Vrućine su počele ranije, sunce nemilo prži što je idealno za branje divljih, samoniklih biljaka poput one koja raste gotovo iz svake pukotine na dubrovačkom području. Vrijeme je od kapara! Jedan je od najljepših cvjetova, i upravo te cvjetove, dok su još pupoljci beremo, kiselimo, jedemo u brojnim jelima ili pak čuvamo za zimske dane, kad se uželimo okusa ljeta.
Još od antičkog doba kapara je bila dodatni izvor snage, smatrala se čak i afrodizijakom zbog sovg sastava, naime prepuna je vitamina C, D i K, te antioksidantima. Ima posebno mjesto u mediteranskoj kuhinji, a raste na cijelom Mediteranu i južnoj Europi. Iako je samonikla, gdje joj ptice odnesu sjeme, gdje upadne u bilo koju pukotinu, tu i raste i vrlo brzo daje plodove nekad u lipnju, a sve češće i ranije, već početkom svibnja, baš kao ove godine. Odgovara joj vrelina, suho mjesto, najčešće su to pukotine u kamenu i stijenama i blizina mora odnosno posoljenog zraka. I nije samo obožavana ovdje, Liparski otoci u blizini Sicilije poznati su proizvodnji kapara pa za vrijeme berbe u lipnju održavaju i svoj festival ‘Festu kapara‘.
Ono što je zanimljivo kod kapara jest da joj se jede cvijet, a ne plod. Dok je u pupoljku, cvijet se bere i najčešće kiseli, a može se pričekati i koji tjedan, pa pobrati pupoljak koji samo što se nije rascvjetao i to zovemo kaparun, a sve češće je cijenjeni specijalitet kojeg chefovi od formata jako vole. Okus mu je nešto ‘hrapaviji‘, manje intenzivan kiselinom, a pupoljak mekši od sitnijeg.
Tradicionalno u našim krajevima, kapare se po branju nekoliko dana namaču u morskoj vodi, pa se spreme u staklenu posudu u salamuru i ocat. Ne da vam se davati velike novce za kisele kapare u butizi? Imamo jednostavan recept, a branje vam ionako nije teško kad kapare slobodno vise svugdje oko vas.
Potrebno vam je kapara koliko ih možete ubrati i napuniti staklenku, količina zaista nije bitna. Ako vam se ne da ići po litru dvije čistog mora, stvar je još jednostavnija. U staklenku u koju ste složili kapare kojima ste odstranili peteljke nalijte vinskog octa razrijeđenog s vodom u omjeru dva naprema jedan. Staklenku dobro zatvorite i ostavite na tamnom mjestu. Kad kapare izgube svoju jarko zelenu boju i postanu više maslinaste i bljedunjave, spremne su za konzumaciju. Za kiseljenje kaparuna jako je važno ubrati ih kad su duguljasti i taman prije nego će se raspuknuti i izbaciti sjeme. pazite da ih uberete skupa s peteljkom, ako se peteljka otkine, kapara će se otvoriti. poslažite ih također u staklenku, prelijte ih razrijeđenim octom kao i kod malih kapara i dodajte ožicu cukara. također ih treba ostaviti neko vrijeme da izgube boju i da ocat učini svoje, pa kad su mekane i blijede, spremne su za jelo.
A jesti se mogu sa svime: u toplim i hladnim salatama, kao prilozi uz meso, ribu, pastu, pečenje, uz bruschette, u umacima i paštetama...