Jedna objava o ponašanju najmlađih izazvala lavinu komentara: ‘Zašto bi te poštovali kad im ne smiješ ništa?‘

Jedna objava na Redditu otvorila je široku temu: jesu li zadarski klinci danas bezobrazniji nego što su bile prethodne generacije ili se zapravo promijenio način na koji ih društvo odgaja? U više od stotinu komentara izmjenjuju se osobna iskustva, nostalgija za vremenima kada se „starije poštovalo“, ali i upozorenja da problem nije u djeci, nego u granicama koje im odrasli postavljaju.

‘Potrube mi i dobace da sam smeće‘

Sve je počelo iskustvom jednog Zadranina koji je na Redditu opisao susret s dvojicom dječaka na romobilima.

„Idem ulicom i dva mulca na romobilu mi potrube i dobace da sam smeće?! Pritom su mi proletjeli par centimetara od ruke i nastavili dalje“, napisao je, dodajući kako je samo sat vremena poslije vidio novu skupinu dječaka na romobilima koja je, prema njegovim riječima, također dobacivala i provocirala ljude puno starije od sebe.

Pitanje koje je uslijedilo bilo je jednostavno, ali očito je pogodilo živac brojnih korisnika: otkud potreba za takvim ponašanjem i kako uopće reagirati u sličnoj situaciji?

Autor objave pritom povlači usporedbu sa svojom generacijom, rođenom devedesetih. I tada se, priznaje, radilo svakakve gluposti, ali postojala je granica preko koje se, barem prema njegovom sjećanju, nije išlo.

Slična iskustva počela su se nizati u komentarima.

Jedna korisnica opisala je kako je nekoliko djece, starih možda desetak godina, jedne večeri trčalo po otvorenom stubištu njezine zgrade, nasrtalo na kvake stanova, a jedan je dječak u jednom trenutku svom snagom nogom udario u njihova ulazna vrata.

Njezin suprug potrčao je za njima i uspio sustići jednoga od dječaka, dok je ostalima poručio da takve stvari više ne rade. Djeca su se, opisuje, razbježala i više se nisu vraćala.

No, autoricu komentara više je od samog incidenta zabrinula moguća reakcija roditelja.

Smatra da danas postoji problem roditelja koji svojoj djeci bezuvjetno vjeruju i koji ih, kako kaže, odgajaju u stilu „što tebi tko ima govoriti“. Kao osoba koja radi u odgoju i obrazovanju, tvrdi da svakodnevno sluša slične priče kolegica kojima roditelji već u nižim razredima govore kako „oni svom djetetu ne mogu ništa“.

Od ‘odgojne‘ do ‘gentle parentinga‘ – gdje je nestala granica?

Upravo se oko roditeljskog odgoja razvila jedna od najžešćih rasprava.

Dio komentatora smatra da je odgovor jednostavan: djeca danas nemaju dovoljno jasne granice i ne osjećaju autoritet odraslih.

„Zašto bi te se bojali kad znaju da im nećeš ništa osim napisati post na Redditu“, napisao je jedan korisnik.

Drugi su podsjetili na vlastito djetinjstvo, kada bi se, prema njihovu sjećanju, djeca povukla čim bi na igralište stigli stariji. Nije im, kažu, padalo na pamet svađati se ili vrijeđati ih.

Jedan komentator pritom je odbacio ideju da je sve posljedica roditelja.

„Mene nikad nisu morali roditelji mlatiti niti odgajati da ne budem klošar, nego jednostavno nisam bio klošar. Roditelji ne mogu pratiti djecu 0-24“, napisao je.

U raspravi se pojavila i kritika takozvanog „gentle parentinga“, no drugi korisnik odmah je upozorio da se pritom miješaju različiti pojmovi. Gentle parenting, podsjetio je, ne znači odgoj bez granica, već pristup koji odbacuje fizičko kažnjavanje, ali i dalje podrazumijeva odgovornost, pravila i posljedice. Ono što se opisuje u komentarima bliže je permisivnom roditeljstvu, odnosno situaciji u kojoj roditelji djeci ne postavljaju dovoljno jasne granice.

Treći su, pak, otišli korak dalje i tvrdili da je problem posljedica šire promjene društva. Djeca danas, prema toj interpretaciji, vrlo dobro znaju koja prava imaju, dok nisu jednako svjesna obveza i odgovornosti koje dolaze s njima.

U tom se kontekstu spominju i skupi mobiteli, tenisice i električni romobili – ne toliko kao uzrok problema, koliko kao simbol roditeljskog nastojanja da se djeci materijalno nadoknadi vrijeme i pažnja.

‘Uvik je bilo takvih, ali nikad ovoliko‘

Posebno su se izdvojila iskustva sa zadarskih ulica.

Jedna korisnica opisala je događaj na putu prema Puntamici, kod Yachtinga. Skupina djece, procjenjuje ih na oko dvanaest godina, počela je vrijeđati ženu koja je prolazila. Muškarac koji je bio s njom okrenuo se i stao u njezinu obranu, nakon čega su mu, tvrdi komentatorica, djeca uzvratila teškim psovkama, a jedan ga je dječak čak pozvao da dođe kako bi se potukli.

„Ovaj je samo nastavio dalje, što će se tući s djecom, katastrofa“, zaključuje.

No, odmah potom dolazi i rečenica koja možda najbolje opisuje cijelu raspravu: „Uvik je bilo takvih, ali nikad ovoliko, čini mi se.“

Upravo tu dvojbu dijele mnogi komentatori. Je li današnja generacija djece doista bezobraznija ili se starije generacije jednostavno bolje sjećaju vlastitog djetinjstva?

Jedan korisnik pokušao je raspravu proširiti izvan Zadra kratkim pitanjem: može li se naslov objave samo prepraviti tako da umjesto Zadra piše – Split?

Drugi je otišao još dalje i podsjetio da se slične situacije mogu pronaći gotovo svugdje.

„To je sve stvar odgoja, ima normalnih klinaca više nego ovakvih mentola“, zaključio je jedan od komentatora.

I možda upravo taj komentar nudi najvažniji balans u cijeloj raspravi. Jer više od stotinu komentara ne govori nužno o tome da su „svi klinci danas isti“, nego prije o tome koliko je tema pogodila nešto što mnogi odrasli prepoznaju iz vlastitog susjedstva, zgrade, igrališta ili ulice.