Sljedećeg vikenda na Forumu i Narodnom trgu obilježit će se 40 godina od najveće pobjede, ali i iznenađenja, u povijesti KK Zadar. Zanimljivo, taj pothvat dogodio se baš 26. travnja, kada KK Zadar slavi rođendan. Te velike brojke dostojno će se proslaviti, jer će subota i nedjelja proći u tonu zadarske košarke.
Starije generacije sa sjetom će se prisjećati emocija koje su tada proživljavale, dok će ovi mlađi, koji tada nisu bili rođeni, kao spužve upijati more informacija i pričica vezanih za legendarnu 1986. Bilo je to posljednje, ali nedvojbeno najslađe prvenstvo Jugoslavije koje je Zadar osvojio. Te noći "Grad košarke" nije spavao. Zadar je u majstorici u Zagrebu, nakon dva produžetka, slavio protiv dvostrukog europskog prvaka Cibone rezultatom 111:110.
Junak večeri bio je Petar Popović, koji je torpedirao koš Cibone, a svega ne bi niti bilo bez trenera Vlade Đurovića, koji je momčad opustio, motivirao i vodio do slavnog trijumfa. Ideja o proslavi 40. obljetnice došla je od kluba, koji je u suradnji s Gradom krenuo u realizaciju svega što ćemo gledati sljedeće subote i nedjelje. O tome, ali i o još ponekim temama razgovarali smo s direktorom KK Zadar Rokom Jurlinom.
– Kao klub htjeli smo obilježiti 40. obljetnicu možda i najveće pobjede u povijesti zadarske košarke, s obzirom na to da je Cibona u tom trenutku bila dvostruki europski prvak. Tom pobjedom u majstorici uzeli smo im šansu da brane treći naslov europskih prvaka. Sjedili smo Petar Popović i ja i predložio sam da to obilježimo na jedan način, s čime su se oni složili. Iznijeli smo taj prijedlog Gradu, koji je to objeručke prihvatio i tako smo krenuli u realizaciju.
Tko sve sudjeluje u organizaciji događaja?
– Klub je tu kao nositelj organizacije, pod pokroviteljstvom Grada Zadra, a bit će uključeni i neki vanjski sponzori te suradnici. Mi smo došli s nekim skromnijim prijedlogom, no iz Grada su željeli da se to obilježi i na većoj razini, s obzirom na to da dosad nismo imali velike proslave obljetnica zadarske košarke. Iskreno mi je drago što su to prepoznali i zahvaljujem im. Klub trenutačno nema dovoljno ljudi kako bi sam sudjelovao u organizaciji takve manifestacije. Mislim da će sve biti na visokoj razini i da ćemo vratiti emociju. Ne želimo samo odati počast toj legendarnoj generaciji, nego želimo upoznati ove mlađe generacije koje to nisu doživjele. Možda ćemo tijekom ta dva dana probuditi emociju i stvoriti novi zamah za budućnost.
Što ta budućnost, ali i ostalo zadarsko košarkaško pučanstvo, može očekivati u ta dva dana?
– Ne bih htio otkrivati sve s obzirom na to da će u ponedjeljak biti najavna presica. Program će započeti u subotu poslijepodne, a središnji program odvijat će se u nedjelju poslijepodne. Ostale detalje ostavimo za ponedjeljak.
Majice koje slave legendarnu 1986. prezentirali su igrači Zadra na utakmici protiv FMP-a.
– Te majice napravili smo u suradnji s našim novim sponzorom. Kao i uvijek, nekima će se svidjeti, a nekima ne, no o ukusima se ne raspravlja. Pozivam navijače da u fan shopu potraže te majice, s obzirom na to da je to limitirana kolekcija i sigurno će se u tim danima tražiti majica više.
Je li u početku bila ideja o nekakvoj revijalnoj utakmici?
– Nije bila ideja da se održi utakmica, ali u startu sam predložio da pozovemo igrače Cibone s te utakmice. Da ih malo ugostimo i napravimo nekakvu reprizu toga. Ali ostalo je na tome, ne bih išao u detalje, ha-ha.
Rodili ste se sedam godina nakon te veličanstvene pobjede, no sjećate li se tko vam je prvi pričao o tom famoznom trijumfu iz 1986.?
