Kad stvarni američki junaci zaigraju izmišljene superheroje, uvijek postoji rizik da će tranzicija iz realnosti u fikciju završiti na stranputici. Takvo se zastranjenje dogodilo u slučaju ‘Black Adama‘, najnovije u nizu ekranizacija DC-ovih stripovskih likova. Najavljivan kao prekretnica u serijalu o akterima nadnaravnih moći, ovaj akcijski spektakl prije bi se mogao okarakterizirati kao put u gustiš, bez mačete. Razloga za to je više, a među prvima se nameće pogrešno postavljen glavni lik, čovjek božanstvo koje se budi iz tisućljetnog sna u neimenovanoj zemlji Srednjeg istoka.
Theta – Adama (koji u imenu kasnije ‘pocrni‘), glumi omiljeni američki snagator Dwayne Johnson alias The Rock. Mišićavko se unutar svojih limita trudi junaku udahnuti dozu humanosti koja potkopava osnovnu misao – Adam je zapravo antijunak sklon ekstremno nasilnim metodama obračuna, nespojivim s plemenitošću kakvu preko noći počne ispoljavati. Osobnu kartu mu, k tomu, dodatno kvari i kvartet iz fiktivnog američkog Društva pravde (JSA) koji se junaku svo vrijeme petlja oko nogu s nakanom da ga obuzda ‘za dobrobit čovječanstva‘. U JSA-i gostuje i bivši 007 Pierse Brosnan, filmski dr. Fate koji se nije odveć namučio izgovarajući par kvazi proročanskih besjeda iza kacige kao posuđene iz Ilijade. Mladi ‘pravdoljupci‘ Atom Smasher (Noah Centineo) i Cyclone (Quintessa Swindell) ne uspijevaju se nametnuti ni supermoćima ni glumom, a Aldisu Hodgeu kao krilatom predvodniku ekipe Hawkmanu nastup kvare bezvezne replike.
Katalonski redatelj Jaime Collet – Serra (s producentom filma Johnsonom povezuje ga lanjska avanturistička freska ‘Putovanje kroz džunglu‘) u priču je ugradio scenarističku dosjetku o izmišljenoj državi Kandar u kojoj se kroz povijest, još od Adamove mladosti, izmjenjuju tiranski vladari dok potlačeni narod čeka karizmatičnog vođu. Može se samo pretpostavljati da se aludira na Afganistan ili neki sličan mu entitet gdje se interesno upliću bjelosvjetske ‘mirotvorne‘ snage. Upravo takve u filmu kritizira buntovna doktorica Adrianna Tomaz (Sarah Shashi), jedna od rijetkih protagonistica s potencijalom za razvoj koji zaguše trivijalnosti.
Ljubitelji izvornog stripa imaju štošta za zamjeriti filmskoj adaptaciji, tvrde da Black Adam ni izgledom ni po naravi nije istovjetan DC-ovu originalu. No, ipak bi bilo nepravedno reći da se autori nisu potrudili oko specijalnih efekata, a nađe se u tragovima i dosjetki koje se zgodno naslanjaju na naziv filmske pustolovine. Stari lisci iz Rolling Stonesa ‘posudili‘ su tako namjenski djelić hita ‘Paint it, black‘, što je uhu ugodno, ali nedovoljno da filmu dade mrvicu šuga.
Priznati treba i da stari dobri The Rock sigurno levitira i još bolje odapinje neprijatelje u orbitu, što se očito sviđa publici tako da snimanje nastavka uopće nije nerealna misija. Dovoljno je uzviknuti Shazam! i cijeli se svijet zatrese iz temelja. Kao mamac za sequel, u neizbježnom se dodatku pojavi figura iz najelitnijeg društva DC Comicsa, Black Adamov antagonist. Nadajmo se da će se njegov uplivom u budućnosti ‘Crni Adam‘ pretvoriti u nešto inventivniji uradak.