Uzburkao je duhove novi Zakon o otocima, koji se primjenjuje od početka godine, no još uvijek se čeka pravilnik kojim će biti propisan detaljan način isporuke pitke vode stanovništvu na škojima.
Dok taj dokument ne ugleda svjetlo dana, za što je krajnji rok 180 dana od stupanja na snagu Zakona o otocima, dakle do kraja lipnja, istražili smo detalje o dopremi vode za bodule. Sva pitanja usmjerena su na Ministarstvo regionalnog razvoja, jer su se upravo na njegovu adresu nedavno žalili stanovnici Malog Drvenika nakon što im je količina subvencionirane pitke vode smanjena s 20 prostornih metara mjesečno na samo pet kubika.
Škojari tu vodu plaćaju po cijeni identičnoj onoj koju na računima dobivaju i svi ostali stanovnici grada ili općine kojima administrativno pripadaju, dok je njezin prijevoz osiguran vodonoscem i trošak takvog načina dopreme snosi država. Preciznije, i po regulativi iz 1999. i po novom Zakonu o otocima, prijevoz vode brodom ili autocisternama plaća Ministarstvo regionalnoga razvoja.
No, otočani se s pravom bune da pravo na istu količinu vode imaju i ljeti i zimi, a ljeti im dođu djeca, unuci i turisti, pa im trebaju veće količine.
– Ova je mjera namijenjena stanovnicima otoka koji imaju prebivalište na otoku i žive cijelu godinu bez vodovodne mreže. Ni Zakon o otocima iz 1999. godine nije subvencionirao cijenu vode za "familiju koja ljeti dođe" – tvrde u resornome ministarstvu i dodaju:
– Državni proračun nije dostatan za pokrivanje troškova svih pridošlih ljudi na otoke u ljetnim mjesecima, kada se misli na rodbinu, a na godišnjoj razini troši se oko 11 milijuna kuna za prijevoz vode. Što se tiče turizma, novim Zakonom o otocima riješeno je da su u subvenciju cijene vode sada uključeni i obrtnici i tvrtke, pa će oni, ako su uredno prijavljeni kao gospodarski subjekti, imati pravo na subvencioniranu cijenu vode i po toj osnovi.
Kako tvrde u resornoj administraciji, prema izvješću Eurostata iz 2015. godine, mjesečni prosjek potrošnje vode po stanovniku iznosi 3,8 kubika, a novim Zakonom propisana je količina od pet prostornih metara. Prema statistici Uprave za otoke, evidentno je da otočani imaju svoje privatne cisterne i gustirne, pa nemaju potrebu za dodatnom dopremom vode u zimskim mjesecima, tako da je sada mjera subvencioniranja svedena na devet mjeseci, što je više nego što je bilo po starom propisu, kad je bilo obuhvaćeno prosječno sedam i pol mjeseci.
U Ministarstvu navode kako je "evidentirano da se dosadašnja mjera neprimjereno provodila na terenu, s brojnim propustima".
– Bilo je raznih makinacija, pa su se dvije osobe iz jednog kućanstva, odnosno jedne obitelji, "dijelile" na dva otočna kućanstva radi ostvarivanja prava na subvencioniranu cijenu vode, a kad su trebali platiti odvoz smeća, onda su te iste dvije osobe bile u samo jednom kućanstvu – dodaje se i napominje kako se tome i u novom Zakonu "doskočilo" otočnom iskaznicom.
Tu subvenciranu vodu, konkretno prijevoz vodonoscem do Velog i Malog Drvenika, Ministarstvo regionalnog razvoja protekle je godine platilo 604.593 kune.
– Prijevoz vode na Drvenike Ministarstvo je za 2018. plaćalo po cijeni od 63,87 kuna po kubiku prevezene vode. Ukupno je vodonoscem na ta dva otoka prevezeno 9466 prostornih metara vode, što je plaćeno iz državnog proračuna.
No, sva ova uložena sredstva otočanima nisu dovoljna, i dalje se osjećaju kao građani drugog reda jer oni uredno plaćaju isporučenu vodu, no ne mogu, kao ostali stanovnici Hrvatske, jednostavno potrebnu količinu pustiti iz špine. Doprema vode, te sufinancirane, novim im je Zakonom – ograničavajuća.
– Količina vode po subvencioniranoj cijeni po Zakonu o otocima i prije i sada je bila ograničavajuća, ali su i te "ograničavajuće količine" i prije i sada veće od prosjeka po stanovniku nego što imaju mnoge razvijene zemlje u okruženju. No, svaki stanovnik otoka može zatražiti dostavu neograničene količine vode, no po cijeni bez subvencije za prijevoz vodonoscem. Usporedbe radi, ukupna cijena svakog kubika vode prevezenog brodom vodonoscem na Veli i Mali Drvenik je 77,85 kuna, što su podaci za 2018. godinu.
To znači da ako netko sa škoja, a mi se dičimo sa 78 otoka i 524 otočića, želi količinu vode koja mu treba – svaki će metar platiti sedam puta skuplje! Riječ je o našoj gruboj procjeni izračuna za Drvenik nakon usporedbe sa Splitom, gdje građani kubik vode plaćaju oko 11 kuna.
spada tako da su otočani krivi za to što žive na dijelu kojem ni državna vlast, a ni lokalne vlasti nisu ni u 21. stoljeću osigurali vodovodnu mrežu i dotok pitke vode.
– Otočani nisu krivi, samo što u ovom slučaju svi prozivaju Ministarstvo regionalnoga razvoja, koje je Zakonom o otocima zaduženo i nadležno samo za provedbu jednog njegova članka, a to je osiguravanje i plasman novca iz državnog proračuna za subvenciju cijene vode. Nadležnost i odgovornost za osiguranje mogućnosti vodoopskrbe, odnosno izgradnja, upravljanje i održavanje vodoopskrbnih sustava, kao i omogućavanje i pružanje usluge vodoopskrbe, u nadležnosti je općine, grada, županije i isporučitelja vodne usluge – tvrde iz Ministarstva regionalnog razvoja.