Roberto je iz Pregrade, malog mjesta u Zagorju, gdje se kao dječak bavio nogometom i počeo pomalo vježbati kako bi mišićima nadoknadio mršavost.
- U bodybuildingu sam od 2013., kada sam upisao Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu jer kod mene u Pregradi je bila samo jedna mala teretana u sklopu srednje škole, pa sam više vježbao doma. Brzo sam vidio rezultate vježbanja i to mi se sviđalo. Kad sam krenuo u teretanu, vidio sam da u sebi imam potencijal i htio sam sve to odricanje, treninge i trud jednog dana pokazati na natjecanju, na bini. Prvi put sam s natjecateljskim bodybuildingom počeo 2017. godine i zadnje tri godine se time ozbiljnije bavim - prisjetio se Roberto.
Natjecanja znače i da svakodnevno mora pratiti točno koliko grama proteina unosi u tijelo, kalorije i zdrave masti, no Robertu je to gušt, donosi Jutranji list.
Smije trenirati
- Uvijek sa sobom moram imati dnevne obroke, nosim posudice i kad idem u kino, ako nije dan za cheat meal ili cheat day, kad zgriješim s hranom i jedem što hoću. Ako nisam u pripremama za natjecanje, priuštim si to jednom tjedno i cijeli dan. Za vikend odem kod svojih ili curinih roditelja na nedjeljni ručak. No, u tih 12 tjedana priprema nema nikakvih obroka izvan zacrtanog plana.
Dnevno u prosjeku imam šest do sedam obroka u razmaku od dva i pol do tri sata. Kad je natjecateljska prehrana u pitanju i finiš za najbolju formu, u tom periodu izbacujem kompletno masti i kad sam imao takav pristup, bili su najbolji rezultati. A inače jedem zdrave masti poput jaja i orašastih plodova, crveno meso, većinom juneći but, piletinu, puretinu, ribu, zobene pahuljice, bjelanjke, whey proteine kao nadopunu dnevnom unosu proteina koji čuvaju i grade mišiće. Od ugljikohidrata su mi namirnice riža, tjestenina, krumpir, uglavnom batat. Od začina samo sol - nabraja Burić. Konstantno trenira šest puta tjedno, između sat i sat i 15 minuta.
- To mi je okvir i najviše mogu napraviti u tom periodu, jer lako se i pretrenirati ako konstantno vježbamo. Tijelo ne može podnijeti taj stres, pa dolazi do pretreniranosti, umora i nema pomaka. Treba znati uzeti i odmor. Tako je i za vrijeme priprema i u off sezoni. Ali, pred sam finiš ubacujem veći intenzitet, da još više istrošim mišiće jer ne radim cardio zato što imam ionako brzi metabolizam i ne mogu pojesti puno hrane. Osim kad završi dijeta, onda dobijem apetit, ali i to treba pripaziti jer lani sam u deset dana dobio čak 14 kilograma. Nisam se osjećao najbolje, pa sam ove godine nakon svakog natjecanja postupno uvodio namirnice i povećavao doze i nije mi bilo toliko naporno za želudac - smije se Roberto.
Po struci je informatičar, no radi u teretani gdje je i počeo trenirati. - Od samog bodybuildinga se može živjeti, ali treba puno raditi što se tiče osobnih treninga ili online treninga, predavanja, planova prehrane i treninga. Ima i tu sponzorstva. No, nije to siguran posao, posebno u ovoj situaciji koronakrize kad su nam već dvaput zatvorili teretane.
Mi koji živimo od toga ne možemo imati niti privatne treninge, niti raditi. Sva sreća da sam iskategorizirani vrhunski sportaš Hrvatske i radim u teretani, pa sam imao pristup spravama, usprkos karanteni i zatvaranju. Tu sam bio u velikoj prednosti što se tiče natjecanja, jer Arnold Classic bilo mi je treće natjecanje ove sezone. Nije bilo ni planirano, no zašto ne iskoristiti ovu formu i mogućnost da sam mogao nastaviti normalno s treninzima i pripremama - objašnjava.
Četiri testa na koronu
Ove je godine već četiri puta bio na testiranjima za koronu, s obzirom na to da su sva tri natjecanja na kojima je sudjelovao bila izvan Hrvatske.
- Prvo je bilo u Pragu, drugo u Čačku, gdje sam osvojio pro kartu i pro licencu gdje mogu dobiti status pro sportaša i natjecati se s profesionalcima. I zadnje je bilo Arnold Classic u Španjolskoj gdje sam osvojio broncu, a konkurencija je bila najjača koju sam imao u cijeloj svojoj borbenoj karijeri. Dečki su bili super, ali čudni kriteriji. Svi iz moje kategorije su mi u polufinalu već čestitali na pobjedi, a na kraju je ispalo da sam bio prevelik i imao sam pretvrdu i presuhu definiciju. Manje definirani su pobijedili, a bio sam u najboljoj formi u zadnje tri godine - čudi se Roberto.
