StoryEditorOCM
ZabavaOperne dive u KMD-u

Jelena Štefanić i Sofija Cingula: ‘Na probi sprintamo, na nastupu smo maratonke, a iza toga smo samo umorne pjevačice!‘

Piše Lorita Vierda
16. studenog 2022. - 21:18

Vesele, nasmijane i uvijek za akciju – kad ih ugledate jasno vam je da će vam na pozornici, a i u razgovoru, prirediti pravo malo veselje. Jelena Štefanić i Sofija Cingula operne su umjetnice koje su upravo Dubrovčane počastile nastupom u Kazalištu Marina Držića naziva Operni dueti kroz stoljeća. Kako se slažu u životu, takve su i na pozornici i, ono najbolje, baš vole pjevati zajedno. I obje su obožavateljice Grada kojeg vide na poseban, romantičan način. Koliko su puta zapjevale skupa na pozornici – nemaju pojma.

-Pa ako netko baš inzistira na brojkama onda izmislimo! - smije se Jelena, a Sofija dodaje kako bi to sve moglo biti u stotinama.

-Ali kad me netko to pita ja stvarno ne znam ni približno niti mi se da zbrajati, a niti mogu. Nakon svakog nastupa ja sam ponovo na nuli, mada ima kolega u ovom poslu koji revno prate brojke nastupa, ovakvih, onakvih, datume, pred koliko ljudi, koliko su puta nešto otpjevali, ma sve zapisuju i prate... Fascinantno koliko je to kod nas obje drugačije” - priča ova mezzosopranistica koja uz Jelenin sopran čini super duet. A posebno im je bilo drago jer su ovaj put pjevale repertoar dosad neopjevan, od baroka pa do Puccinija, posebno u Dubrovniku. Izvodile su i neke hrvatske autore koji se, začudo, češće pjevaju po europskim i svjetskim pozornicama, nego u Hrvatskoj. Dubrovnik je dosta prikraćen za ova iskustva i inače, posebno van sezone.

image

Jelena Štefanić i Sofija Cingula

Tonći Plazibat/cropix/

Netko broji, netko pjeva

-Pa to i jest najljepše jer ljeti je situacija takva da imate toliko festivala, koncerata, nastupa, pa Igre, pa nakon Igara, i ljudi se zbilja najviše vole kupati i tu i tamo otići na predstavu ili koncert, a onda dođe vrijeme kad sve prestane, kao što je ovo sad, i to je zapravo idealno da se i ovdje publici da taj jedan uvid u ljepotu opere, mada smo ovaj put pjevale i neke operetne skladbe ali to nije toliko ni bitno. Voljele bismo kad bi i ova publika imala priliku redovito uživati u operi – dodaje Jelena i naglašava kako je sve projekt Ministarstva kulture, ali i da bez dobre organizacije domaćina nema ni dobrog nastupa ni uživanja publike.

-Nije nam važno koliko je bilo gledatelja, to je za nas tako, jer pjevamo najbolje što možemo za bilo koga i za dvoje ljudi i za tisuće ljudi. Ako tako ne radiš, kao i u svakom poslu, ne radiš dobro. A znalo nam se dogoditi da domaćin odnosno organizator jednostavno ne odradi apsolutno ništa prije nastupa. Znači ne najavljuje po medijima, javnost ne obavijesti kad, što, tko kako, gdje, imali smo nedavno situaciju da nije bilo ni jednog jedinog plakata ni najave, u publici je bilo troje zaposlenika tog kazališta, mi smo otpjelvale kao da su pred nama tisuće, ali to je loše za publiku koja je ostala prikraćena za jednu lijepu večer opere. No ovdje smo dočekane majstorski, ravnatelj KMDa Paolo Tišljarić organizirao je sve fantastično, tako da nismo morale brinuti oko ničega. Bilo nam je dovoljno što imamo dvije naporne probe dnevno, a Jelena pati od refluksa...” - smije se Sofija a Jelena klima. I istovremeno naručuje cheesecake i svoju obožavanu kavu bez koje ne može ni trena. Tako je nekako razgovor i skrenuo na posebnosti ovog posla, i ljepote i prepreke. Probe su im naporne kao da trče i sprint i maraton odjednom, na pozornici im se svašta zna dogoditi, a upravo taj refluks je primjerice jedna od boljetica koje itekako ometaju pjevača u korištenju svog instrumenta.

