StoryEditorOCM
ZabavaOPOJNA I NEPOZNATA

Hrvati su teški kavopije, a nemaju pojma što piju! Kao da su u ‘64-oj, kad nije bilo ničega! Ovo je prava istina: vrsni znalac nam otvara oči o napitku bez kojeg ne funkcioniramo

Piše mirela goreta/sd
17. listopada 2022. - 16:07

- Nema tu znanstvene fantastike. Dobro namješten mlinac, čist aparat, dobro dozirana kava, dobro napravljena ekstrakcija. I da ne curi ispod 20 niti iznad 30 sekundi. To bi bila idealna šalica kave - preporučuje naš sugovornik govoreći o pripravi Hrvatima (i ne samo njima) omiljenog napitka bez kojega mnogi među nama ne mogu zamisliti buđenje, piše Slobodna Dalmacija.

Šalica kave ujutro diže energiju i razbuđuje, mnogi je konzumiraju i kasnije, tijekom dana, mahom družeći se - ovdašnji kult dugotrajnog ispijanja kave nešto je što će prvo zamijetiti gotovo svaki stranac nakon dolaska u našu zemlju.

U slučaju zagrebačkog barista Sanina Kadića (31) kava je i puno više od toga. Znači mu ljubav i apsolutnu posvećenost, slijedom čega je u posljednjih desetak godina stasao u vrhunskog barista, te u više navrata potvrdio titulu regionalnog šampiona u latte artu, umjetnosti iscrtavanja raznovrsnih oblika zagrijanim mlijekom na espressu.

image
Vanesa Pandžić/Cropix


Proteklih je godina sudjelovao na brojnim svjetskim festivalima, crpio znanje od najboljih, družeći se na masterclassevima sa svjetskim prvacima, pohađao brojne radionice i, kako kaže, učio, učio i učio...

I neprestano vježbao, potpuno opčinjen umijećem koje objedinjuje znanje o kavi, tehnologiji i tajnama zanata barista. Sanin svoja iskustva rado dijeli s Instagram i TikTok profila kroz razne tutorijale i demonstracijska videa, a svoje vještine uskoro će opet prezentirati na splitskom Grand Gourmet natjecanju, koje osmi put, od 2. do 6. studenoga, u hotelu “Radisson Blu Resort & Spa” organizira udruga Šefova kuhinja mediteranskih i europskih regija (ŠKMER).

U 22. godini ostao sam

- Pripremam nešto specijalno jer mi je cilj približiti svjetsku scenu, tako da možete očekivati svjetske napitke i motive na natjecanju. Što se tiče konkurencije, ne želim nikoga podcijeniti jer treba imati respekta prema svakome tko se sa srcem upusti u ovu profesiju.

No, u pitanju je disciplina u kojoj jedan drhtaj ruke dijeli pobjednika od gubitnika, gdje stres i samokontrola igraju veću ulogu nego sama priprema. Moj moto je: “Nemoj se natjecati ako ne ciljaš na prva tri mjesta, jer tu nema mjesta zezanciji”.

image
instagram
image
instagram

Za nas je ovo ring, arena, teren gdje se u trenutku svi međusobno pretvaramo u gladijatore i težimo biti najbolji! Tako ću i ja dati sve od sebe da šesti put obranim titulu - govori Sanin Kadić, koji je u ugostiteljstvo ušao kao konobar 2014., u teškom razdoblju, nakon što mu je umrla majka.

Budući da ga je sama odgojila, u 22. godini života ostao je sam, morao je “zagristi život i početi se boriti”. Već godinu kasnije, voli to reći, kava je otkrila njega.

image


 

Vanesa Pandžić/Cropix


Postao je barist zaposlivši se u prvom specialty coffee shopu u Hrvatskoj – Eliscaffeu, gdje je učio “od klice do šalice”, dakle, sve od branja, procesuiranja, prženja do kuhanja kave. Kasnije je radio u brojnim ugostiteljskim objektima, a 2018. se zaljubio u latte art.