Arnold Schwarzenegger na natjecanje nije mogao doći zbog koronakrize, ali javio se natjecateljima putem videopoziva. Maske su se, kaže, konstantno nosile sve do penjanja na binu. U muškom bodybuildingu ima pet kategorija, a Robertova je men's physique, gdje natjecatelji na binu izlaze u "havajkama", hlačicama do koljena. Poziranje je, opisuje Roberto, opuštenije, nije klasično napinjanje bicepsa, već ležerni prikaz tipa modela. No, trenutak da se pokaže u punom sjaju treba tempirati doslovno u sekundu.
- Lani sam se prebacio u federaciju IBB, najstariju i najpopularniju, i dobio sam čak i poziv na svjetsko prvenstvo u Dubaiju. No, izašao sam u najlošijem izdanju. Što se tiče vaganja i registracije, moja se kategorija prebacila za dva dana prije i nisam stigao tempirati formu i bio sam šesti. Svi tempiramo formu za taj trenutak kad smo na bini. Kad bi me netko vidio pet dana prije samog natjecanja, ne bi vjerovao da se natječem, poslali bi me na infuziju. Precizno praznimo glikogenske rezerve da se što više možemo napuniti, da mišići što više dođu do izražaja, da se makne voda između njih, da se koža što više stanji. Tu je još i boja, treba pogoditi dobru i zadnji finiš je sjaj da to bude tip-top - naglašava Roberto.
Ilegalne supstance o kojima se često govori kad je bodybuilding u pitanju prisutne su, tvrdi Burić, kao i u svakom profesionalnom sportu.
- Ima tu antidopinške kontrole i svi se kontroliraju, a ako slučajno imaš nešto nedozvoljeno, dobiva se suspenzija, a tu su i velike novčane kazne i nije vrijedno riskirati.
U amaterskom bavljenju bodybuildingom jako je opasno uzimati kojekakve zabranjene supstance, posebno ako se ne zna što se radi. Uvijek treba imati nekog stručnog pored sebe i doktore da se redovno rade nalazi krvi i hormona, da ne bilo prekasno. Zdravlje treba biti na prvome mjestu. Vježbanju se treba posvetiti, ništa nema preko noći, postupno treba napredovati i uživati u cijelom procesu.
Nema efekta od provođenja u teretani pet sati dnevno. Treba nahraniti mišiće, mi rastemo kad se odmaramo. Damo tijelu sve nutrijente potrebne za oporavak, da možemo kasnije trenirati. Odmor je bitniji od samog treninga. Ostalih 23 sata u danu treba posložiti obroke, uz sve dnevne obaveze jer od samog bodybuildinga ne može se živjeti. Možda do 40. godine, ali treba misliti na budućnost.
Neugodno mu je kad bulje
S djevojkom Valentinom je tri godine, no ona se ne bavi bodybuildingom, trenira rekreativno, ali prati sve Robertove uspjehe.
- Meni se, kao natjecatelju, ne sviđaju žene koje se natječu. Po meni je to više sport za muškarce. Ako djevojke uzimaju muške hormone kao pomoć da se bolje definiraju, to utječe na njihovu konstrukciju. Poprimaju muški oblik, stražnjice im se sužavaju, gubi se ženstvenost. Ne bih imao curu koja se natječe, a vježbanje u slobodno vrijeme i rad na tijelu podržavam - siguran je Roberto.
Iako je finalni produkt višegodišnjeg bavljenja bodybuildingom savršeno tijelo u kojem se Burić odlično osjeća, ne voli privlačiti pažnju.
- Na plaži mi je nekad neugodno jer svi bulje u mene. Osjećam se kao uljez. Oči su uprte u mene i imam osjećaj da gledaju svaki moj korak, i da misle da se pravim važan. Ali, nisam kriv što vježbam i super izgledam, a ostali ne, a na plaži se ta razlika najviše ističe. Cure me gledaju, ali više dečki. Čak dolaze i pitaju za savjete. Cure govore da im to nije lijepo, pogotovo ako imaju dečka koji ne vježba. No, kad dečko ne gleda, poškicaju. Lažu same sebe. No, ne smije se pretjerivati. I ja za neke ljude mislim da su prenabildani.
Roberto je prvi bodybuilder u Hrvatskoj s europskom Elite pro kartom, što na idućem natjecanju namjerava iskoristiti.
- Odlučio sam uzeti status pro jer vidim da sam u amaterskoj razini prevelik za svoju kategoriju, dok bi za pro, gdje sam sad premali, kroz godinu ili dvije napravio rezultate. Fali mi još dva ili tri kilograma tamo gdje treba da budem konkurentan. Kad budem spreman za sam vrh, onda ću izlaziti na binu jer nije mi cilj izaći samo da bih vidio kako stojim. Možda to bude već na jesen.