Svijetla dubrovačka gospoda vrlo brižno, gotovo škrto ili, bolje rečeno, odlučno čuvaju svetačke moći. Zbog toga ih nikad nisu pristali darovati niti su prepustili ijednu od njih - zapisao je godine 1595. dominikanac Serafino Razzi.
- I nije stoga čudno da su oduvijek putnici kroz Dubrovnik, hodočasnici i uglednici svakako željeli razgledati moćnik i da su mnogi, zadivljeni njime, ostavili pisana svjedočanstva o njegovoj važnosti i ljepoti. Moćnik (relikvijar) dubrovačke katedrale Gospe Velike jedan je od najvažnijih sakralnih spomenika ne samo Dubrovnika i njegove (nad)biskupije, nego i čitave naše domovine. Zbirka tih svetačkih moći rezultat je višestoljetnih nastojanja da se nabave svete moći i možemo slobodno reći da se kroz povijest zbirke relikvija može iščitati i povijest Grada. Dubrovački su kroničari o najranijim stoljećima Grada i Crkve imali mnoga tumačenja, a velik dio njihovih zapisa odnosio se upravo na pokušaj da se utvrdi kronologija i autentičnost svetih moći – nastavlja priču o čudesnom bogatstvu dubrovačke katedralne riznice povjesničar umjetnosti Ivan Viđen, napominjući da današnji dubrovački moćnik u katedrali izgrađenoj nakon katastrofalnoga potresa iz 1667. potječe od prvoga moćnika u crkvi sv. Stjepana u Pustijerni, gdje se spominju prve svetačke relikvije u kasnoantičkome Raguziju.
- Bizantski car Konstantin Porfirogenet u djelu "O vladanju Carstvom" u desetom stoljeću bilježi da se ondje čuva tijelo sv. Pankracija. Ljetopisac Milecije u XII. stoljeću spominje da su se u istoj crkvi sv. Stjepana čuvale moći sv. Nereja, Ahileja, Domitile i Petrunjele koje su, prema dubrovačkoj predaji, donijeli bjegunci iz Rima s mitskim kraljem Pavlimirom na čelu. Tim su moćima 1015. godine pridodane moći sv. Zenobija i njegove sestre Zenobije koje je iz Carigrada donio Grk Frontin. Moći sv. Vlaha donesene su 1026. godine, u doba nadbiskupa Vitala – iznosi Viđen.
I premda nekoliko hrvatskih katedrala čuva relikvije vezane za posljednje dane Isusa Krista na zemlji, odnosno muku, smrt i uskrsnuće - pretežito je riječ o ulomcima Svetog Križa - zadivljujuće je što ih dubrovačka katedrala ima više nego svi ostali: komad ploče s Kristova groba, spengu (spužvu) rimskih vojnika kojim su Isusa napojili octom, komadić Isusove haljine, kapljicu Predragocjene Krvi Isusove, trn iz Kristove krune, te čak šest komadića Sv. Križa!
- Kraljica Margarita, udovica hrvatskoga kralja Stjepana Miroslava, darovala je 948. godine crkvi sv. Stjepana dva komada Kristova križa u uspomenu na preminuloga muža - navodi Ivan Viđen, dodajući da su Dubrovčani zbirku svetačkih moći nazivali i sveta shrana i sveta blagajna.
Moćnik Kristova groba, kako su ga nazivali - kamičak sv. Groba - sredinom XVI. stoljeća dubrovačkoj je crkvi darovao Bonifacije de Stephanis (Drkolica), rodom Lopuđanin, koji je kao kustod Svete zemlje imao nevjerojatnu prigodu da nakon 1009 godina, kako je zapisano, u 16 sati 28. kolovoza 1555. otvori Sveti Grob u Jeruzalemu te ga obnovi.