image

Jelena Štefanić i Sofija Cingula

Tonći Plazibat/cropix/

Može i bez zuba, ali ne može s upalom uha

-To jako smeta, ali nekako se sve to zaliječi, pa dođe opet i tako. Prehlada nije tako strašna, osim ako su ti začepljeni nos i sinusi. E onda nije lako, ne možeš to odraditi kako treba, drugačije rezonira zvuk, nema kud ni prolaziti, doduše, neke frekvencije zvuka čak i pomažu u čišćenju gornjih dišnih puteva, pa je eto to dvosjekli mač. Ali isto – ne daj bože” - kaže Jelena. Slaže se i Sofija koja je u tridesetima postala alergična.

-Pa nikad dotad nisam imala alergije ali eto, došlo je i to doba (smijeh). Sve je to okej. Znate kako nekad na dno pozornice, točno tamo gdje ja pjevam, postave cvijetne aranžmane? I sve je to lijepo, a ja se cijelo vrijeme trudim pjevati i ne ponašati se kao diva, ali točno vidim onu pelud iz ljiljana kako leti prema meni i kako mi se zatvara grlo... Na kraju više nisam mogla i rekla sam molim vas k’o boga pomaknite ovo cvijeće ugušit ću se! I stvarno odmah su pomaknuli, iako je meni bilo neugodno, ali što ću, morala sam!” - smije se Sofija i pripominje jednu veliku, ozbiljnu stvar koja se, kaže, cijelo ovo vrijeme u dvije godine koliko je trajala pandemija, šapće ili uopće ne izgovara.

-Preboljela sam koronu i nije mi ništa posebno bilo, sve je to prošlo lagano. Ali... Jedno veliko ali, nitko ne spominje taj postcovid. A on je tu među nama. Znači da su posljedice široko rasprostranjene, i ja sam nakon pola godine izgubila snagu, nisam mogla disati, i sad dišem dosta teže, a u mom je poslu najvažnije na svijetu disati. Pjevači znaju kako pravilno disati, to i uče kroz školovanje i život i primjenjuju svakodnevno, i zapravo me to spašava. I znam da su ljudi koji su imali dišnih problema kao posljedicu covida morali ići na vježbe disanja kako bi im se to popravilo. Kad sam te poteškoće spomenula, dolazile su mi kolege i onako šaptom govorile joj i meni se to dogodilo... “

image

Jelena Štefanić i Sofija Cingula

Tonći Plazibat/cropix/

Samo da mi se ispružit’...

-Ali ja ne šutim i mislim da je iznimno važno reći da to postoji, a ljudi šute iz straha da ne izgube posao. Slobodnjacima je najgore, oni koji su u angažmanu ipak su bili u lakšoj situaciji, no u svakom se slučaju o tome ne smije šutjeti. I mi smo pjevači svi krvavi ispod kože, moramo isticati ono što nam se svima događa.” - priča Sofija. I probe iscrpljuju, a koncerti posebno, slažu se obje pjevačice, jer cijelo tijelo radi i napreže se baš poput nekog trkača, pa su veselja nakon koncerata rijetka.

-Ma meni je nakon nastupa najvažnije da se pođem ispružiti i odmoriti, obično smo komirane od umora, iscrpljene, dao si sve od sebe i iz sebe, a svi uvijek misle - e sad ste nastupile, pa ćemo lijepo vani, pa ovo pa ono... Ma ne možeš, nemaš snage, treba ti taj mir i odmor” - slažu se djevojke koje putuju, pjevaju i nastupaju ne baš stalno skupa, ali im se putevi sudaraju još od školovanja u Beču pa nadalje. Spojile su svoju prošlost i prošlost opernih dueta i, naravno, bez toga ne ide, odmor u najljepšem dijelu godine u Dubrovniku.

06. studeni 2024 00:54