Kao s vinom

- Moj stil je free pour tehnika, odnosno da direktnim izlijevanjem iz lončića izvlačim tanke linije kojima se formira crtež recimo majmuna, ptice, konja, lava… - objašnjava zagrebački barist. Potpuno je zaluđen kavom, o njoj može satima pričati što će, svjestan je, nekima možda zazvučati i bahato. Ali, nervira ga, kaže, što naši ljudi misle da znaju sve o kavi samo zato što je vole piti, a zapravo nemaju pojma što konzumiraju.

- S kavom vam je kao s vinom. Imate Babić s jednom cijenom, a imate i jeftinog Ribara, a možete i kupiti Silvanac, Istarsku malvaziju ili nekakvu frankovku čija boca košta 200 kn. Sve ovisi o kvaliteti zrna. Ljudi moraju znati da na farmama kave rade ljudi koji nisu plaćeni, ali imate i dobro plaćene berače.

Oni prvi beru na kilograme, idu na masu, kupe i ono što je palo na pod, ali imate i ove druge, koji su plaćeni po kvaliteti zrna. Oni selektivno beru, ako je bobica zelena ili defektna, neće posegnuti za njom. I po tome znate koja je farma dobra, a koja je loša.

Tako se dolazi i do kave - morate znati gdje kupiti, a opet ima situacija da je berba bila loša, ali je vlasnici farmi neće baciti nego će je možda staviti na 50 posto cijene. I ta je kava dobra, ali nije savršena.

image

Njegov stil je free pour tehnika, što znači da direktnim izlijevanjem iz lončića izvlači tanke linije kojima se formira crtež
 

Vanesa Pandžić/Cropix


Kad bi je išli bodovati od 1 do 100 možda bi dobila 69 bodova, dok će ona kvalitetnija dobiti 90. I onda, primjerice, dođe neka naša velika tvrtka i otkupi ovu od 69 bodova, jer je orijentirana na masovnu produkciju, a kava s više bodova se prodaje u specijaliziranim coffee shopovima šalicu po šalicu - tumači Sanin.

Zahvaljujući težnji za usavršavanjem prošao je, kaže, sito i rešeto - obišao je brojne coffee festivale po svijetu, upoznao svjetsku kremu u svom fahu i sa svim je tim ljudima manje-više prijatelj. I ono što mu je puno važnije - kušao je najbolje od najboljeg.

Pije se bez šećera

- Evo sad sam bio u Milanu, gdje sam imao priliku piti Eugenioides kavu od koje sve potječe. Riječ je o zrnu rođenja kave. Dok sam pio tu kavu, imao sam osjećaj kao sam zagrizao najbolju breskvu. To je bilo nešto čas slatko, čas kiselo, osjećalo se ulje, puno tijela... Ta kava je bila čudo.

image
Vanesa Pandzic/Cropix

A znate koja je njezina cijena? Njezinih 250 g košta 64 eura. Kilogram između 150 i 250 eura... Za usporedbu, kad pričamo o Brazilu, Etiopiji ili Kolumbiji, prosječna cijena kvalitetne njihove kave se kreće između 7,5 do 15 eura po kilogramu.

A sad su još k tome cijene otišle gore, pa ispod 12 eura po kilogramu nema ničega. Sve ispod sedam eura po kilogramu smatra se lošom kavom - govori Sanin, prema čijem se sudu danas najbolja kava, nesporno, pije u Skandinaviji. A gdje su Hrvati?

U smjeni spravi 250 kava. I to nacrtanih!

- Svega dvadeset sekundi dijeli vas između dobre i loše kave. Kad mi dođe netko i kaže: "Ja napravim 150 šalica kave u smjeni i ne mogu stići", na to mu velim: "Ja ih napravim 250 u smjeni i svaka mi je nacrtana".

Sve su to izlike, ljudima se ne da. Nema mi većeg problema od onoga kad mi netko od starijih kolega dođe s riječima: "A gdje si ti bio kad sam ja 1977. sjedio u Trstu i pio espresso".

