Morate li otputovati, a nema vam tko pričuvati ljubimca, psa, mačku pticu, u Dubrovniku se nećete lako snaći. Ako vam ih ne mogu pričuvati članovi obitelji ili bliski prijatelji, teško ćete se organizirati. Dugo se pričalo o hotelu za pse u sklopu novog Azila, no od toga još ništa, a onih koji će vam za određenu cijenu čuvati, hraniti, paziti i šetati primjerice psa vrlo je malo i ograničenih su kapaciteta. Njihove usluge obično možete doznati samo usmenom predajom i preporukom, dok se po mrežama u zadnjih mjesec dana pojavilo nekoliko osoba s profilima čudnih imena ili naziva, a koji pak nude usluge čuvanja ljubimaca, no nemate pojma tko su, kakvi su i što zapravo hoće te hoće li vam ljubimac uopće biti siguran u njihovim rukama.
Udruga Prijatelji životinja svake godine upozorava da je napuštanje psa ili mačke prije godišnjeg odmora ne samo iznimno okrutno nego i kažnjivo zatvorskom kaznom. Odgovoran odnos prema životinji podrazumijeva mnogo više od samog izbjegavanja napuštanja, što se nažalost u Hrvatskoj još uvijek događa. Odgovorna skrb o ljubimcima jednako je važna kao i za čovjeka, sigurno ne biste ostavili dijete na čuvanje nekomu za koga pojma nemate tko je ni kakav je, pa tako ni ljubimca.
O hotelu za pse i mace pričalo se puno puta, osobito pri gradnji novog Azila na Grabovici, no tu se stvari još uvijek ne miču s mjesta. Na stranici Ministarstva postoji i popis registriranih ustanova za čuvanje i brigu o kućnim ljubimcima i od cijeloga popisa nema ništa ni blizu Dubrovniku.
U siječnju ove godine gradonačelnik je najavljivao, a na inicijativu vodstva dubrovačkog Azila, izgradnju hotela za pse za kojim je iskazana potreba.
Na Grabovici na zemljištu Čistoće, najavio je Franković, dali su dozvolu za uređenje dodatnog terena gdje se planira graditi hotel za pse, jer veliki broj sugrađana koji putuju traže alternativno rješenje, a na našem ga području nema. Dodao je i kako bi se izgradnjom hotela za pse postiglo i rasterećenje proračuna za građane jer bi hotel bio izvor dodatnog financiranja za sam Azil.
No na stranici Siterice.hr pronašli smo desetak ljudi koji se bave šetnjom i čuvanjem pasa na području Dubrovnika. Njima možete vidjeti profile, vjerojatno ih i poznajete, svi redom su dugogodišnji vlasnici kućnih ljubimaca, a na profilima su sve pojedinosti koje vas mogu zanimati o čuvanju ili šetnji vaših ljubimaca, uz cijenu po satu ili danu te recenzije dosadašnjih čuvanja i ocjene. Sve se temelji na dugogodišnjem iskustvu i ljubavi prema životinjama, a na društvenim mrežama upravo ovih dana sve je više oglasa kojima se nude usluge čuvanja ljubimaca, ali je dosta i onih koji traže usluge čuvanja, bilo ljubimaca domaćih ili turista koji dođu u Dubrovnik. Stupili smo u kontakt s djevojkom koja čuva tuđe ljubimce već godinama, ne oglašava se na nijednoj stranici niti društvenim mrežama, već sve to radi po preporuci, a sve je počelo s prijateljičinim psom.