– Sjećam se, naravno. Otac mi je bio u Zagrebu i na prvoj i na trećoj utakmici. Za tu majstoricu ulaznice su mogli kupiti samo ljudi s iskaznicom Cibone ili zagrebačkom adresom. Oni su ih uspjeli kupiti preko nekih prijatelja iz Zagreba, međutim, u jednom trenutku, kad se netko od njih zaderao "Zadar!", bili su izbačeni iz dvorane. Bez ikakvog razloga, samo zato što su bili navijači Zadra. Kasnije su bile te legendarne priče o tome kako su autobusima išli u motel "Plitvice". Čak je jedna od dviju zastava koje su šili baš za tu utakmicu ostala kod oca, i na kraju ju je dao Kreši Butiću za Muzej zadarske košarke.
Niste proživjeli 1986., no koja vam je najdraža dječačka uspomena vezana za KK Zadar?
– S obzirom na to da sam od četvrte godine fanatik što se tiče zadarske košarke, prvi doticaj s nekakvim trofejem bio je Kup iz 1998. Tada sam bio baš mali, no znam da je bila velika proslava, sjećam se bijelo-plavih balona. To je bio prvi put da Kup nosi ime Krešimira Ćosića i prvi trofej nakon 12 godina, tako da se baš slavilo. Kasnije se sjećam Kupa iz 2000. s Komazecom i Rađom, pa 2003., kad smo uzeli ABA ligu i Kup. Ta 2003. bila je prva godina u kojoj sam baš doživio te dočeke. Već 1998. počinjem snimati kasete sam, presnimavati utakmice, bila su to neka slađa vremena.
Ako netko ima ogroman marketinški potencijal, onda je to Zadar i zadarska košarka. Je li ovo napokon početak?
– Ja se, sa strane kluba, nadam da jest. Pokušavamo i trudimo se u granicama onoga što možemo, međutim, ograničeni smo s dosta toga, što pokušavamo unaprijediti. Kao i sve ostale segmente unutar kluba, ali ništa ne ide preko noći. Trudimo se da sve dignemo na stepenicu više. Kad se otvorila mogućnost za ovo i kad nam se priključio Grad, bilo mi je stvarno drago i nadam se da će takve stvari zaživjeti i u budućnosti. Vremena su drugačija i želimo vraćati tu neku vjeru, i treba nam neka iskra da se vrati interes za košarku. Vremena su takva, teško je, ali trebamo se svi skupa truditi da to ostvarimo.
Kakva je trenutačna situacija u KK Zadar što se tiče financija?
– Situacija je redovita i stabilna. Imali smo jednu dubiozu koju ćemo morati nadoknaditi, jer smo ušli u sezonu s dvije plaće minusa koje su ostale iz prošle sezone. To sam i rekao na svojoj prvoj presici, da smo morali uzeti od ove sezone za zadnju plaću iz prošle sezone igračima, i to su dvije plaće koje ćemo morati nadoknaditi. Trenutačno stanje je redovito, igrači su plaćeni i nema nikakvih problema. Što se tiče putovanja i svega, imaju na raspolaganju svu logistiku i mislim da se sve strukture unutar kluba mogu posvetiti svome poslu u najboljoj mjeri.
Ima li na vidiku novih sponzora?
– Stalno pregovaramo, samo ti razgovori sa sponzorima, čak i za najmanje stvari, traju baš dugo. To je tako s korporacijama, sve se nekako oduži, ali u razgovorima smo stvarno na puno strana. Doveli smo i sponzora za omladinski pogon, koji nam je baš puno pomogao, neke smo ugovore povećali. Moramo privući što više sponzora da uđu u suradnju s nama i da onda pokušamo iz godine u godinu to dizati. Stanje u privatnom sektoru je teško, ali moramo pokušavati kroz pozitivu buditi interes. Mislim da smo i sada daleko najorganiziraniji košarkaški klub u Hrvatskoj, uz sve probleme koje imamo. To sada moramo samo nadograđivati dalje i, uz podršku vlasnika kluba, pokušati sve dići na višu razinu.
I za kraj, ono standardno pitanje – gleda li se izlazak na europska natjecanja?
– To je uvijek pitanje i to je otvorena mogućnost, ali to nije moja samostalna odluka. Mislim da se Zadar u dogledno vrijeme sigurno treba vratiti u Europu, međutim, prvo se moraju posložiti neke stvari, da imamo bolje uvjete za izlazak prema Europi, kako nam se ne bi dogodilo ovo što se dogodilo Ciboni – zaključio je Jurlina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....