StoryEditor
ZagoraNIJE MU BILO SPASA

U Sinju manijak truje pse: ‘Došao sam kući, a Medo me nije dočekao veselim lajanjem. Znao sam da nešto nije u redu. Tresao se, umirao mi je na rukama‘

Piše Saša Jadrijević Tomas
11. svibnja 2020. - 08:07
Ovo je Medo, pas kojemu se veselili cijela obitelj Poljak, a koji je nažalost stradaoPRIVATNA ARHIVA

Diljem Dalmacije truju pse i mačke, a počinitelji se teško ili nikako pronađu. O tome nam svjedoče žalosni vlasnici životinja, ali i veterinari. Posljednji takav slučaj dogodio se u Glavicama pokraj Sinja.

“Nudim novčanu nagradu u iznosu od 1000 kn onom tko mi javi tko je ubio mog psa! Danas je netko otrovao mog psa, mog Medu! Ne znam tko je to učinio, ni zašto! Ali znam da Bog to sve vidi! Dragi ubojice, ako si na taj način želio poslati meni ili mojoj obitelji nekakvu poruku ili prestrašiti nas, nisi uspio! Moj Medo je cijelu noć patio, do 13 h, dok mama nije došla s posla i brat, i dok ga nisu vidjeli u teškom stanju. Na žalost, bilo je prekasno.

Medo se satima i satima mučio i nisu mu ni veterinari uspjeli pomoći. Odmah su utvrdili da je otrovan, te je smrt nastupila jako brzo. Osobi koja je otrovala mog Medu želim da pati na isti način! Možda te neću pronaći i možda te ruka pravde neće stići, ali svoju kaznu ćeš, sigurna sam, dobiti! Pas je otrovan u Glavicama Gornjim, u zaseoku Poljaci. Osoba koja ga je otrovala se čak pobrinula da mu skine i lanac, odnosno kopču da ispadne da se otrgnuo i sam otrovao negdje. Ali, nisi razmišljao da se vidi kada netko odveže psa, a kako izgleda lanac kada se pas sam otrgne! Nisi razmišljao da mi znamo i na koji način psa vežemo! Debilu! Sa svim korisnim informacijama možete se javiti Lena Poljak 098 969 4948 ili Dominik Poljak 095 504 3860”, napisala je Lena Poljak na svojem Facebook profilu.

Njezin brat Dominik dao nam je izjavu:

– Došao sam iz grada i vidim, nema našeg dobrog Mede, mješanca u tipu labradora. Inače uvijek veselo dođe pozdraviti, ali sada ga nije bilo. Otišao sam do njegove kućice, bio je unutra, sav se tresao, pjena mu je išla na usta. Vidjelo se da jako pati. Znate li koja je muka gledati jadnu životinju koja nikome ništa nije kriva kako se muči, polako umire u mukama? Čovjek se teško oporavi od toga. Odmah sam ga podignuo i odjurio s njim veterinaru. Oni su ga oko 45 minuta oživljavali, davali su mu injekcije, sve su pokušavali, ali, nažalost, nisu uspjeli. Uginuo je – kaže nam Dominik, koji je to prijavio policiji.

image
fotka 3.

A evo što su nam rekli u Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj.

– Dana 6. svibnja 2020. oko 16.30 u prostorije Policijske postaje Sinj pristupio je muškarac koji je naveo kako sumnja da je njegov pas, koji je uginuo prije dva dana, otrovan. Upućen je kako bi u cilju potvrde njegovih sumnji i utvrđivanja činjenica prvenstveno bilo nužno uginulog psa dostaviti Veterinarskom institutu kako bi se utvrdio uzrok smrti, a o tome što će biti utvrđeno ovisit će i daljnje postupanje policije. Ali osoba je navela da to nije moguće učiniti jer je veterinarska ambulanta već neškodljivo zbrinula uginulu životinju – rekli su nam u policiji.

Dakle, važna uputa za sve osobe koje sumnjaju da im je pas otrovan: psa odvedite veterinaru i odmah pozovite policiju. Ako je u blizini psa nađena hrana za koju sumnjate da je poslužila kao mamac s otrovom, nemojte je dirati, nego pričekajte izlazak policije na teren kako bi se izuzeli tragovi. Također, upozorite i veterinara da je slučaj prijavljen policiji, iako bi veterinari, ako sumnjaju u kršenje zakona, to morali sami prijaviti policiji.

