Nakon debakla ‘raspjevanog‘ nastavka Jokera, svaki film koji u sebi ima i natruhu mjuzikla promatrat će se sa sumnjom, još i više ako mu tema baš i nije najpogodnija za uglazbljivanje. A upravo je takva ‘Emilia Perez‘, u Luzernu netom nagrađeni najbolji europski film u 2024.
Autor, veteran Jacques Audiard (Sisters brothers, Čitaj mi s usana) istoimeni je neuspješni operni libreto pretvorio u dvosatni krimić koji prati suludu transformaciju vođe meksičkog narkokartela u ženu i sveticu. Siže koji se čini malo izglednim čak i za najlošiju moguću sapunicu minsko je polje kakvo bi većina profesionalaca zaobišla, no Audiard ga je neustrašivo pretrčao i izbjegao stradavanje.
Kako mu je to uspjelo vjerojatno se i sam pita jer je postigao nemoguće: iz složenca drame, humora, raspršenih songova i povišenih emocija izvukao je uradak koji gledatelja tjera da u mraku kino dvorane skepsu, a možda i porugu, zamijeni uvažavanjem. S ‘Emilijom Perez‘ redatelj je zagrabio duboko u teritorij pomodne ‘woke‘ kulture, zaigrao se rodnim identitetima, ali i ukazao na patnje Meksika, goleme zemlje koju godinama razdiru borbe kriminalnih organizacija za dominaciju na tržištu droge. Dozu autentičnosti u tom pogledu daje odabir španjolskog kao govornog jezika u filmu koji režira Francuz, a operacionaliziraju tri glavne glumice, hispano gracije.
Svaka na svoj način angažmanom začinja cjelinu. Krhka Zoe Saldana koju najbolje poznajemo maskiranu, kao ratnicu plave puti Neytiri iz Avatara i pokajnicu Gamoru iz Čuvara galaksije, ovdje se potvrdila i kao karakterna glumica. S mnogo suptilnosti iznosi ona ambivalentnu ulogu Rite More Castro, pravdoljubive odvjetnice na posebnom zadatku u krim miljeu. Kraljica telenovela Karla Sofia Gascon, Španjolka na privremenom radu u Meksiku, nadmašila je sebe odglumivši Emiliju, bivšeg muškarca u tijelu žene progonjene mračnom prošlošću.
Gascon je u stvarnom životu transrodna osoba, tako da joj se nije bilo preteško uživjeti u lik kojemu ipak manjka finiji spoj između života ‘before‘ i ‘after‘. Teksaškoj pop zvijezdi Seleni Gomez dopala je rola gangsterske supruge Jessi koja se na sve sile nastoji iskobeljati iz zlatnog kaveza. Gomez za sobom ima desetak filmova i serija, još tamo od davne Hannah Montane, iskustvo je kod nje neosporno, makar joj evidentno bolje ide kad pjeva i pleše nego kad glumi.
Filmski songovi nenametljivi su, zadržavaju se u okvirima i ne prelijevaju izvan rukavca. Francuski autorski dvojac Clement Ducol i Camille osmislio je glazbenu potku tako da ne ometa igrane sekvence i ne iritira gledatelja kićenošću i drugim pretjerivanjima.
‘Emilia‘ se po svemu nameće kao hit predstojeće sezone. Deset nominacija za Zlatni globus već je ugrabila, a siguran joj je i plodonosan juriš na Oscare. Mnogi koji su je pogledali, suglasni su da je riječ o nesvakidašnjem ‘melanžu‘, ostvarenju koje samim tim ima potencijal za nagrađivanje. I ima, jer je ova zakukuljena melodrama školski primjer bezazlene manipulacije publikom koja brzo oprosti mane filma poput naglašenog pojednostavljivanja fenomen nasilja, promjene spola i iskupljenja grijeha. No, sve to zamagljivanje, treba priznati, na kraju dira u dušu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....