-Pa ja to ne bih nazvala poslom, jer zapravo čuvam ljubimce prijatelja, rodbine i susjeda, tu i tamo me kontaktira netko nepoznat, i uvijek me preporuče ti ljudi kojima čuvam ljubimce godinama. Imam vrt, što je za pse i mačke stvarno bitno, u blizini nam je i nekoliko parkova i plaža i nikad ne bih pristala u pet minuta pričuvati nečijeg ljubimca, ako ne poznam ni čovjeka ni ljubimca. To se mora dogovoriti unaprijed, upoznati se s ljubimcem, vidjeti kako reagira, jer ja i doma imam psa i dvije mace koje su navikle na moja čuvanja i udomljavanja. Ako je pas na primjer reaktivan, nije baš ‘dobar‘ s drugim životinjama, ne mogu ga primiti, mora biti dobro socijaliziran i ne reagirati nepovoljno na ljude ili životinje. Tada nakon upoznavanja nije problem sve dogovoriti.” - priča ova studentica koja je željela ostati anonimna najviše stoga jer ne bi mogla primiti sve životinje za koje ljudi traže čuvanje ili šetnju.
-Potrebe za tim u gradu ima puno, a meni je to stvarno užitak, ali to su uvijek samo dvije životinje jer imam i svoje. Pod čvrstim vodstvom dobro se slažu, mirni su, druže se, jedu, šeću i spavaju k‘o po špagu. A sad imam i mali bazen u vrtu, što nam je super kao osvježenje u ovakve vrele dane – priča nam i dodaje kako ih može pričuvati tek nekoliko dana, zbog studentskih i poslovnih obveza. Nebrojeno puta doživjela je upravo da je se ljudi sjete u zadnjih pet minuta i onda bi onako, bez upoznavanja doveli ljubimca i smatraju da je to ‘normalno‘.
-To je sve samo ne normalno! Pa ni dijete ne ostavljate na čuvanje nekome koga nikad niste vidjeli u životu, tko stvarno voli svog ljubimca takvo nešto neće mu pasti na pamet. Oni su osjetljiva bića, imaju svoje neke rituale, i njima je stresno odjednom biti kod nekoga koga ne poznaju, tu se svašta može dogoditi. Posebno ako osoba koja ih čuva zapravo uopće nema iskustva ni prostora ni stručnosti za takvo nešto. Ne mogu vjerovati da ima takvih ljudi, i s jedne i s druge strane.”
Upravo stoga, smatra, i ona navija za izgradnju hotela za pse na Grabovici gdje bi se sve odvijalo uz stroge kontrole i pravila uz stručne osobe i neki malo veći, ovom području adekvatan kapacitet.
-Zasad nema pomaka po pitanju gradnje hotela za pse. Sve je još u fazi planiranja, razmatramo sve opcije, ali svakako je potrebno u sklopu azila. Ali imamo i neke veće prioritete, primjerice moramo konačno realizirati i dugo iščekivani dio azila za mačke, ambulantu i novu karantenu.Svakako nam je ambulanta porioritet, jer slobodnoživućih maca na području Dubrovnika je strašno puno, a životinje nam čestzo na poziv naših sugrađana dolaze bolesne i ozlijeđene. Spomenula sam na Gradskom vijeću i veliku potrebu i krematorija za životinje, znamo da je to već godinama golemi problem za vlasnike kućnih ljubimaca. Mi smo inače van svih mreža, nemamo struju, pa gledamo da se barem to dovede. Zasad su solari dovoljni, ali sve što dolazi po planu što sam spomenula treba stabilan izvor električne energije. Tako da o hotelu za pse nažalost još neće biti nekih novosti. Ja bih isto htjela da sve što nam treba to bude sutra, ali puno veći prioritet je dozvola izgradnju dijela azila za mačke i ambulanta uz novu karantenu. Često nas sugrađani zovu, imamo slučajeve ozlijeđenih životinja pa ih vodimo u sebe doma i rasporedimo kod volontera, dugoročno je to dosta naporno, trebamo bar manji dio da ih možemo smjestiti pa udomiti, to je moj osobni prioritet ali bi gledali objediniti sve to u jedan veliki projekt. Čeka nas puno planiranja do realizacije, no od hotela se svakako nije odustalo." - zaključuje voditeljica Azila Ana Ivelja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....