FILM TJEDNA Jackie

Za jedne je bila ikona stila i najomiljenija američka prva dama ikad, za druge rastrošna manipulatorica kojoj je mnogo važnija bila osobna promocija i luksuz nego viši interesi Sjedinjenih Američkih Država u hladnoratovskim 1960-tima. Biografska drama 'Jackie' čileanskog redatelja Pabla Larraina nudi uvid u život Jacqueline Lee Bouvier Kennedy tjedan dana nakon atentata na njezina supruga, predsjednika Johna F. Kennedya. Glavna junakinja tek se privikava na spoznaju da je izgubila muža, titulu i budućnost u Bijeloj kući na polovici JFK-ova predsjedničkog mandata.

U osami obiteljskog doma ugošćuje novinara koji, impresioniran osobnošću sugovornice, u blok ponizno zapisuje ključne događaje i misli slavne udovice. Nema diktafona ni fotoreportera, umjesto autorizacije Jackie prijeti da će zabraniti objavu svega što smatra neprimjerenim, a toga je podosta. Glumica Natalie Portman suvereno vlada ekranom u ulozi naglo detronizirane prve dame. Makar izgledom nimalo nalik 'originalu', načinom govora, bojom glasa, kretanjama i mimikom lica neodoljivo podsjeća na stvarnu osobu koju utjelovljuje, pa malotko sumnja da Portman nastup u 'Jackie' neće okruniti Oskarom. Drugi pozlaćeni kipić za glavnu žensku ulogu smiješi joj se sedam godina nakon 'Crnog labuda', filma o intrigama na njujorškoj baletnoj sceni koji je proslavio danas 35-godišnju hollywoodsku zvijezdu rodom iz Jeruzalema.

Nataliena heroina naizgled je obična žena, prestravljena zbog nenadanog gubitka supruga koji sa sobom donosi i nestanak svih dotadašnjih privilegija. Propada Jackiein velebni projekt preuređenja Bijele kuće, mjesto prve dame prinudno prepušta neuglednoj ženi novog predsjednika Lyndona Johnsona koji navrat-nanos daje prisegu nakon ubojstva prethodnika. Preko noći Jackie postaje prekobrojna i počinje očajničku borbu za mjesto u povijesti.

U javnosti se pojavljuje u ružičastom kostimu, okrvavljenom nakon atentata u Dallasu. Koristi novi medij televizije za inscenaciju pogrebne procesije koja će zasjeniti čak i onu predsjednika Lincolna, zaslužnog za ukidanje ropstva u Americi. Sve adute polaže u TV prijenos koji će pobuditi suosjećanje nacije, još i više s malodobnom djecom predsjedničkog para u žalobnoj povorci. Da je predsjednik poživio, dokinuo bi komunizam, pripisuje Jackie mužu zasluge za pothvat koji teško da bi ostvario i u dva života. Potom Kennedyevu eru uspoređuje s Camelotom, simbolom snage i jedinstva iz doba vitezova Okruglog stola, sve kako bi pobijedila povijesni zaborav. Lararinov film odlikuju suzdržana režija i dobro dozirani flashbackovi, od dokumentarca u kojem Jackie kao domaćica gledateljstvo vodi kroz preuređenu Bijelu kuću, do trenutka kad metak teškog kalibra raznese lubanju njezina supruga.

Pokušala sam Jackovu glavu zadržati u komadu, povjerava Jackie novinaru doživljaj najdubljeg beznađa iz kojeg kreće u operaciju 'samoodržavanja', beskompromisno i uporno do iritantnosti. Larrainova Jackie sve je prije nego bespomoćna žena. Nekome draga, nekome antipatična, baš kakva je bila za života.