Ljudi naprosto obožavaju svako istraživanje iz kojega se može naslutiti da čašica ili dvije alkohola mogu doprinijeti što rjeđim posjetima liječniku. Usprkos tom 'wishfull thinking' entuzijazmu, nije baš lako znanstveno utvrditi doprinosi li umjereno konzumiranje alkohola ičijem zdravlju (izuzme li se proizvođače same kapljice), donosi Slobodna Dalmacija.
Jednu od prvih studija koja povezuje konzumaciju alkohola sa zdravljem napravio je veliki Archie Cochrane, kum medicine utemeljene na dokazima. Godine 1979. Cochrane i dvojica kolega krenuli su utvrditi što je odgovorno za razlike u stopama smrtnosti od srčanih bolesti u 18 razvijenih zemalja, uključujući Sjedinjene Države, Ujedinjeno Kraljevstvo i Australiju. Njihova je analiza otkrila jasnu i značajnu vezu između povećane konzumacije alkohola - osobito vina - i smanjene stope ishemijske bolesti srca (srčane bolesti uzrokovane nakupljanjem masnih naslaga unutar krvnih žila koje opskrbljuju srce).
Citirajući prethodne studije koje su povezivale konzumaciju alkohola s nižom stopom smrti od srčanog udara, Cochrane i kolege sugerirali su da su aromati i drugi spojevi u alkoholu vjerojatno odgovorni za te prednosti , a ne sam alkohol. U duhu medicine utemeljene na dokazima, zagovarali su eksperimentalni pristup tom pitanju. Iako zvuči zabavno i kao ideja priziva mnoge volontere, malo je vjerojatno da bi ispijanje alkohola, umjesto lijekova, otkrilo dobrobiti od kapljice po pitanju suzbijanja kroničnih bolesti. Zato je velik dio istraživanja o alkoholu i njegovim eventualnim zdravstvenim dobrobitima poprimio oblik dugoročnih studija temeljenih na široj populaciji.
Znanstvenici su tako 1986. proveli istraživanje na više od 50.000 liječnika u SAD-u u vezi s njihovim navikama u hrani i piću, te utjecaju tih faktora na zdravstveno stanje. Zaključili su da je manja vjerojatnost da će ljudi dobiti koronarnu bolest ako više piju alkohol, usprkos njihovim prehrambenim navikama. Druga velika studija iz 2000. godine, koja je također uključivala muškarce-liječnike, pronašla je korelaciju između jednog alkoholnog pića dnevno i manje vjerojatnosti da će umrijeti u odnosu na one koji su pili manje od jednog pića tjedno, ali i onih koji su pili više od jednog pića na dan.
Ovi rezultati sugeriraju da postoji "slatka točka" za konzumaciju alkohola: srednji put između premalo i previše, pri čemu njegove dobrobiti za zdravlje srca i krvnih žila nadmašuju rizik od smrti. No, svejedno ostaje aktualno i pitanje je li alkohol sam po sebi taj koji donosi boljem zdravstvenom stanju ili je jedno piće dnevno samo oznaka ukupne discipline pojedinca i drugih umjerenih navika? Obično oni koji piju umjereno i jedu umjereno, tjelesno su aktivni i općenito dobro brinu o sebi.
Godine 2005. opsežna je medicinska studija o dobrobitima od alkohola obuhvatila 32 000 žena i 18 000 muškaraca, komparirajući njihovu fiziologiju i zdravstveni odgovor na alkohol. Utvrđeno je da pripadnici oba spola koji su pili jednu do dvije čaše alkohola, tri do četiri puta tjedno, imaju manji rizik od srčanog udara. Pretpostavilo se da bi razlog mogao biti posljedica blagotvornog djelovanja alkohola na HDL kolesterol („dobar" kolesterol) te na hemoglobin A1c (marker rizika od dijabetesa) i fibrinogen, agens koji pomaže u zgrušavanju krvi. Sva ova tri čimbenika igraju važnu ulogu u "metaboličkom sindromu", odnosno skupu abnormalnosti koji često najavljuje kardiovaskularne bolesti i dijabetes. I neke druge studije su pronašle indikacije da alkohol može promijeniti ravnotežu ovih elemenata nabolje, no, naravno, u umjerenim količinama. Neke čak reproduciraju ovaj učinak alkohola i na ishemijske moždane udare prouzročene krvnim ugruškom, tj. na odgodu smrti 'od kolpa' općenito.
Prije nego što zaronite u čašicu i hitno sebi propišete barem dvije bočice na tjedan iz zdravstvenih razloga, pročitajte ipak nastavak medicinskih istraživanja koja su komparirala zdravstvene rizike umjerenih 'pilaca' i potpunih apstinenata od alkohola. Neka od njih govore da su zdraviji povremeni cugeri od potpunih antialkoholičara, no pritom se prešućuje stvarna klasifikacija među totalnim apstinentima, koje u dobroj mjeri čine ljudi koji su prestali piti zbog liječenja, zdravlja ili starosti. Zbog njih ispada da su nepijanci manje zdraviji od opće populacije, što je posve krivo. A ako se iz testirane skupine izbace i bivši alkoholičari koji više uopće ne piju, dobrobiti od umjerenog pijuckanja u znanstvenom smislu zapravo potpuno nestaju. Svemu valja dodati i zaključak iz studije o ljudima čija tijela uopće ne mogu pravilno preraditi alkohol, pa ga strogo izbjegavaju. Njihov genetski marker ipak upućuje kako imaju bolje kardiovaskularno zdravlje i manji rizik od koronarne bolesti od ostalih, pa i onih koji samo povremeno popiju.
Bumbiti onda umjereno, pretjerano ili nikako? - pitanje za doktore je sad. Kakve god učinke alkohol imao ili nemao na rizik od srčanih bolesti, oni navode da i dalje može ubrzati smrt čovjeka na bezbroj drugih i krajnje živopisnih načina. Svjetska zdravstvena organizacija izvijestila je prošle godine da konzumacija alkohola povećava rizik od depresije i anksioznosti, ciroze jetre, pankreatitisa, samoubojstva, obiteljskog nasilja i slučajnih ozljeda.Alkohol je također povezan i s rakom usta, nosa, grkljana, jednjaka, debelog crijeva, jetre i dojke kod žena. Između 4 i 30% smrti od raka u svijetu medicina pripisuje konzumaciji alkohola. Prekomjerna konzumacija alkohola slabi imunološki sustav i stoga je povezana s upalom pluća i tuberkulozom. Također potiče i rizično seksualno ponašanje, što povećava rizik od zaraze HIV-om, a u trudnoći može uzrokovati oštećenje fetusa i dovesti do fetalnog alkoholnog sindroma…
No, ideja da bi umjerena konzumacija alkohola ipak mogla biti zdravstveno korisna ljudima je svejedno jako i neizlječivo primamljiva. Zato znanstvenici preventivno upozoravaju da se svi dokazi o ponekim zdravstvenim dobrobitima alkohola uzimaju s rezervom i zrnom soli, umjesto s kockom leda ili fetom limuna.