Korčulanskog 24-godišnjeg modela jedva smo nagovorili na intervju, nakon Londona, Pariza, Berlina, Milana (...), svratio je do rodne Korčule za koju kaže da je najljepša na svijetu i da doma napuni energiju koja mu je potrebna za svjetske modne piste. Ante Padovan već je dvije godine hit u svijetu modne industrije, iako dok je doma ne voli pričati o poslu, nekako smo ga nagovorili, a njegova priča o uspjehu i skromnosti nas je oduševila. Ante je sin jedinac sasvim normalne korčulanske obitelji, tata policajac i mama učiteljica naučili su ga da bude skroman i zahvalan, ali i da bude uvijek svoj te da istražuje vlastite granice. Baš ga je to natjeralo da se nakon srednje elektromehaničke škole preseli u Zagreb gdje je radio kao konobar u prestižnim zagrebačkim restoranima i barovima. Međutim, i Zagreb mu nakon nekog vremena postaje malen pa se bez ikakvih kontakata i veza, s tek 21 godinom, zaputio sasvim sam u Londom u potrazi za uspjehom.
Sam do slave
- Imao sam nešto ekstra love od sezone pa sam promislio, ako već nisam na faksu, moram uspjeti u nečemu. Plan je bio poći u London, naći neki posao u restoranu i dodatno se educirati za sommeliera. Dva tjedna sam živio u sobi s još petero cimera u apartmanu kako bi upoznao ritam grada, London je jako veliki grad. Onda sam shvatio da sam potrošio jako puno novaca i da mi treba posao i stan, - prisjetio se Ante. Budući da je punkrvni pripadnik mlade, digitalne generacije, posao je našao preko aplikacije, a papirologiju potrebnu za rad u Engleskoj je dobio brzo i lako, također online. Počeo je raditi u jednom londoskom restoranu, na posao je išao biciklom, a slobodno vrijeme je provodio u teretani. Živio je tada potpuno zdravi život, priča nam Ante, nisu ga zanimali izlasci, čekao je trenutak kad će dobiti priliku za nešto više od konobarenja. Uskoro su mu na poslu ponudili dodatnu edukaciju vezano za alkohole i vina, no život ga je odveo u drugom smjeru.
- Jednog dana u teretani mi je prišao jedan fotograf, pitao me jesam li razmišljao o karijeri modela. Promislio sam aha, je, što ovaj priča, i nastavio dalje. Par dana kasnije u restoranu sam posluživao stol s 14 ljudi, skužim da se radi o ekipi iz Nevs Model Agency, lik koji je sjedio s njima za stolom me počeo propitkivati, odakle si, bi li se okušao u modelingu i odjednom njih troje, četvero pruže svoje vizitke. Ja stojim pored njih s tacnom i mislim se, ajde, može!“, priča nam Ante uz smijeh. Ante je ubrzo potpisao ugovor za Nevs Model Angency i dao otkaz u restoranu, a prvi posao mu je bilo snimanje kataloga za poznati londonski brend Slefridges.
- Bio sam možda i previše pristojan, naučio sam se na konobarenje gdje je gost uvijek u pravu. Kad se sjetim sebe s početka karijere, mogu reći da sam danas puno opušteniji, ne glumim veliku ljubaznost, ljudima pristupam prema osjećaju, ako mi se svide to im i pokažem, ako ne, strogo sam profesionalan. Moja agencija radi za mene koliko i ja za nju, radim za klijenta koliko me plati. Nema nepotrebnog bontona kao u konobarenju“, otkriva nam Ante.
Četiri vizitke odjednom
Njegov je uspjeh bio strelovit. U Londonu je sve češće dobivao poslove za dizajnerske i high street brendove, a onda je dobio ponudu za Fashion Week u Milanu, ponudu koja se ne odbija. Potpisao je za jednu milansku agenciju, dobio avionsku kartu i smještaj te krenuo na casting, odnosno odabir modela za modne revije. Apartman je bio super, prisjetio se Ante, a cimeri su mu bili modeli iz Australije i Srbije, vladala je neka pozitivna vibra koja je rezultirala prvom revijom za high end brend, i to ni manje, ni više, nego Dolce & Gabanna!