Naime, u Kaznenom zakonu jasno stoji: “Tko usmrti životinju bez opravdanog razloga ili je teško zlostavlja, nanosi joj nepotrebne boli ili je izlaže nepotrebnim patnjama, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine. Tko to počini iz koristoljublja, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine. Također, tko iz nehaja uskratom hrane ili vode ili na drugi način izloži životinju tegobnom stanju kroz dulje vrijeme, kaznit će se kaznom zatvora do šest mjeseci.”

U policiji nam još kažu da su 2018. prijavljenja tri kaznena djela zlostavljanja životinja i u sva tri počinitelji su pronađeni i procesuirani. Prošle godine prijavljeno je sedam takvih kaznenih dijela, a šest počinitelja procesuirano je i pronađeno.
U prva četiri mjeseca ove godine prijavljena su tri kaznena djela; za jedno kazneno djelo dovršeno je istraživanje i pronađen je počinitelj, a za dva djela istraživanje je još u tijeku. U dva slučaja radilo se o trovanju, jedan je slučaj riješen, a za drugi policija provodi kriminalističko istraživanje.

Policija tvrdi da aktivno i uspješno traži trovače, stoga prijavite svaku sumnju. Volonteri koji se bave zaštitom životinja pak navode da bi istrage policije mogle biti i revnije, te traže da se u policijskim upravama osnuju odjeli za životinje, kao je to uređeno i u drugim državama.

Evo što na naš upit kažu u udruzi “Prijatelji životinja”:

– Kako u našim krajevima postoji duga tradicija trovanja pasa i mačaka, a to ranije nije bilo kazneno djelo ni prekršaj, ljudi često misle da takve radnje ne treba prijavljivati policiji ni veterinarskoj inspekciji. Upravo suprotno – uvijek treba prijaviti svaku takvu radnju, kao i svaku sumnju na počinitelja! U malim, ali i većim mjestima ljudi često znaju tko su trovači i takve informacije trebaju i moraju iznijeti policiji kako bi ona bila uspješnija u privođenju počinitelja kaznenih djela na štetu životinja, pa tako i trovanja.

Isto tako, važno je sačuvati sve dokaze koji će pomoći policiji u pronalasku trovača, a to su ostaci otrova, odnosno otrovane hrane koju je životinja pojela, nalaz veterinara i obdukcijski nalaz životinje i sl. Prijavi je dobro priložiti i fotografije ili videosnimke postavljenog otrova ili ubijenih životinja i navesti lokacije na kojima je postavljen otrov. Mogu se prikupiti i pismene izjave svjedoka kojima su životinje otrovane ili onih koji nešto znaju o trovanjima – navode nam u toj udruzi.

Trovači otrov zamataju u hranu, najčešće u iznutrice i salame. Osim otrova, u hranu se često stavljaju komadi stakla, igle... •

Simptomi: Kašalj, gušenje... 

“Prijatelji životinja” navode koji su prvi vidljivi znaci trovanja životinja: pretjerano slinjenje, suzenje i sužavanje zjenice oka, kašalj, gušenje, kihanje, oštećenje jezika, usne šupljine i nosnica.

No često prođe nekoliko sati ili čak jedan dan tijekom kojih se otrov raširi tijelom i izaziva obilna unutarnja krvarenja, a simptomi trovanja ovise o vrsti otrova i vidljivi su kao: grčevi, drhtanje, mučnina, povraćanje, bolovi, nekontrolirano mokrenje, proljev, loše opće stanje i čudno ponašanje (životinja ima blijede sluznice, više spava, slaba je, ne reagira i ne odaziva se, loše održava ravnotežu i nekontrolirano se kreće, gubi svijest), nezaustavljiva krvarenja iz nosa i usta, a krv se vidi i u urinu i stolici, poteškoće s disanjem, kočenje, koma...

