-Živim ovdje sveukupno 20 godina i nikad nisam doživio nešto ovakvo. Čak sam bio ovdje kroz 9/11, 2001. i pad tržišta 2008., moram priznat' da je ovo totalno drugačije i gore jer se svi borimo protiv nevidljivog neprijatelja- priča nam Dubrovčanin Ivo Capurso, glazbenik koji živi i radi u Los Angelesu već dva desetljeća. Epidemija korone zahvatila je i taj kontinent s nešto zakašnjenja nakon Europe, a pustoš koju sad doživljava, priča, teško će ikad više vidjeti, pogotovo na ulicama grada takve veličine poput. Glazbenik po zvanju Ivo ionako dosta posla obavlja doma, u svom studiju - filmski je kompozitor, radi glazbu za reklame, TV, podcast, web stranice i video igre. Ipak, osjećaj zatvora, kaže, i tamo je pomalo popustio jer su se ljudi jednostavno navikli na ograničenja. Ivova supruga Rebecca je menadžerica za jednog producenta iz Warner Brotners studija, a cijela situacija ostavila ih je razdvojenima - Rebecca je ostala na Beverly Hillsu, dok je Ivo u petnaestak minuta udaljenom Sherman Oaksu, ali - sreća na tehnologiji!
Ameri su 'prepperi'
Po onome što vidimo po vijestima, LA je potpuno prazan, nema gužve u prometu toliko karakteristične za taj prometom zakrčeni grad, nema ljudi, uglavnom je sve zatvoreno sve... je li stvarno tako?
-LA je toliko velik grad s toliko puno ljudi u njemu da nikad ne može biti potpuno prazan, ali ja osobno nikad nisam vidio ovakvu pustoš. Uglavnom su sve butige, parkovi i plaže zatvoreni. Samo osnovne stvari su otvorene poput butiga za hranu, bolnice i nekih restorana koji su u stanju pripremiti hranu za nositi doma ili dostavu. Ovdje se ne osjeća strah, nego više osjećaj spremnosti. Amerikanci su poznati po detaljnom planiranju i vidi se po praznim ulicama da su sve kupili i pripremili da ostanu što je više moguće doma."
Koliko se ljudi stvarno drže te fizičke udaljenosti u poslu, druženju, svakodnevici?
-Ovdje u Kaliforniji su stvarno svi pozitivno prihvatili činjenicu da se moramo držati udaljenosti i bez grljenja jer je normalno da se svi tako pozdravljaju. Druženje je sada virtualno. Moje iskustvo je da su ljudi postali bolji, smireniji, javljaju se jedno drugom iz udaljenosti, normalno. Inače, L.A. zna biti histeričan i stresan grad gdje se ljudi nekad jedva pogledaju, pogotovo ako ne znaš nekoga na ulici. Uglavnom se svi drže novih pravila, pogotovo stariji ljudi, kojima je sada najteže.
Za naše pojmove LA je kontinent, a ne grad, kako se to drži pod kontrolom, i može li se uopće?
-Iskreno, L.A. je nekako savršen za ovakvu situaciju, jer je jako raširen grad. Nije kao New York, gdje je više europska demografija i arhiktetura s uskim ulicama, zgradama i neboderima, zato se tamo virus tako brzo i proširio. Ovdje u nas je zasad sve pod kontrolom, koliko može biti u ovakvoj situaciji."
Spašava me rutina
Kako tebi i supruzi izgledaju dani? Možete li vani i koliko, družite li se virtualno ili standardno s razmakom, kako odrađivate poslove ?
-Supruga je u svojoj karanteni na poslu, gdje ima svoj stan, na Beverly Hillsu, a ja sam u Sherman Oaksu gdje živim i imam svoj studio. Razdvojeni smo nekih 15 minuta vožnje. Družimo se svaki dan virtualno preko telefona i kamera. Što se tiče posla dobro je da živimo u ovakvome dobu tehnologije gdje možemo skoro sve obavit' preko kompjutera, barem ja u svome zanatu. Osjećaj zatočenosti je više bio prisutan u početku. Kao nekakav šok, jer se sve tako brzo razvilo. Sad nakon par tjedana privikavanja na “novo normalno” šok i taj osjećaj zatočenosti su puno manji. Ja na primjer trčim svaki dan i držim rutinu što se tiče posla, prehrane i fizičke aktivnosti. Bespomoćnost ne postoji, jer dok god smo živi trebamo pomoći sebi da ostanemo zdravi, i drugima kad zatreba."
Bojite li se vi? Virusa, nezaposlenosti, financijskog kraha, radikalne promjene života...?
-Svatko ima drugačiji pristup svakoj situaciji. Ja se ne bojim, pazim se, perem ruke i nosim masku kad treba. Svi smo u istoj situaciji i svi ćemo se morati priviknut' na svakakve promjene i novi način života. Amerika će se opet otvoriti kad ovo prođe i bit će puno novih šansi za posao i financijske mogućnosti. Ovdje ljudi stalno počinju iz početka, samo treba zavrnut' rukave, kako mi kažemo."
Svi se zezaju kako je čudo da se još nisu na smrt posvađali sa supružnicima, i da će, kad sve ovo završi, biti ili puno djece ili puno razvoda. Je li vam život bitno drugačiji nego je bio ili i nemate baš nekih promjena?
-U mene je drugačija situacija jer je supruga u karanteni na poslu i ja isto tako. Život se promijenio, tako da se ne vidimo fizički i još uvijek ne znam kad ćemo se vidjeti uživo. Ja sam sam i normalno je da mi fali i supruga i prijatelji. Već sam se navikao i sva sreća da imamo nevjerovatan broj serija na televiziji od Netflixa do HBO jer to spašava situaciju!"