Ja ovo živim, ja to volim i želim unaprijediti svoje znanje, pa ću vam možda, bez obzira što sam mlađi, nešto novo otkriti ili vam reći nešto što vam te 1977. nisu kazali u Trstu.

Naši ugostitelji od jedne kune žele zaraditi 1000!

- Imate mene, koji imam sve znanje i sve titule, s 500 kuna većom plaćom od čovjeka koji radi cappuccino sa žlicom i zapravo nema pojma o ovom poslu. Kod nas se ne cijeni netko tko nešto zna raditi. Nula bodova.

Najveći problem hrvatskog ugostiteljstva je što vlasnik objekta od jedne kune želi zaraditi 1000. A trebao bi 100. Što on gleda da gostu stavi što manje grama kave, da izvuče što više šalica iz jednog kilograma umjesto da stavi optimalnu gramažu i izvuče optimalan broj šalica.

Jer, ako gledamo na kvalitetu, netko će staviti 6 ili 7 g u šalicu i iz kilograma na taj način izvući 130-140 kava, koje će biti katastrofa. A mi ostali stavit ćemo 9, katkada i 10 g u šalicu i iz kilograma kave izvući 100 šalica, ali će one biti perfektne.

I što?! Vi platite kavu 260 kuna po kilogramu, a šalica vam košta 14 ili 17 kuna. I izvučete 140 kava iz tog kilograma. Hajde neka ih deset stavimo na otpis, opet je to 120-130 kava. I koliko je 130 pomnoženo s 14? Više od 1800 kuna okrenete na kilogramu, a platili ste ga 260.

A ako, primjerice, radite na nekoj lokaciji u Dubrovniku, na tom ćete kilogramu okrenuti i do 3000 kuna. Nemam razumijevanja za plač vlasnika kafića, jer radim taj posao i vidim kako se ljudi ponašaju. To me uopće ne dira.

Pregorjelo mlijeko u svakom drugom lokalu

Prema Kadićevu mišljenju svaki barist treba dobro poznavati opremu; tlakove u aparatu, temperaturu vode, kako ga održavati, a pored toga i dobro poznavati kave.

Dakle, iz koje je regije, te procese prerade kao što su natural ili washed, je li zrno prženo light, medium ili dark.

- Generalno najveći ljudi i najviše šampiona u svijetu barista i latte arta dolazi iz Australije i Azije. To je jednostavno njihova kultura, imaju više znanja, ali i resursa, pa tako i priliku vidjeti prave farme kave, a iza sebe Specialty coffee asocijaciju.

U Australiji su najpoznatija imena u svijetu kave - Saša Šestić, Matt Perger, Craig Simon, Caleb Cha, a iz Azije Umpaul, Arnon Thitipraset, Irvine Quek, Nicky Voon Pei Xin, Aurora.

Nažalost, Hrvatska je još uvijek jako zaostala u pitanju toga, jako je to necijenjen posao i malo tko zna nešto zapravo o kavi i što je kava. Žalosno je da imamo toliko potencijala i toliko ljudi koji se stvarno trude, a ne mogu se istaknuti radi same "politike" ispijanja kave na Balkanu.

Mnogi i danas ne znaju razliku između kave s mlijekom i macchiata, pregorjelo mlijeko je u svakom drugom lokalu, generalno vlada nedostatak znanja. Ali ne zato što nemamo priliku učiti, nego zato što kao narod ne volimo slušati i čuti nešto novo - bez dlake će na jeziku vrhunski hrvatski barist, ne propuštajući priliku zahvaliti Robertu Pudiću, vlasniku zagrebačkog Quahwa coffee shopa, kod kojega je radio od 2018. do 2020.

Uložio je, objašnjava, u njega svoje vrijeme i pokazao mu pravi put. Bez njega danas ne bi bio tu gdje jest niti bi postao peterostruki regionalni latte art šampion.

image
instagram
image
instagram
24. studeni 2024 05:07