StoryEditorOCM
DalmacijaCvit u kamenu

Žene s ruba Imotskog polja vraćaju se tradiciji i dijele znanje: Prije nije bilo debele dice. Priroda nam sve nudi, samo to moramo iskoristit

8. travnja 2019. - 21:57

Po cilu godinu imate divljeg zelja okolo. Nešto raste na obradivim površinama, a nešto u divljini. Priroda se pobrinila za nas, dobro je to rasporedila, pa kad su bile gladne godine, svit je preživljava od divljeg zelja kojeg je uvik bilo za nabrat. Danas je mišanca ka delikatesa. Uz glasovitu runovićku puru, kokoš, pivca ispod saća, raštiku, divlje zelje može postati sjajan gastro autohtoni brend – uvjerena je Mladenka Puljiz (na slici ispod) iz udruge "Cvit u kamenu", osnovane nedavno kako bi unaprijedili kvalitetu života žena Runovića, a i šire.

Jedan od ciljeva ove udruge, koju čini dvadesetak aktivnih članica, jest i dijeljenje znanja, a Mladenkino je tu posebno. Nema biljke kojoj ne zna naziv, kako latinski, tako i lokalni, svojstva, a i recepturu za kakav čaj ili jelo.

– Zečje mudance, Lucina pica, kokošja volja, dimnjača, šurlin, volujsko uvo, grzdulja, koromač, ljukelj, divlji bob, bokvica, kukurik, divlja mrkva, šćavelj... Sve su vam to lokalni nazivi koje sam naučila još od pokojne babe Postoluške, a kasnije i sama. Postao je to moj stil života, ne pijem nikakve tablete, samo virujem bilju. U prirodi ima svega što nam treba. Prošetajte nekim poljskim putem, naokolo ima svega – poručuje gospođa Mladenka dok podučava ostale runovićke žene kako i što brati.

 

– U Runovićima je najpoznatija grzdulja, neizostavni izvor zdravlja... – čujemo joj glas dok bere zelje u Podosoju, mirnom zaselku smještenom ispod Osoja, brda iza moćnog Biokova.

Nekad su se tu snimali "Prosjaci i sinovi", a danas stare kamene kuće djeluju prazne i napuštene, samo se osjeti miris domaćeg komina iz konobe kod Karaje gdje su žene iz udruge našle suradnike iz također novoosnovane ekološke udruge "Podosoje".

Svima njima cilj je probuditi uspavana sela, povezati se i osmisliti nove ideje kako bi svima bilo ljepše, sadržajnije, a nadaju se i potaknuti neke projekte, stvoriti uvjete za radna mjesta...

– Oduvijek mi je bilo važno da žene podupiru jedna drugu i da shvate koliko je važna ženska solidarnost, osobito u društvima koja su i dalje naglašeno patrijarhalna kao što je naše. Cilj nam osnažiti ih kako bi se znale suočavati s različitim problemima, dati im nove vještine, pomagati im pri traženju posla te time poboljšati njihove životne uvjete i položaj u obitelji i društvu – kazuje nam Anita Jerković, predsjednica udruge.

– Ideja udruge je da unaprijedimo zajednicu u kojoj živimo, da je učinimo boljim mjestom za život sebi i svojoj djeci – dodaje Martina Puljiz, jedna od osnivačica, ujedno logopetkinja po struci.

Na edukaciju o divljem zelju, potpredsjednica Sanda Lončar stigla je ravno iz Zagreba, a tajnica Anamarija Buljan ostavila je sve poslove kako bi sudjelovala u okupljanju. Nakon nekog vremena žene su se vratile iz berbe, sve ponosne na ubrano bilje.

Baš kao u nekim davnim vremenima, okupile su se oko kamenog studenca i prale zelje da bi ga pripremile sa suhim mesom i domaćom Mladenkinom purom i degustirale u Karaje. Kušamo i mi ove delicije i slušamo priče na koje sve načine možemo koristiti bogatstvo prirode, od pripravka čajeva, jela, prirodne kozmetike...

