Elvis: Blještavi životopis kralja rock‘n‘rolla prepričan je iz pogrešne perspektive. Glavni glumac Austin Butler je adut ove glazbene biografije koja vizualnom raskoši prikriva površnost

Čim je Bazz Luhrmann preuzeo režiju 'Elvisa', znalo se da će biografski film o kralju rock'n'rolla biti blještav, fantazmagoričan i začudan. Uostalom, ništa manje se nije ni očekivalo od fantasta koji je režirao 'Moulin Rouge!' i 'Velikog Gatsbya', a Shakespeareovu tragediju 'Romeo+Julija' obradio tako što je Veronu pretvorio u kopiju Miami Beacha. Na novom zadatku, Luhrmann se posvetio oživljavanju priče o ikoni globalne kulture i stvorio kaleidoskop u kojemu se perle i staklena zrnca neprestano vrte, ali ne baš uvijek u orbiti glavnog junaka.

Tom Hanks nije se proslavio u ulozi imenjaka Toma Parkera, Elvisova pohlepnog managera
 

Ilustracija/

U tom smislu posebno problematičnim se pokazao odabir pripovjedne perspektive. Elvisov dijabolični manager, lažni pukovnik Tom Parker otvara i zatvara film i kroz radnju nas provodi kao narator, što nije najsretnije rješenje. Prvenstveno stoga što je vječnog filmskog dobričinu Toma Hanksa, unatoč hrpi loše šminke i protetike, teško doživjeti kao negativca. Ni sam se glumac nije pretjerano potrudio dočarati zloću u izrabljivača, tako da Parker ostaje najveći, makar ne i jedini, balast ove glazbene biografije.

Ozbiljan nedostatak 'Elvisa' svakako je i slabo razrađen kontekst zbivanja u formativnim godinama rock kulture. Desetak minuta prikaza Elvisova djetinjstva u crnačkoj zajednici naprosto je premalo da bi se shvatilo koliko je utjecaja njegovo odrastanje u slamu Tennessea imalo na kasniju karijeru. Ni turbulentan privatni život The Kinga nije bogzna kako detaljno razrađen. Priscilla Prisley (dopadljiva Olivia deJonge) koja i danas čuva spomen i riznicu slavnog supruga prekratko je u kadru da bi se otkrila njezina uloga obiteljskog oslonca.

'Elvis' film

/Courtesy Of Warner Bros. Pictures

I inače Luhrmann rupe u fabuli krpi na sebi svojstven način, kićenim stripovskim i dokumentarističkim umecima, te svjetlosnim efektima, što baš i ne pomaže smanjenju dojma površnosti koji se proteže i na antologijske glazbene brojeve, previše rijetke i raspršene da bi podsjetili na bogati opus autora. Iako 'Elvis' traje dva i pol sata, događaji su poredani neravnomjerno, tako da ih većina preteže završnom lasvegaškom razdoblju glazbenikova profesionalnog i ljudskog urušavanja. To doba prati i raskošna kostimografija s potpisom slavne Muccije Prade, impresivan biljeg mode s kraja 1960-tih i početka 1970-tih.

Red je ovdje istaknuti i druge jače strane filma koji na površini održava iznimna izvedba mladog Austina Butlera, dosad ne pretjerano poznatog glumca u naslovnoj ulozi Elvisa. Butler svom tragičnom junaku pristupa s uvažavanjem, što se vidi iz količine energije kojom ga iznosi pred publiku, pojavom, glasom i mimikom. Da je The King živ (a mnogi još vjeruju da danas 87-godišnji drijema negdje ispod palme, daleko od estradne pompe), sigurno bi ostao zadivljen svojim filmskim 'blizancem'.

Iako je mit o Elvisu toliki da prerasta svaki interpretativni format, ovaj filmski kolaž ostao je previše nedorađen da bi nam približio svu veličinu i usud neponovljivog E.P.-a. Jezikom nakita rečeno, umjesto dragulja dobili smo lijepo upakirane cirkone visokog sjaja.