Nulta zona, a stanari nigdje. Turisti zauzeli svih sedam parkirnih mjesta. Zadraninu prekipjelo: ‘Erlić nam je obećao‘

Zvoni telefon u redakciji.

– Dobar dan, evo mene opet.

Dobar dan. Baš sam se mislio gdje ste. Zadnji put smo se čuli zbog onog ulaza u lapidarij Narodnog muzeja...

– Tu sam, idem doma. I već uru vremena tražim parking na Poluotoku.

Nije valjda da nema parkinga?

– Rugajte se vi, rugajte. Nama što živimo na Poluotoku nije do ruganja.

Da čujem.

– Znate li onaj parking ispod Carine, na Istarskoj obali?

Znam, kako ne?

– Tamo je Grad Zadar odredio Zonu 0.

Znači, „prvenstveno je namijenjena stanarima Poluotoka s povlaštenom kartom, a za ostale vozače vrijedi vremensko ograničenje od najviše jedan sat“.

– Tako je. A plaćanje i nadzor provodi gradska tvrtka Obala i lučice.

I to svaki radni dan, subotom, nedjeljom i praznicima, od 0 do 24 sata. Od 15. lipnja do 31. kolovoza nerezidenti plaćaju 1,60 eura po satu.

– Vi sve znate, vidim.

I, što je bilo?

– Jeste dobili sliku?

Jesam.

– Eto što se dogodilo. Na parkingu za sedam auta parkirana su auta turista.

Imaju pravo. Jedan sat.

– Točno. Ali oni ne stoje jedan sat, nego cijeli dan!

Sigurni?

– Milijun posto! Na slici se vidi da svih sedam mjesta zauzimaju „ostali“. Tako da bi, izgleda, trebalo promijeniti tekst na tabli: Nulta zona samo za „ostale“, a stanari mogu parkirati jedan sat.

Dobro, ljuti ste. Razumijem vas. Ali namjera nije loša.

– Nije. Ali što nam vrijedi dobra namjera ako se pravila ne poštuju? Ovi na slici ostaju po nekoliko sati. Neki imaju kazne, neki nemaju. A kakva nam je korist od kazne kad oni i dalje mogu tu ostati cijeli dan za 35 eura? U Dubrovniku je jedan sat 20 eura.

E sad, u istu rečenicu Dubrovnik i Zadar... Nije baš u redu.

– Molili smo Erlića nekoliko puta da se nulta zona ostavi samo stanarima. Obećao je, ali ništa.

Što vam je rekao?

– Navodno se čeka cjelovito rješenje Prometnog fakulteta. Neka prometna studija. Okej, ali to nije razlog da se već sutra ne donese ova mala odluka i provede u djelo.

Slažem se.

– Eto, zato sam vas zvao. Živci su mi popustili dok tražim parking! Čekaj, evo jedan sad izlazi... Moram ići, čujemo se!