- Kad je Fashion Week u gradu, na castinge dolazi na tisuće modela. Nekad je bilo lakše dobiti angažman, bilo je manje modela, danas ih zbog društvenih mreža ima na tisuće. Konkurencija je ogromna, svaki je model lijep i zgodan, tu je važan faktor sreće i kakva si ti faca, kakva si osoba, kakva ti je energija. Kad sam doznao da sam odabran za Dolce & Gabannu, priznajem, bila je to bomba!“, iskreno će Ante.
Naravno da je upoznao Domenica i Stefana, ok su ljudi, kaže, ali Ante se teško zanosi i još teže oduševljava ljudima. Posao na pisti je fora, događa se brzo, dinamičan je i zanimljiv, odlični su i partyji nakon svake revije. Prva revija je prošla izvrsno, uslijedile su i brojne druge, a i još nekoliko njih za Dolce & Gabannu. Sve te to lako ponese, treba ostati realan.
- Posao je zabavan, ali i zahtjevan. Možda ne fizički, ali psihički te iscrpi. Kad se snimaju katalozi za online shopove snimanja traju i po 10 sati. Posao na pisti je brz, svi su oduševljeni tobom i slikaju te, a ti zapravo i ne znaš zašto, opustiš se i uživaš u toj pažnji. Priprema za modnu reviju traje cijeli dan, frizura, šminka, stlying. Je li naporno? Ma nije naporno, pa ne radiš to džabe! Tko reče da mu je to naporno je uobražen, to je posao kao i svaki drugi, zapravo lakši od mnogih poslova. Ima dosta pozitivnih strana, putuješ svijetom, uživaš u prestižu, ideš na mjesta na koje ne bi dospio s nekim svakodnevnim poslom, a i odlično je plaćen“, otkriva Ante ističući kako je je znao dobiti i dizajnersku odjeću na poklon.
Tamna strana uspjeha
Negativne strane modelinga Ante je davno detektirao. Pojam ljepote i ega u modnoj industriji često je iskrivljen, prenaglašen, a samopouzdanje je na krhkim nogama. Puno toga nema smisla u realnom svijetu, a u svijetu modne industrije je vertikala društveno prihvatljivog ponašanja. U tom svijetu ne možeš opstati ako si konzervativan s predrasudama, susrećeš sve moguće seksualne orijentacije, sve rase. Najveća je zamka ako sebe počneš uspoređivati s drugima, moraš naći ono nešto svoje.
-Ne želim dijeliti ljude na modele i ove ostale, svatko ima nešto svoje, svi smo na neki način lijepi, ne želim kriviti svoju životnu percepciju. Osim toga, treba biti ono što zaista jesi, ako si fake, ako glumiš, u ovom poslu brzo izgoriš. Tražili su me da obrijem prsa, ali sam rekao – neću! Ja sam Dalmatino Lero, to je moj ljubavni tepih, nema tih dlaka puno, ali tu su, njima to nema smisla, ali ima meni“, priča nam Ante kroz smijeh nastavljajući:– Baš zato što se ne prilagođavam previše okolini i zahtjevima, baš zato sam tražen. Neću se mijenjati preko nekih svojih granica i uvjerenja, niti ću reći da mi se sviđa nešto što mi se ne sviđa, želim biti iskren“.
Je li stvar u njegovim prodornim zelenim očima, asketskom licu, opuštenom dalmatinskom motu i šarmu ili njegovoj izraženoj nonšalantnosti, opuštenosti i jedinstvenosti da svakoj temi pristupi s jednostavnim i realnim razmišljanjima bez superlativa i uljepšavanja – ne znamo, no Ante je u modnoj industriji sve traženiji. Možda je stvar u njegovoj poslovnoj etici, jer Ante kad radi, ne izlazi, ne provodi besane noći, živi zdravo i posvećeno radu. U posljednje dvije godine potpisao je s agencijama u brojnim gradovima diljem Europe, pozirao je za desetke različitih brendova, snimao je u Italiji, Francuskoj, Engleskoj, Njemačkoj, Belgiji, Skandinaviji... Želja mu je raditi reviju Armanija ili Versacea, ali doći će vrijeme i za to, kad bude spreman, tvrdi Ante. Dani su u modnoj industriji nevjerojatno kratki, sve se događa jako brzo i nakon nekoliko mjeseci osjeti se da je vrijeme za punjenje na njegovom rajskom otoku.
