Podsjetimo još jednom, imamo pobjednicu, Miju Dimšić koja je na upravo završenoj "Dori" 2022. skladbom "Guilty Pleasure" osvojila pozivnicu za Eurosong natjecanje u Torinu. Ali imamo i brojne promatrače koji primjećuju činjenicu da nam je za ovogodišnji hrvatski izbor za krovnu euro glazbenu feštu doslovce trebao Google prevoditelj. Jer od 14 skladbi naših izvođača samo njih četvero je zapjevalo na hrvatskom jeziku. Ostalih deset, a u to spada i jedan miks, priklonili su se engleskom, piše Slobodna Dalmacija.
Pa je gledateljima koji s "Do you speak English" nisu na ti, a takvih unatoč globalnom selu još uvijek podosta ima, ostaje tajna što im je pjevač tu večer želio reći. Neki su možda još shvatili poantu kretanja preko poznatih riječi love, no war, go, stay. No što ćemo s ostalima? Jednu od većih osuda takvom postulatu ponašanja, kao i uvijek, daje splitski estradni manager Ivica Bubalo, koji je kritiku urbi i orbi jasno izrekao na svom Facebook profilu. Pa je u svom poznatom brutalnom stilu napisao:
- Ne postoje tako ružne riječi kojima bih opisao ono šta se zove "Dora". Tko god je sudjelovao u bilo kojoj njezinoj organizaciji ne voli muziku, ne voli svoju zemlju... U svim najavama piše da je to izbor za hrvatsku pjesmu. A hrvatska pjesma je na hrvatskom jeziku. Ne, ne, nije "Dora", ovo je noćna mora – naveo je Bubalo.
Zašto se pjevači na hrvatskom natjecanju za Eurosong pjesmu ne priklanjanju službenom nam jeziku, priupitali smo neke naše glazbene znalce. Zrinko Tutić, jedan od antologijskih hit makera koji je euro fešti nazočio tri puta, s Tajči, Doris i Majom Blagdan, ista ta tri puta je na pozornici birao - domaće. Za Maju Blagdan je imao pripremljenu i englesku verziju, no u konačnici hrvatski je odzvanjao pozornicom. Podsjetimo, i jedina naša euro pobjednička skladba, ona grupe Riva, osim rečenice Rock me baby, pjevala se na domaćem.
- Zašto biraju engleski? Mislim da iza toga stoji dogovor autora i izvođača koji drže da će ih pjevanje na engleskom bolje prezentirati, napraviti viši plasman, proširiti krug slušatelja, tržište. Kad sam ja dolazio sa svojim pjesmama, nisam vjerovao da pjevanje na engleskom nešto donosi. Pa sam odabrao u konačnici hrvatski. Odličan štos je, recimo, imala grupa Riva. Onaj mali dodatak "Rock me baby" na engleskom u hrvatskoj pjesmi. Bih li danas išao na englesku verziju? Čujte, sve vam to zavisi od pojedinačnog slučaja, zavisi kakva je pjesma, zavisi je li se na engleskom dobiva ili gubi. Sjetimo se onog sjajnog Portugalca i njegove divne pobjedničke Eurosong skladbe od prije koju godinu. To je bila ta pojedinačna procjena. Bila je to dobra procjena. Na takvo pitanje bih li danas išao s hrvatskim ili engleskim jezikom nemam univerzalni odgovor – kaže Tutić.
Kao i uvijek, iza svega stoji money, money. A s njom i hrvatska pjesma na engleskom jeziku, koju autori i izvođači dogovorno biraju zbog većih šansi na širem tržištu. Ipak puno većem od ovog našeg malog hrvatskog kraja. No svaka medalja ima dva lica, a ono pozadinsko donosi pitanje hoće li skladba s "Dore" izvedena na engleskom dobiti pažnju domaćih glazbenih urednika.
- S obzirom na to da su se odlučili za engleski jezik, timovi očito procjenjuju, nadaju se da će se vrtjeti i na domaćim radiopostajama. Ne zaboravimo i da su danas u igri brojne platforme, razne tehnološke mogućnosti koje daju široku vidljivost. Treba vrijeme da bi se rezimiralo što su napravili vani, a što doma – kaže Zrinko Tutić.
S njegovim se konstatacijama slaže i Zoran Škugor, još jedan medijski lisac, koji ističe da najprije treba napraviti posao u svojoj državi, a onda otići vani. S izvođenjem pjesme na engleskom oni su Hrvatsku, veli, samo preskočili. Škugor bi volio doznati i još jednu zanimljivu stavku, onu koliko je glasača "Dore" bilo u onim ranijim godinama kada se uobičajeno pjevalo na hrvatskom jeziku u odnosu na vrijeme kojim dominira engleski stil. Sumnjamo nekako da će se ta brojka objelodaniti.
- Budimo realni, stariji ljudi koji će rado pogledati ovakav TV show u najčešćem postotku nisu uopće shvatili što pjevač pjeva. Osim ako nisu obitelj, rodbina, prijatelji pjevača, automatski imaju dvojbu za koga će glasati. Više od skladbe gledat će kostim, kretanje, spektakl. S druge strane, pjevanjem na engleskom preskočili su naše gledatelje. Mislim da će se natjecatelji s pjesmom na engleskom u našoj zemlji lošije vrtjeti na radiopostajama u odnosu na one koji su pjevali na našem jeziku – veli Škugor.
Ovaj poznati manager navodi i da iza biranja engleske jezične forme stoji duboko samopouzdanje autora i izvođača, razmišljanje da imaju strašno dobar hit koji bi lako mogao donijeti čak i Eurosong pobjedu. Naglašava da je to uvijek čvrsti dogovor i jedne i druge strane ekipe. Je li odabir engleskog jezika zapravo podilaženje euro gledateljskoj masi ili čista matematika koja skriva velike i nade i ambicije autorskog i pjevačkog tima?
- Eurosong je s uključenjem Australije izgubio epitet klasičnog festivala kakvog ga se sjećamo. S proširenjem granica on je postao veliko, milijunsko tržište, globalni biznis, prilika za neviđenu promociju. To je marketing. A u tom marketingu pjevanje na engleskom donosi prednost. Zamislite još da se Amerikanci u to uključe, što bi tek tada bilo – veli Škugor.
Znamo što bi bilo, mikroskopom bi se na "Dori" tražila hrvatska riječ. Pitamo Škugora što bi on napravio da ima svog kandidata na "Dori" za Eurosong. Bi li napravio hrvatsku, englesku ili dvojezičnu verziju?
- Nema donesene odluke da se na matičnom natjecanju isključivo pjeva na službenom jeziku zemlje. Stoji i to da pjevanje na stranom jeziku mnogi neće razumjeti. Treća stvar je da polako prolazi vrijeme u kojem je pjesma na službenom jeziku zemlje imala laku pobjedu. Stoga, ja bih napravio ovako, neka izvedba na "Dori" bude na hrvatskom, a ta koja pobijedi neka dobije i svoju englesku verziju. I kao takva predstavlja nas na Eurosongu. Tako imamo vuka sitog, i kozu cijelu. Ali još bih nešto predložio, neka i svi ostali "Englezi" naprave i hrvatsku verziju skladbe. Pa da vidimo koliko će se nešto vrtjeti – mudro rezimira Zoran Škugor.