ARIANA ŽUSTRA Živimo od malih stvari, držimo fige za prvi festival s publikom!

Prošlo je nekih godinu dana otkad smo s dubrovačkom glazbenicom stalno nastanjenom u Berlinu, Arianom Žustrom koja nastupa pod umjetničkim imenom Zustra razgovaali o životu glazbenika u pandemiji, i izgleda, malo se toga promijenilo. I dalje se radi, ali tek u nadi da ćemo opet živjeti kao prije. Iščekuje se publika kao ozeblo sunce, sanjaju se svirke, koncerti i druženja, a Njemačka je trenutno možda i najgoroj situaciji od početka pandemije. Kakva je situacija u Njemačkoj? Čujemo svaki dan sve veće zabrane, kako ti gledaš na sve to, i kao čovjek i kao umjetnik, koliko ti teško pada sve ovo?
-Ljudi u Njemačkoj su, kao vjerojatno i svugdje drugdje, dosta umorni od situacije i opterećeni su činjenicom da se ne može predvidjeti koliko će dugo ova pandemija utjecati na njihov svakodnevni život. Liječnici, medicinske sestre i osobe s djecom su posebno pogođeni, najteže im je. Zahvalna sam što smo se moji najdraži i ja do sad probili zdravo kroz ovo vrijeme. Mislim da mi pomaže što pokušavam ne trošiti previše bijesa na nešto što ne mogu promijeniti. I dalje pišem doma muziku i kreativna sam. Kao i uvijek, provela sam puno vremena u prirodi i iskoristila vrijeme za čitanje knjiga koje sam oduvijek željela čitati i za koje prije nije bilo vremena, na primjer Tako je govorio Zaratustra ili Schopenhauer. I uživam u slušanju podcastova, jer može se nešto naučiti dok kuhate ili stavljate robu sušit'!"

'Priroda liječi i oduzima mi bijes koji nas svih prati zbog situacije u kojoj smo već predugo', priča Ariana

Steffen Greiner

Koliko ti zapravo treba da neku pjesmu napišeš, potpuno dovršiš i da si s njom zadovoljna?
- Novu pjesmu "Back to Dark" sam napisala sama, kao i sve svoje pjesme. Za sve svoje pjesme muziku i tekstove pišem sama, kao i aranžmane svih instrumenata koje čujete. Ovu sam pjesmu zapravo napisala prije osam godina u stilu indie rocka, ali sada sam imala volju da to presložim. Zatim sam ga producirala doma sa svojim bubnjarom i dobrim prijateljem Dannyjem. Ideje za pjesme mi lako dolaze, same od sebe, melodije mi iznenada iskrsnu u glavi, često prije nego što zaspim, smiješno jer se onda uvijek moram opet dizati da ih otpjevam u mobitel i nastavim raditi na njima sljedeći dan! Uvijek znam kako gotova pjesma treba zvučati, kakvu atmosferu ima i koje bih instrumente trebala imati. Stvarni rad tada započinje u home studiju tijekom produkcije. Iako je kod drugih izvođača tek tada pjesma stvorena, za mene je više zadatak "skinuti" pjesmu koja je već završena u mojoj glavi, kao download iz moje glave! To može potrajati, ponekad nekoliko dana, ponekad nekoliko tjedana ili čak nekoliko mjeseci ako pjesmu stavim sa strane i nastavim raditi na njoj kasnije."

Dubrovkinja u Berlinu živi od djetinjstva, a osim glazbe surađuje i u brojnim časopisima, s čime je počela još u The Rolling Stoneu

Situacija je koliko za glazbenike toliko i za ljude u drugim zanimanjima zaista loša, teško je živjeti od svog rada posebno kad ga nemaš načina prenijeti, ali ipak radiš, objavljuješ, snimaš... Kako ti izgleda dan?
-U sretnoj sam poziciji da mogu samostalno raditi. To znači da svoj dan mogu u velikoj mjeri slobodno organizirati. Sastanci se sada održavaju putem Zooma ili Skypea, tako da trenutno nemam puno termina zbog kojih moram napustiti kuću, što je naravno dobro u ovoj situaciji. Preko dana odgovaram na e-mailove i imam sastanke sa svojim trenutno najvećim klijentom, skupinom mladih klasičnih glazbenika, za koje radim kao glavna urednica, social media urednica i produciram videa te im pomažem s promocijom za festival koji - nadam se - možemo održati ovo ljeto. Držimo fige! Ostalo vrijeme pišem novinarske tekstove, radim kao lektor za online časopis o održivosti i očuvanju prirode i puno čitam. A čim imam vremena, pišem muziku, sjednem za svoj električni klavir ili gitaru i radim na melodijama." Jesi li se zaželjela druženja, putovanja, svirke?
-Neki dan sam prvi put nakon 14 mjeseci opet svirala, imala sam nastup u emisiji na berlinskoj televiziji! To je bilo nevjerojatno uzbudljivo, ipak te sve to prodrma kad ti prethodno uobičajeni događaji postanu takva iznimka. Najviše mi nedostaje putovanje i mogućnost da se družim sa svim svojim prijateljima. I bilo mi je jako teško i apsolutna iznimka što nisam mogla doći u Dubrovnik prošle godine. Jako mi nedostaje. I zaista se nadam da mogu doći ove godine jer ne mogu bez njega ponovo, ni govora!"