Ovo je novi trend u prehrani uz koji ćete se preporoditi i vratiti svome izvoru: bit ćete sitiji, a imati manje kilograma, manje će vas ‘hvatati‘ rak, infarkt i dijabetes... Evo cijelog vodiča

Ručate.

Ručak jednostavan, sočan, i, što bi se reklo, 'kripan': na stolu vam je lijep komad mesa s grill tave, pomfrit i salata od rajčica i kukumara, donosi Slobodna Dalmacija.

Gladni ste, zagrist ćete i uživati. Pritom nećete razmišljati o nekoliko stvari koje su vam servirane zajedno s vašim obrokom. A nisu dobre.

Meso je odnekud uvezeno, dvaput zamrzavano, triput prepakirano, prošlo ispod radara svim inspekcijama. Prešlo je dug put, nekoliko tisuća kilometara, u šleperu koji je potrošio tone nafte i u atmosferu ispustio velike količine ugljikova dioksida.

Krumpir je egipatski. I on je prešao nekoliko tisuća kilometara, i njegova su transportna sredstva - brodovi, kamioni... - potrošili puno nafte i ispustili puno stakleničkih plinova. Trebalo ga je dobro zaštititi kemikalijama da izdrži taj put. A rajčice i kukumari stigli su iz uzgoja u kojemu se u zatvorenom prostoru raznim metodama, koje uključuju genetske modifikacije, simulira 'sezona'.

Takav ručak, kao paradigmatičan primjer današnje prehrane i u Hrvatskoj, nije zdrav za čovjeka. Ali nije zdrav ni za prirodu - ona je puno platila da biste tako nešto imali na stolu, a cijena će se opet vama - konzumentu koji je tako uživao u mesu koje je prešlo pola Europe - obiti o glavu.

Drukčija bi stvar bila da je meso domaće, s farme u drniškom, sinjskom ili imotskom kraju i da je krumpir uzgojen u Lučanima kod Sinja, ili u Lici: transport do stola u Splitu, Zadru, Zagrebu... ne bi tražio kemikalije koje bi ga držale na životu i u 'zdravlju', kakve mu trebaju kad ide s kontinenta na kontinent.

Voditi računa o tome kakvu vrstu hrane jedemo, gdje je uzgojena, kako je tretirana itd. - ne znači samo voditi računa o vlastitom zdravlju nego - i kad toga nismo ni svjesni - o zdravlju planeta. A kad o zdravlju planeta svjesno vodimo brigu (i) putem svoga jelovnika, može se reći da provodimo 'klimatsku dijetu'.

Sintagma je to za koju se sve češće čuje i koja ima sve više praktikanata, iako se ne radi doslovno o dijeti u značenju koje ta riječ najčešće ima. Radi se o trajnom, ekološkom načinu prhrane koji isključuje namirnice štetne - po načinu uzgoja, proizvodnje i transporta - za planet. Vrlo je važno istaknuti da su namirnice štetne za čovjeka štetne i za planet, što udvostručuje motiv za primjenu klimatske dijete.

Njezine pobornike naziva se klimatarijancima.

Klimatska dijeta ili bolje reći stil života fokusira se na jedenje hrane koja ne doprinosi štetnosti okoliša. Klimatarijanci su vrlo svjesni kako se hrana proizvodi, prerađuje i transportira, i zato izbjegavaju hranu čiji uzgoj i proizvodnja zahtijevaju velike količine prirodnih resursa, poput zemlje ili vode, doprinose onečišćenju, izazivaju zakiseljavanje oceana, štete vodenim biljkama i životinjama, emitiraju stakleničke plinove (GHG) koji zadržavaju sunčevo zračenje i uzrokuju globalno zagrijavanje, koriste pretjeranu ili bionerazgradivu ambalažu, itd.

A degradacija okoliša glavni je faktor rizika za javno zdravlje, prema Centrima za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC).

