a što je najgore od svega – Dalmaciju i Slavoniju ponovno u - dijaspori! Mladi naraštaji Dalmaciju svakodnevno napuštaju i odlaze u potrazi za nekim boljim životom. Dalmatinski otoci, ta zadnja stvarna oaza Dalmacije kakvu volimo i pamtimo iz priča naših djedova – gube bitku sa svim mogućim nedaćama.
Pusta otočna zima, skupoća svih proizvoda kojima, da bi stigli do otoka cijene narastu do basnoslovnih iznosa, smanjenje broja ili čak gašenje trajektnih i katamaranskih linija izvan tzv. ‘sezone’ – upućuju na to da odgovorni ne vide kako na dalmatinskim otocima ‘žive tamo neki ljudi’ i nakon kolovoza!? Ovoljetna izjava samog premijera, da su ‘otoci primjer kako se u Hrvatskoj divno živi’ - jest pravi pokazatelj potpunog nerazumijevanja teškoća života na otocima, jer doći u srpnju, ili kolovozu na otok koji je ta dva mjeseca doslovno tek prodisao te uzeti to kao primjer ‘divnog života’, a ne poznavati problematiku ostalih deset otočnih mjeseci – u najmanju je ruku neozbiljna.
Pelješki most
Autocesta do Dubrovnika te pelješki most – projekti kojima bi, eventualni regionalni dalmatinski referendum, rezultirao plebiscitarnim ‘ZA’ - jednostavno nemaju alternative i pitanje su života za Dalmaciju južno od Ploča. Brza cesta Trogir – Omiš, zasigurno je najveća sramota ‘moderne’ RH! Najprometnija cesta u državi, sa dnevnim prometom više od 50.000 vozila – a koja je trebala biti gotova do 2008. godine, uz rascjepkanost splitskog metropolitanskog bazena od preko 400.000 stanovnika potpuno onemogućava razvoj Splita kao dalmatinske metropole!Pitamo se, nakon što su radovi po ko zna koji put zaustavljeni te time i pokušaji da se Split barem u jednoj točki spoji na autocestu kako prliči drugom po veličini gradu u RH, iako bi nužno trebao imati bar dva ulaza, uključujući most za Kaštela i tunel kroz Kozjak – dali je sve to namjerno? Dali se iz nekog razloga ‘visoke državne politike’ uporno onemogućava povezivanje anglomeracije od skoro pola miljuna stanovnika – čime bi Split zasigurno postao snažan kohezijski faktor u težnjama da se četiri dalmatinske županije, sada rascjepkane po načelu divide et impera – udruže u jedinstvenu i cjelovitu regiju Dalmaciju?
Dubrovnik je još uvijek teritorijalno odsječen od ostatka Dalmacije, a time i cijele Hrvatske, dok su u Šibeniku i Zadru zaustavljeni brojni važni projekti. Hrvatski kraljevski grad Knin je u potpunosti zanemaren po pitanju prometne povezanosti i očigledno će još dugo čekati spoj na autocestu A1 preko Drniša do Šibenika.
Isključivo kad je u pitanju turizam, i to ona njegova komponenta koja puni centralnu državnu blagajnu, kao jedina izvozna grana koja u Hrvatskoj bar donekle funkcionira – svima su puna usta Dalmacije. Pitamo se: Jeli dosta više toga? Što rade mnogobrojni Dalmatinci u Saboru RH, Vladi i drugim državnim tjelima? Vide li ti što se ustvari događa s Dalmacijom? Vide li osipanje njenog stanovništva, svakodnavno nestajanje tradicionalnih zanata i običaja te egzodus mladih slično onom tridesetih godina prošlog stoljeća?
Razumiju li oni uopće da i kad pičaju o ‘novim investicijama’ - same investicije i ulaganja ništa dobrog neće Dalmaciji donjeti ukoliko iste nisu prvenstveno u svrhu podizanja standarda života domicilnog stanovništva, a tek onda profita ulagača koji se često ponašaju kao da je Dalmacija neka zona na pustopoljini bez stanovnika, koja je samo pogodna kulisa za ljetni ‘zdrpi i zbriši’ biznis?
UO UDRUGE DALMACIJA
|
Projekti uz feštuProjekti koje je Udruga ‘Dalmacija’ već uvrstila u obilježavanje ‘Dva milenija Dalmacije’ su: |
|
Potpora obilježavanju ‘Dva milenija Dalmacije’Inicijativu za obilježavanje ‘Dva milenija Dalmacije’ podržali su: Predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo Josipović, Andrea Zlatar-Violić, ministrica kulture, Ranko Ostojić, ministar unutarnjih poslova, te Arsen Bauk, ministar uprave. |
