Otvorenjem izložbe ”Kako ću joj reć da varim” Milija Klečka, pjesmom konavoske klape Oštro i veselom festom s ugodnim travanjskim predvečerjem u pozadini proslavljena je 40. obljetnica postojanja caffe bara ”Amor” u Cavtatu. Proslava je počela otvaranjem izložbe koju je moderirao glumac Frane Perišin. Gosti, prijatelji, znalci, lokalci pa i stranci koji su se zatekli u Cavtatu nisu ostali "imuni" na veselje povodom 40. rođendana ovog kultnog lokala. Koliko je ovaj kafić zapravo značajan, pa i legendaran, potvrdila je ispred ”Amora” Ana Rešetar.
- Puno je emocija i puno generacija prošlo je kroz ovo mjesto pa smo nekako ponosni i sretni što smo mi sad ti koji nakon 40 godina uspijevamo nastaviti tu tradiciju. Ipak je ovo prije svega uvijek bilo mjesto za lokalne ljude, tu su se ispijale kave, širile dobre i loše vijesti, a ne znam da je izmišljena mjerna jedinica za količine pića koje su se ovdje popile (smijeh). Šalu na stranu, ali ovdje zaista nastalo puno ljubavi, prijateljstava pa i svađa te pomirbi - ma svega! Mijenjali su se i zaposlenici, dolazili su i odlazili, neki su se largavali ovoga posla pa su dolazili neki novi mladi i evo sad je ekipa uglavnom sačinjena od mladih ljudi. Zapravo, riječ je o jednoj "šarenoj" ekipi jer želimo da cijelo društvo koje radi u kafiću, da svi mi imamo prijateljski odnos, da se dobro slažemo i da jedno drugom ulijećemo i pomažemo kad treba, ističe Ana.
Amor se ”rodio” na cavtatskoj rivi prije četiri desetljeća, a Ana otkriva u što je izrastao.
- Danas Amor radi odlično, zimi je tiho, ali ljeti ima gostiju! Na prvu je mnogima možda ovo jedan tipičan kafić kao i svaki drugi, ali za nas koji smo tu stalno, za lokalce i za sve one koji su tu počeli piti prve kapućine i kave od 1978. - kad se kafić otvorio - on ima nekakvu veću vrijednost. Koliko god promijenili lice Amoru, a nedavno smo ga renovirali, uvijek je ovdje ostao duh samog kafića tako da se nadam da ćemo mi biti ti koji će to nastaviti dalje raditi. Svi su u amorima ođe, smiješeći se dodaje sugovornica.
A izložba instalacija i slika Milija Klečka u samom lokalu za sve je poseban događaj.
- Mili je prije svega naš veliki prijatelj, a drugo - on je jedan izvrstan i vrijedan čovjek, stvarno je bogatstvo poznavati ga! Radio nam je struju u kafiću, sve instalacije te je jednu večer došao u kafić rekavši nam kako je nešto osmislio upravo za interijer. Rekli smo mu da donese svoj rad, a donio je instalaciju koja prikazuje notne crte. Potom je donio drugi, treći, četvrti rad dok naš kafić nije potpuno napunio svojim instalacijama. Mili je inače naš stalni, domaći gost i tako smo se dogovorili za izložbu povodom 40. obljetnice postojanja ”Amora”. Jako sam ponosna i možda sam uzbuđenija od njega zbog ovoga svega, ali smo mu svi jako zahvalni, kazala je Ana.
Od inventara do izložbe
Klečak, koji je po zanimanju inženjer brodske elektroenergetike i elektronike, član je konavoske klape Oštro od 2000. (prvi bariton). Naučio je svirati harmoniku te gitaru, a i mandolina mu je postala bliska. Zanimljivo je i kako je 2003. postao inženjer elektronike na putničko-istraživačkom brodu ”Endeavour” kompanije ”National Geographic” te je preplovio gotovo čitav svijet. Nakon povratka u svoja Gabrila, zaposlio se u Konavoskom komunalnom društvu Čilipi gdje vodi stručnu brigu o održavanju sustava za pitku i otpadnu vodu. Ovaj slobodni umjetnik kazao je više o svojoj prvoj službenoj izložbi:
- Rad na ovim instalacijama me opušta, a ideje dolaze same od sebe. Ljudi uvijek zovu tijekom dana tako da jedini mir koji imam nastaje noću i onda radim na instalacijama, što znači da malo spavam. Bio sam pomorac te sam slobodno vrijeme na brodu isto tako provodio u radionici, napravio samo tako model dubrovačke Karake. U prostoru ”Amora” sam krenuo s prvim instalacijama, pokušao sam napraviti nešto dobro bez plana, nacrta ili ikakvih ideja. Pošao sam u jedan autoservis na Grudi i zamolio sam prijatelja za neke autodijelove, pokazao sam mu jedan rad i on mi je rekao da bez problema mogu u ”šoping” kod njega. Uvijek se mogu naći materijali, nije tu samo željezo, ima ovdje svega i sve se može kombinirati, samo treba imati malo ideje, mašte i slobodnog vremena, objasnio je autor instalacija te dodao:
- Kad bih išao u detalje, na svakoj bih ovoj instalaciji radio još mjesec-dva dana kako bi to bilo top! Međutim, želim da ovo bude ovako kakvo jest, istina, malo dekoriram, ali ovo nije nikakav veliki ”finjak”. Iz svega onoga što bacamo ili što držimo po kućama ili ne znam ni ja gdje pokušavam izvući nešto kreativno. Iskreno da Vam rečem, najkompliciranije od svega ovoga mi je otvorenje izložbe (smijeh). Devedeset posto ovih instalacija će ostati ovdje, možda bude nekih drugih izložbi, ali zasad mi je ovo stvarno pozitivan "šok" i ugodno iznenađenje jer nikada nisam mislio da će doći do ovoga. Volim biti sa strane, u klapi sam u ekipi i to mi je OK, ali ne volim se previše isticati. Samo želim zahvaliti ljudima iz lokala, prijateljima i svima onima koji su me ”uopće trpjeli”, kazao je Klečak na kraju.
- Umjetnički opus Milija Klečka broji oko 20-tak skulptura tzv. ”asamblaža”, iz razdoblja od 2008. do danas, koji svojom sadržajnošću, inventivnošću, pak i estetskom vrijednošću zaslužuju pozorniji pogled. (…) Milijevi asamblaži na svoj osoben način, slijede tendencije moderne difuzne (anti)skulpture koja se pojavila 60-tih godina prošlog stoljeća, te se u nebrojenim varijantama razgranala i održala do danas, zapisala je, između ostalog, u pratećem tekstu Stane Đivanović.
Autor se svojom izložbom zapitao ”Kako ću joj reći da varim?”, a uz čestitke svim djelatnicima caffe bara "Amor" mi ćemo vas uputiti na fotogaleriju našeg Željka Tutnjevića koji će svojim fotografijama odgovoriti na pitanje ”koga sam u Cavtatu okinuo za Dubrovački?”