– Skupljamo recepte za runovićku kuvaricu. Samo od divljeg zelja može se pripremiti na desetke recepata. Uz ostale runovićke proizvode može to postati prepoznatljivi brend ovoga kraja. Valjda će to i ugostitelji shvatit kada nahrupe turisti. Ovdje se otvara sve više kuća za odmor s bazenima, obnavljaju se i ovdje stare kuće, a turisti nemaju gdje kupiti naše proizvode.

Fali nam restorana i konoba, uređenih pješačkih puteva, mjesto gdje ćemo i mi domaći, a i svi ostali, moći nabaviti domaća jaja, kokoš, puru, raštiku, zelje...

Fali popratnog sadržaja. Meni bude žao kad negdi odem i tamo mi predstave svoje autothone proizvode, a mi svoje nemamo gdje pokazat. Između ostalog, zato smo se i okupile, da oživimo zajednicu, educiramo o svemu, zdravlju najviše, povučemo sredstva za neke projekte, oživimo stare zanate, stvorimo samoodržive projekte kako bi mladi mogli ostat ovdi. Da, nedostaje nam udruga.

Surađujemo s Općinom Runovići, koja je osigurala dodatnih 30.000 kuna za ljude koji ostvare pravo na subvenciju, nepovratna sredstva iz Programa demografskih mjera poticaja mladim obiteljima iz ruralnih područja za izgradnju i adaptaciju kuća. Treba poticat mlade kao što je Grga koji se sad ženi i želi ostati u selu – kaže Sanda pokazujući na 27-godišnjeg Grgu Puljiza, koji s obitelji vodi konobu u Podosoju.

Bez obzira na razlike u godinama, u ovim selima svi se poznaju i druže. Nisu to sijela kakva su nekad bila, ali pokretanjem udruga idu k oživljavanju i tih običaja.

Otkrivamo sjajan recept za divlje zelje, snimili smo i video; Evo kako točno izgleda bilje koje trebate nabaviti, pojasnile su nam Imoćanke koje 'znaju znanje'

– Iako su mnogi otišli, zajednica je još živa, povezana u tuzi i radosti najviše. Kad netko umre u Runovićima, svi skupljaju lemozinu za sprovod. To je naša posmrtna pripomoć. Kad je veselje, svi kuvaju i prave kolače. Žene su tu uvik prve. Ima jedna legenda vezana uz bunar Radičevac koji planiramo urediti kako bismo tu mogli organizirati kulturne večeri, razna okupljanja... Tamo su dva velika kamena, a po legendi donile su ih pod rukom dvije runovićke žene. Simboliziraju snagu – govori Sanda.

Doznajemo i da naziv "Cvit u kamenu" simbolizira kretanje i razvoj u teškim, nepristupačnim uvjetima, ljepotu u kamenoj pustari koja teži za promjenom, koja oplemenjuje život u takvim prostorima. Upravo u toj naizgled škrtoj zemlji krije se bogatstvo.

Nekada su tu bili veliki nasadi kukuzura, okolo su pasle krave sve dok stočari više nisu imali gdje dati mlijeko na otkup, a svi su jeli hranu iz vlastite proizvodnje.

– Mi ovdje imamo male površine zemlje, pa time i prilike za ekološku proizvodnju, turizam. Kad imaš zemlju, imaš što jesti – kažu nam ove žene.

Gospođa Mladenka to potkrepljuje činjenicama:

– I danas je najvažnija stvar uravnotežena poljoprivreda. Prije nije bilo debele dice. Jelo se zdravo, sve iz domaće proizvodnje, a odgajalo se na divljem zelju i puri, sadilo se sve i svašta, pazilo na plodored. A priroda, ona nam sve nudi, samo to moramo iskoristit. Evo, kopriva je insekticid protiv lisnih ušiju, preslica protiv gljivica... Za naše zdravlje sve biljke su dobre. Divlja mrkva je afrodizijak, kontraceptiv i abortiv, čestoslavica je dobra za sve, sveta biljka, kostrić ima slatkast okus za svježe salate, maslačak je dobar za čišćenje krvi, šćavelj isto za krv, volujsko uvo liječi depresiju, bokvica probleme s plućima, žutinica za bolesti jetre, dimnjača za jetru i žuč... Ma sve biljke imaju širok spektar djelovanja i najbolje su kad se pomiješaju. Priroda se brine za nas – veli Mladenka.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
18. travanj 2024 00:48