U dubrovačkoj riznici već su bila pohranjena dva slična kamenčića, a nove su relikvije Sv. Groba i stupa na kojem je bio bičevan Isus bile primljene s oduševljenjem, te je na dan njihova stjecanja 15. prosinca uvedena posebna procesija i misa, a sredinom XVII. stoljeća procesija je bila prebačena na Bijelu nedjelju. Povorka s relikvijom Groba kretala je iz katedrale, išla vjerojatno Ulicom od puča do franjevačke crkve, u kojoj su se održavali pobožni obredi iz zahvalnosti prema darovatelju relikvije.
Don Stjepan Skurla, pišući 1884. godine o riznici dubrovačke katedrale, navodi da se Sveta spenga (spužva) čuvala u crkvi Svetoga Groba u Jeruzalemu, kasnije je prenesena u Rim, no kako njezin ulomak dužine sedam milimetara dobaviše Dubrovčani, nema izvora. Skurla o tri 'Drače od krune Spasiteljeve' piše da su skupa s trnovom krunom bile čuvane u Carigradu, a potom u Parizu (gdje je kruna spašena iz nedavnog požara u katedrali Notre-Dame, op. D.Š.). Kaplja Gospodinove Krvi čuva se na komadiću "bumbaka" u staklenom stupiću u relikvijaru, a ova relikvija čuvala se u Carigradu i Jeruzalemu, odakle su ih dobili europski kraljevi Karlo Veliki, francuski Louis i engleski Henrik III., te flandrijska kneževska kuća.
I Shakespeare ga spominje
Povjesničar umjetnosti Davor Domančić (1926. - 2000.) u jednoj svojoj studiji ističe:
„Dubrovački je moćnik najuže povezan s Dubrovnikom, sastavni je dio njegove povijesti. Bio je predmet neprestane brige i nastojanja dubrovačke svjetovne i crkvene vlasti da nabavlja moći svetaca, da ga umnaža novim moćnicima i čuva kroz stoljeća. On je ponos Dubrovnika. S njim i počinje pisana povijest toga Grada. Stoga je uvijek bio istican kao posebna vrijednost u opisima Dubrovnika kroz stoljeća. Dospio je i u Shakespeareovu dramu 'Na tri kralja', što je veliki dramatičar mogao naći kod engleskoga putopisca Guylforda koji, pišući o Dalmaciji, spominje grad bogat moćima svetaca. Moćnik je opjevao i Jerolim Kavanjin u spjevu 'Bogatstvo i uboštvo'. Moćnik je uvijek bio na diku Dubrovniku, po čemu se taj grad i prepoznavao. U njemu su očuvane sve dubrovačke svetinje koje su živjele kroz svu povijest Grada i postale sastavni dio te slavne prošlosti."
Dva raskošna sanduka, okovana željeznim trakama i zatvorena s pet ključeva
Viđen objašnjava da su u starini moći bile smještene u dva raskošna sanduka okovana željeznim trakama i zatvorena s pet ključeva, koje su čuvali prokuratori.
Nakon velikoga potresa 6. travnja 1667. katedrala se urušila, pa su moći i moćnici odmah iskopani iz ruševina i preneseni u tvrđavu Revelin, potom u kapitul dominikanskoga samostana, a u današnju baroknu katedralu i kapelicu moćnika, koja je remek-djelo barokne umjetnosti, prenesene su u pokorničkom ophodu 3. veljače 1721., u kojem je sav kler, vlast i puk išao bosonog od dominikanskoga samostana do katedrale.
Prema neobjavljenim popisima iz 1945. i 2002., u moćniku katedrale se čuva 161 moćnik, jedna škrinja s moćima, dva moćnika u obliku ormarića, jedan moćnik u obliku drvenoga križa i pet moćnika raznih (nepoznatih) svetaca. Popisima iz 1945. i 2002. treba dodati moćnike bl. Marije Propetog Petković, bl. Alojzija Stepinca, bl. Ivana Merza i sv. Ivana Pavla II., što je ukupno više od 175 moćnika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....