Iako mnogi ljudi navode klimatske ili ekološke probleme kao razlog zašto slijede vegansku ili vegetarijansku prehranu, biti klimatarijanac nije isto što i biti vegetarijanac ili vegan. Neki klimatarijanci, na primjer, ne žele se potpuno odreći mesa (iako stočarstvo ima značajan udio u emisijama stakleničkih plinova, prvenstveno metana). Njihov je stav da eliminiranje cijelih skupina hrane mnoge ljude može odbiti od ideje da uopće razmisle o klimatskoj prehrani, a kamoli da je primjenjuju. Umjesto toga, zagovaraju jedenje manje mesa.

Za razliku od drugih biljnih dijeta, klimatičari ograničavaju konzumaciju i biljne hrane ako ona ima veći utjecaj na okoliš, kao što su izvansezonski proizvodi koji se transportiraju širom svijeta, upakirani u goleme količine plastične i druge ambalaže.

Umjesto toga, odlučuju se za hranu s minimalnim utjecajem na okoliš. O kojim se i kakvim namirnicama radi?

Evo popisa:

1. Mahunarke

Mahunarke, kao što su grah, leća, suhi grašak i slanutak, općenito su na vrhu klimatske liste, zato što mahunarke prirodno obogaćuju tlo hranjivim tvarima i poboljšavaju ukupnu strukturu tla pa zemljište može dati više usjeva. Osim toga, smanjuju potrebu za sintetičkim gnojivima, koja uzrokuju onečišćenje vode i povećanje emisije stakleničkih plinova. Trebaju manje vode za rast i u usporedbi s drugim izvorima proteina. Mahunarke su također odlične za zdravlje čovjeka. Pregled iz 2021. objavljen u Critical Reviews in Food Science and Nutrition otkrio je da konzumiranje okod 150 grama kuhanih mahunarki dnevno poboljšava razinu lipida u krvi, krvni tlak, markere upale itd.

2. Lokalni, sezonski proizvodi

Klimatarijanci često jedu lokalno uzgojene i sezonske proizvode jer smanjuju potrebu za preradom hrane, pakiranjem, transportom i onečišćenjem. Još jedna prednost: u sezoni i lokalno uzgojeni proizvodi putuju manje kilometara da bi došli do vašeg tanjura, pa je i manja vjerojatnost da će se pokvariti. U svijetu se godišnje baci 1,3 milijardi tona hrane; procjenjuje se da se u Hrvatskoj godišnje baci zmeđu 380.000 i 400.000 tona (od čega 77 posto iz kućanstava); u istraživanju koje je proveo Centar za prevenciju otpada od hrane (CEPOH) pokazalo se da se kod nas po osobi baci prosječno 75 kilograma hrane godišnje.

Sezonski proizvodi, zatim, imaju veće koncentracije hranjivih tvari, jer se beru u vrijeme pune zrelosti. Voće i povrće nakon berbe gubi hranjive tvari, pa duži transport znači i veći gubitak vitamina i minerala.

3. Cjelovite žitarice

Cjelovite žitarice, poput smeđe riže, zobi i ječma, također su ključni element zdrave, ekološki održive prehrane. Općenito, žitarice zahtijevaju manje vode nego drugi usjevi. Na primjer, jedna kalorija žitarica zahtijeva višestruko manje vode u odnosu na kaloriju govedine, voća ili povrća. Cjelovite žitarice također mogu pomoći u zaštiti od bolesti. Recenzija iz 2021. objavljena u Comprehensive Reviews in Food Science and Food Safety otkrila je da je veća konzumacija cjelovitih žitarica povezana s nižom učestalošću zaraze ili umiranja od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa tipa 2 i nekih karcinoma, uključujući kolorektalni rak, rak dojke i želuca te karcinoma jednjaka.