- Radim puno i ponekad nisam ni svjestan koliko sam toga odradio. Zato dođem doma, u Korčulu da se vratim u normalan ritam života. Doma punim baterije, obnavljam energiju koja mi je potrebna za posao, obožavam Korčulu. Družim se s ekipom, idemo na basket, s ocem sam u masliniku ili u ribolovu, laganini ritam. Ovaj posao mi je omogućio da vrijeme koje provodim doma budem neopterećen, zahvalan sam jer uživam u tom luksuzu da imam dovoljno novaca za sebe i da se posvetim par mjeseci samo sebi. Ako si pametan, ovaj posao te napravi mudrijim, naučiš se ne otići na svaki party, ne stišćeš svakome ruku, shvatiš da je najvažnije biti zadovoljan sam sa sobom, imati svoj mir i biti zadovoljan sa svakim danom kojeg provedeš. To je važnije od momentalnog gušta“, zaključio je.
Punjenje baterija
Ekipa ga ne zeza, po dobrom, starom dalmatinskom običaju, da je svjetski model. Ante taj dio svog života ne donosi u Korčulu, otok je mjesto na kojem zaboravlja na posao i na modnu industriju. Otac Drago i majka Marija su ponosni i zadovoljnji njegovim uspjesima, to je jako važno, kaže Ante, da su oni sretni s njegovim odlukama. Pitali smo ga i za jubavni život i dobili jedan široki osmijeh uz zanimljivo objašnjenje budući da i ljubavni život Ante dijeli na onaj iz showbizza i onaj iz realnosti.
- Ženski su modeli predivni, bilo je i ljubavnih veza isto kao i u normalnom svijetu, samo što su sve izgledom savršene. Na kraju sam počeo tražiti nešto što nije savršeno, neku nepravilnost da me privuče jer se nagledaš tih fizičkih ljepota, a kad ih upoznaš shvatiš da je većina ipak iskompleksirana, što razumijem i ne osuđujem, lako upadneš u takva razmišljanja. Da, želio bih u budućnosti imati ženu i djecu, ali ne još, nisam još spreman za to“, priznaje.
Ante će još neko vrijeme odmarati na Korčuli, a onda kreće u nove poslovne izazove. Gdje vidi sebe za deset godina ipak mu je bilo preteško pitanje. Ne zna hoće li na ovaj posao gledati istim očima kao i danas budući da se svakodnevno mijenja, postaje zreliji i mudriji. Ovisi i koje će poslove dobivati, iako kaže da vjeruje u sebe i da će ono što želi doći u trenutku kad to bude spreman i prihvatiti. Jedino u što je trenutno siguran je da će pokušati iskoristiti modnu industriju najviše što može, dobnih granica nema kaže Ante, kad si mlađi radiš revije, kad si stariji parfeme ili satove. Osim toga, u svjetskoj industriji nema puno Hrvata, još manje Dalmatinaca, pa ga i to čini prepoznatljivim. Zamolili smo ga za savjet nadolazećim generacijama koje sanjaju karijeru poput njegove.
- Trebaš izaći iz comfort zone ako misliš uspjeti u bilo čemu, ne samo u modelingu. Ja sam sa 16 godina putovao stalno u Zagreb kako bi se nauživao šireg opsega razmišljanja, različitih kultura i ljudi, novih vrijednosti i načina života, jedino tako možeš shvatiti tko si zapravo ti. Korčulu obožavam, ali Korčula je malo mjesto i nemaš puno mogućnosti doznati tko si, osim ako nisi veliki umjetnik s nekim izraženim talentom. Moraš putovati, i kad ti se ne ide, pođi, isplatit će ti se. Znam, teško je, nije ni meni bilo lako poći u Zagreb, da ne govorim o Londonu, doma sam imao sve, cijeli svijet na dlanu, živim u najljepšem mjestu na svijetu, ali osjećao sam da mogu više. Trebaš zagristi dok si mlad, s godinama energija pada“, zaključio je mudro.