Pravo je vrijeme za razmišljanje o novom životnom ciklusu prije nego produlji dan, a tako je nekako i Leni Kramarić, akademskoj slikarici koju su Dubrovčani već odavno prihvatili kao svoju. U svom ateljeu u Zlatarskoj i sama je već krenula s pripremama za toplije, ljepše doba godine na svojim platnima, a kao inspiracija za nju je, kao rođenu Zagrepčanku, Grad zaslužan za puno toga.
U danima Feste Svetog Vlaha sve je okrenuto zaštitniku, pa su i njezine misli, prije ruku, krenule u potragu za istim, na njoj svojstven način.
-S godinama sam se i ja nekako poistovjetila s Festom, Svetim Vlahom, i htjela – ne htjela, i meni se Festa uvukla pod kožu. Volim sve što se oko nje događa, trudim se uvijek naučiti što više. Festa mi je prirasla srcu, kao i Grad, zato se često provlači na mojim slikama, mada u nekom nestandardnom obliku. Ali je Grad i sve ono što Grad znači i kako čuva svoje naslijeđe nešto što je definitivno inspiracija – priča nam Lena.
-Moram priznati da su se moji prvi, davni dojmovi Feste svodili na izbjegavanje gužve i kupovanje helij balona. Trebale su godine života u gradu, prirodan proces, kroz koji čovjek usvoji i prisvoji važnost Feste te osjeti veličinu i važnost događaja i tradicije, ponajviše kroz sugrađane, prijatelje i obitelj te njihove uspomene i običaje." - priča Lena.
Dodaje da se za nju sve nekako počelo naglo mijenjati otkad je dobila djecu kojima ovaj događaj itekako znači, možda i više nego nama odraslima. Veselje, šušur i gužva, procesija, grličanje, kandelora, golubice, sajam ono je što dječji um zaokuplja i s čime kasnije u odrasloj dobi povezuju Festu.
-Djeca najviše uživaju u svemu, ali ono što mislim da je najvažnije od svega jest naučiti djecu što je to što se slavi, zašto i na koji način. Jako je važno naučiti ih da i tu imaju neku čvrstu poveznicu. Baš kao što danas brojne obitelji Dubrovčana koje poznajem i koje žive primjerice u zagrebu, obavezno za Svetog Vlaha idu ‘doma‘. Lijepo mi je to, to je ta neka čudna čvrsta veza koju svi Dubrovčani i oni koji su se u Dubrovniku iz bilo kojeg razloga našli imaju rođenjem ili stvore tijekom vremena. I nekako je to svim Dubrovčanima koji žive negdje drugo uvijek bilo u rangu Badnjeg dana ili Božića, što su feste kad se obavezno ide doma, ma gdje bili".
I njezine dvije djevojčice sudjeluju u Festi na brojne načine, starija Luke pjevat će u zboru za Festu, a mlađa Erin nosit će nošnju i recitirati na priredbi zbog čega su obje jako uzbuđene.
-Erin nosi nošnju Dubrovačkog primorja jer je nekako najsličnija onoj iz Rijeke dubrovačke koju smo htjeli kako bi predstavila dio svog obiteljskog naslijeđa. Djeci to predstavlja nešto jako važno i ozbiljno, a i nama kao roditeljima je tako" - priča Lena koja će i ovu festu provesti u gradu.
-Nije nam to običaj, uglavnom su to užurbani dani za našu obitelj, ali prošle smo se godine išli i grličati i baš mi je zbog toga bilo drago, posebno zbog djece" - dodaje Lena, koja je već u misaonoj pripremi za toplija vremena u kojima će se malo više nego inače, posvetiti gradskim prizorima koje je kao dugogodišnja stanovnica povijesne jezgre neprekidno upijala.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....