4. Orašasti plodovi

Orašasti plodovi su još jedan odličan izbor za klimu jer ispuštaju manje ugljikova dioksida - plina koji je glavni pokretač klimatskih promjena - u usporedbi s drugom hranom bogatom proteinima. Na primjer, proizvodnja 100 grama proteina u obliku orašastih plodova emitirat će 0,26 kilograma ugljičnog dioksida. Jaja bi, na primujr, ispuštala 4,21 kg, perad 5,7 kg, a govedina 49,89 kg, prema studiji iz 2018. objavljenoj u časopisu Science. Sa stajališta prehrane, orašasti plodovi su također izvrsna opcija. Studija iz 2020. iz Journal of the American Heart Association otkrila je da su od 100.000 sudionika studije, oni koji su jeli barem pola porcije (mala šaka) orašastih plodova dnevno imali manji rizik od srčanih bolesti i moždanog udara u razdoblju od četiri godine u usporedbi s onima koji nisu konzumirali orašaste plodove. Međutim, neki orašasti plodovi zahtijevaju puno vode za rast. Znanstvenici rade na načinima uzgoja orašastih plodova s ​​manje vode.

5. Gljive

Uzgoj gljiva zahtijeva relativno malo zemljišta i vode te oslobađa manje količine CO2. Kao dodatni bonus, micelij – gljiva koja raste pod zemljom – može biti alternativa plastici; od nje se, također, proizvodi tekstil za odjeću. Konzumiranje gljiva je zdravo i za čovjeka. Studija iz 2021. objavljena u Food & Nutrition Research procijenila je nutritivni učinak dodavanja stotinjak grama sirovih gljiva prehrani (prema službeno preporučenim prehrambenim smjernicama u SAD-u): za samo jedan posto povećava ukupne kalorije, ali za 8-12 posto povećava kalij, 12-18 posto poraste riboflavin (B2), a za čak 67-90 posto poraste vitamin D u cijelom tijelu.

Hrana koju klimatarijanci najčešće izbjegavaju zbog negativnog utjecaja na planet uključuju:

1. Crveno meso

Stočarstvo je odgovorno za 14,5 posto svih emisija stakleničkih plinova, prema UN-u. Za većinu tih emisija kriva je govedina, koja doprinosi 41 posto proizvodnje stakleničkih plinova u stočarskoj industriji. Osim toga, smanjenje unosa crvenog mesa vjerojatno smanjuje rizik od raka, budući da ga Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) klasificira kao mogući kancerogen.

2. Mliječni proizvodi

Nakon govedine, mliječni proizvodi poput mlijeka, sira i jogurta najviše pridonose emisiji stakleničkih plinova u stočarskoj industriji, prema WHO-u. Međutim, kada je u pitanju ljudsko zdravlje, istraživanja o smanjenju unosa mliječnih proizvoda su različita. Na primjer, studija iz 2019. u BMJ otkrila je da je konzumacija punomasnog mlijeka povezana s većim rizikom od smrti. Međutim, pregled iz 2021. u Nutrition & Metabolism otkrio je da su sveukupno prednosti mlijeka – poput smanjenog rizika od kardiovaskularnih bolesti, moždanog udara i raka debelog crijeva – nadmašuju potencijalne rizike.

3. Palmino ulje

Proizvodnja palminog ulja, koje dolazi iz plodova određenih vrsta palmi, povezana je s krčenjem šuma i uništavanjem staništa za mnoge ugrožene vrste. Također je uobičajen u pakiranoj hrani, poput smrznute pizze i čokolade.

4. Šećer

Studija iz 2020. objavljena u Annals of Agriculture Sciences pokazala je da proizvodnja šećerne trske smanjuje biološku raznolikost; doprinosi onečišćenju zraka, emisiji stakleničkih plinova i zakiseljavanju tla, i zahtijeva velike količine vode. Prekomjerni unos šećera također može dovesti do pretilosti, dijabetesa tipa II i bolesti srca.

5. Visoko obrađena hrana

Ne samo da prerađena hrana sadrži velike količine šećera i palminog ulja, nego koristi plastičnu ambalažu. Osim toga, studija iz 2022. objavljena u Nutrients zaključila je da svakih 10 posto povećanja kalorija iz prerađene hrane donosi 15 posto veći rizik od smrti.