Pomorski policajac naradio se kao pas, a MUP ga zakinuo za prekovremeni rad! Tužio ih, stigla presuda, a i lijepa svota

Općinski sud u Zadru donio je nepravomoćnu presudu kojom je Republici Hrvatskoj, odnosno Ministarstvu unutarnjih poslova, naloženo da policijskom službeniku Pomorske policije isplati 9936,40 eura bruto na ime razlike plaće za prekovremeni rad i pripadajuće dodatke za razdoblje od siječnja 2019. do prosinca 2020. godine. Sud je utvrdio i obvezu isplate 3396,10 eura troškova parničnog postupka, dok je dio zahtjeva za troškove odbijen.

Predmet spora bio je rad policijskog službenika tijekom višednevnih službi na ophodnom plovilu, pri čemu je tvrdio da je tijekom boravka na brodu bio kontinuirano raspoloživ poslodavcu te da mu dio stvarno odrađenog rada nije bio pravilno obračunat. Ministarstvo unutarnjih poslova osporavalo je zahtjev navodeći da su svi stvarno odrađeni sati uredno evidentirani i plaćeni te da vrijeme odmora na brodu ne predstavlja radno vrijeme, nego pasivno dežurstvo.

ilustracija

Goran Mehkek/Cropix

Sud se u obrazloženju pozvao na odredbe Zakona o radu, Zakona o policiji, relevantnu Direktivu EU-a o radnom vremenu te odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, istaknuvši razliku između radnog vremena, pripravnosti i pasivnog dežurstva. Prema tim propisima, radnim vremenom smatra se razdoblje u kojem je radnik stvarno na raspolaganju poslodavcu i obavlja poslove, dok se pripravnost i vrijeme odmora, ako rad nije stvarno obavljan, ne tretiraju kao radno vrijeme.

U postupku nije bilo sporno da je tužitelj u spornom razdoblju bio policijski službenik Pomorske policije te da je sudjelovao u višednevnim ophodnim službama na moru prema radnim nalozima poslodavca. Također je utvrđeno da su mu isplaćivani redovna plaća za evidentirane sate rada, uvećanja za noćni rad, rad vikendom i blagdanima, naknada za pasivno dežurstvo te dodatna plaća za utvrđene intervencije.

Ključno sporno pitanje bilo je treba li vrijeme provedeno na brodu izvan evidentiranog aktivnog rada tretirati kao prekovremeni rad. Sud je u dokaznom postupku analizirao radne naloge, evidencije radnog vremena, iskaze svjedoka i nalaz financijskog vještačenja, kao i praksu domaćih sudova te pravnu stečevinu Europske unije.

Sud je ocijenio da pasivno dežurstvo i pripravnost, za koje je tužitelj već primao naknadu, ne mogu automatski biti izjednačeni s prekovremenim radom, nego se kao radno vrijeme može priznati samo stvarno obavljanje poslova po nalogu poslodavca. Istodobno je utvrđeno da je dio aktivnosti tijekom višednevnih službi predstavljao efektivni rad koji nije bio u cijelosti odgovarajuće vrednovan.

Na temelju provedenih dokaza, sud je zaključio da tužitelju pripada pravo na dodatnu isplatu po osnovi prekovremenog rada, zbog čega je tužbeni zahtjev prihvaćen. Protiv presude je dopuštena žalba.