– U slučaju trovanja presudna može biti svaka sekunda i potrebno je životinju hitno odvesti veterinaru te ponijeti ostatke otrova ako su dostupni. Svatko tko je svjedočio pokušaju spašavanja otrovane životinje zna da je to mučno i teško umiranje u velikim bolovima. Zato tražimo bolju kontrolu prodaje otrova, pesticida i svih onih sredstava koja trovačima može poslužiti u namjeri da otruju životinju koja im zbog nekog razloga smeta. Također, apeliramo na sve da tijekom šetnje drže psa na oku kako ne bi pojeo ništa ostavljeno ili bačeno, te da ih uče da ne jedu ostatke hrane s poda ili tla. U slučaju da životinja pokaže bilo kakav znak drukčijeg ponašanja i trovanja, nemojte čekati nekoliko sati ili dana, nego je odmah odvedite veterinaru – upozoravaju iz udruge “Prijatelji životinja”.

Ako je pas pri svijesti, može mu se kao prva pomoć dati aktivni ugljen, koji se može kupiti u svakoj ljekarni, ili otopina soli (tri žličice soli rastopite u pola čaše tople vode – može mu se dati i pomoću šprice), kako bi se izazvalo povraćanje. Ako je pas u polusvijesti ili nesvijesti, ne smije mu se izazivati povraćanje jer se može ugušiti. Nakon pokušaja izazivanja povraćanja, životinju hitno treba odvesti veterinaru.

– Bilo bi dobro da skrbnici pasa sa sobom u šetnju nose aktivni ugljen, koji se odmah daje životinji u slučaju trovanja. Da se spriječi moguće trovanje, najbolje je mačke ne puštati iz kuće, a psa voditi na uzici tijekom šetnje, te mu nipošto ne dopustiti da pojede nešto s tla, travnjaka ili iz grmlja – navode u toj udruzi.

image
U Zagrebu je netko pucao u dabricu, zaštićenu vrstu.
SHUTTERSTOCK

Lovci pucali u dabra, zaštićenu vrstu?

Damir Skok, ravnatelj zagrebačkog Zoološkog vrta, objavio je na svojem Facebooku:

“Iza nas je teška noć! Na Savskom smo nasipu preuzeli dabra u jako teškom stanju! Utvrđeno je da je ženka te da je u životnoj opasnosti. Na koži smo odmah opazili velike i gnojne upale. Najvjerojatnije je na nju pucano jer najveća rana djeluje kao da je uzrokovana sačmom.

Tri smo sata čistili rane s jakim upalnim procesima. Neke su djelovale zastrašujuće. Bilo je tu ličinki muha, a u nekim su se ranama čak izlegli crvi. Unatoč našim nadljudskim naporima, dabrica, nažalost, nije dočekala jutro”, napisao je Skok. Postavlja se pitanje jesu li lovci pucali u ovu zaštićenu vrstu.

Evo pisanog tumačenja o dabrovima veterinara Marka Tomašeka.

“Dabrovi su najveći glodavci koji žive na hrvatskom području. Masivne su i zdepaste građe tijela, izvrsno plivaju i rone. Dužina tijela dosegne im do jednog metra, visine su oko 30 cm, širokog i plosnatog repa dužine oko 25 cm. Iz Hrvatske su dabrovi nestali krajem 19. stoljeća, no u okviru projekta ‘Dabar u Hrvatskoj’ ovi simpatični glodavci ponovno su nastanjeni na našem području u razdoblju od 1996. do 1998. godine.

Tim stručnjaka iz Hrvatske i Njemačke trebao je izvršiti niz ispitivanja vodenih tokova i dabrove naseliti na ekološki čista vodena staništa. Najboljom lokacijom za naseljavanje dabrova pokazala se šuma Žutica, koja se prostire u zoni poplavnog područja Lonjskog polja i spada u nizinske poplavne šume, udaljena 40 km od Zagreba. U razdoblju od dvije godine, u čak desetak navrata, dabrovi su dopremljeni iz Njemačke i pušteni u Žuticu. Tako je iz Bavarske u Njemačkoj dopremljeno i na područje Žutice pušteno ukupno 47 dabrova.

Prema podacima iz 2012. godine, njihov se broj u međuvremenu znatno povećao te se procjenjuje da ih danas na tom području živi više od 1000. Iz Žutice su se dabrovi raselili u mnoge hrvatske rijeke”, navodi, između ostalog, Tomašek.

#SINJ#POLICIJA#TROVANJE PASA

Izdvojeno

16. lipanj 2020 23:45