U Bosni i Hercegovini do prije 20-ak godina nije bilo ni jednog klasičnog dvorca jer su se na tom području uglavnom gradile tvrđave. Međutim, to se promijenilo kad se krajem 90-ih u Međugorje iz Kanade doselio bračni par Patrick i Nancy Latta, piše Slobodna Dalmacija.
– Nije nam bio plan ovdje izgraditi dvorac. Kad smo prije 23 godine počeli s gradnjom, u startu nam je bila namjera izgraditi objekt koji će biti za duhovne obnove, za svećenike, hodočasnike, časne sestre, bogoslove, za one koje šalje Crkva. To je izgrađeno željom čovjeka kojega se nije dalo dovesti u crkvu niti za Božić iako je bio odgojen kao katolik. U pitanju je moj suprug – govori nam 65-godišnja Nancy Latta, prevoditeljica, na tečnom hrvatskom.
S njom i njezinim suprugom, 83-godišnjim Patrickom, fotoreporter Vladimir Dugandžić i i ja našli smo se u Međugorju, gdje smo razgovarali s njima u društvu umirovljenog novinara Slobodne Dalmacije Marijana Sivrića.
Posebno je zanimljivo to što je uspješan poslovni čovjek, milijunaš Patrick Latta, cijeli svoj posao, prije svega u automobilskoj industriji, prodao te se nastanio u Međugorju, u kući koju je izgradio zajedno sa suprugom Nancy, pokraj kompleksa s velikim dvorcem i kamenim kućicama.
– Kad sam imao 16 godina, kupio sam auto za 200 dolara te ga prodao za 800 dolara. Pomislio sam: "Sad sam milijunaš." Onda sam kupio još jedan auto, pa drugi. Nastavio sam ići u katoličku školu, ali su mi ubrzo sugrađani kazali: "Ako nemaš novca, ne možeš nigdje ići s nama." Zbog toga samo ostavio školu i počeo sam prati automobile. S dvadeset godina osnovao sam veliku firmu, počeo sam prodavati automobile, biznis je bio fantastičan.
Sebi sam rekao: "Meni ne treba Bog, ne treba mi molitva, biznis je super." Imao sam 28 prodavača, u jednom bih danu prodao čak 50 automobila. Moj život tada je bio bez Boga, bez molitve, bez crkve. Subotom navečer bih s 28 prodavača išao u bar, i to me je koštalo dvije rastave braka, iako sam bio katolik. Niti Bog, niti brak, niti sakramenti nisu me zanimali. Moj je život bio novac – rekao nam je Patrick na engleskom jeziku.
– Ukupno 38 godina mi smo zajedno, a ima 33 godine otkako smo vjenčani u crkvi. Patrick je prije imao dva braka, i za prvi je bilo potrebno 17 godina da primi potvrdu o ništavnosti crkvenog braka. Drugi je brak bio izvan Crkve. Samo zbog toga smo se kasnije nas dvoje vjenčali u Crkvi, a vjenčao nas je fra Jerko Ćaleta – kaže nam Nancy.
Od četvero djece, troje su rimokatolici, Aron, Jason, Paul, a tu je i kći Michelle Bernadete. Svi su kršteni.
– Najstarijem sinu Patrick je rekao: "To ti je jedini Bog", ali nije se dao blizu svećenika. Kao što vam kažem, za Božić se nije išlo u crkvu, ništa nije imao s Crkvom – dodaje Nancy.
– Tako sam živio. Bez Boga, bez molitve. Moj je sin došao s jednim papirom i kazao mi: "Tata, ja sam postao anglikanac." Upitao sam ga: "Zar ne bi trebao biti katolik?"
Odgovorio mi je: "Tata, dao sam se sam krstiti jer me ti nikada nisi uveo u crkvu." Tako su živjela moja djeca. Kad sam upoznao Nancy, vjenčali smo se. Ja u bijelom odijelu, izgledao sam kao James Bond, po nas je došao privatni helikopter koji sam unajmio.
Dobili smo odobrenje od biskupa, pa smo se vjenčali u crkvi u hrvatskoj franjevačkoj, katoličkoj župi u Vancouveru. Vjenčao nas je pokojni fra Jerko Ćaleta. Sve što mi je fra Jerko tada kazao ja sam obećao. Bio sam najbolji davatelj obećanja kojega je fra Jerko ikada imao. Jer oni koji su prodavali aute kao ja znali su jako dobro obećavati – uz smijeh će na engleskom Patrick Latta.
No onda je u životu Nancy i Patricka Latte došla velika promjena.
– Kad mi je jednom Nancy govorila o Gospinoj poruci iz Međugorja, rekao sam joj: "Meni ne trebaju nikakve poruke, moj je biznis super." Nancy je bila odvjetnica, i bili smo odličan tim, smatrao sam da mi ne trebaju nikakve poruke. Tada mi je Nancy rekla: "E, moj mužu poganine, to će biti na tvojoj savjesti."
Poslije toga sam joj rekao: "Okej, daj mi knjigu, pročitat ću jednu poruku." Otvorio sam knjižicu, potražio sam najkraću Gospinu poruku, u kojoj kaže: "Pozivam tebe na obraćenje posljednji put. Došla sam tebi reći da Bog postoji." Pročitao sam jednu poruku i povjerovao u nju. Ta poruka promijenila je moj život – kaže Patrick, te dodaje:
– Gospa kaže: "Molite krunicu svaki dan, idite na misu, čitajte Bibliju." Ali kaže se da ne možemo početi obraćenje bez ispovijedi. I shvatio sam da se moram ispovjediti. Ušao sam u ispovjedaonicu, nisam znao što kazati, zato je svećenik pitao mene. Zadnji sam se put prije toga ispovjedio prije 30 godina.
Nakon toga, ispovjedio sam sve svoje grijehe, rastave braka, preljube, nekrštenje djece, a prvi put sam se vjenčao u helikopteru. I svećenik mi je u ispovijedi rekao što trebam učiniti. Poljubio sam ga, plakao sam kao dijete – prisjeća se.
– Ispovijed je promijenila moj život. Ja nikada ne bih ušao u ispovjedaonicu da to Gospa nije tražila! Počeo sam raditi na odgoju djece. Naš najmlađi sin, koji je bio na drogi, sada je vjeroučitelj u bogoslovnoj školi "Don Bosco" u Austriji. Moj se život promijenio, postalo mi je važno da živim u skladu s Gospinim porukama.
To mi je postalo najvažnije, jer su te poruke potpuno istinite, nema sumnje. Počeli smo moliti. Naša kći ima najveći problem, tri puta je razvedena. Upitao sam je tada: "Što radiš?", a ona me je pogledala i upitala: "A što ti radiš?"
Morao sam joj reći: "Molim te, oprosti mi što nikada nisam bio pravi otac." Tražio sam oprost od svoje djece, koju nikada nisam uveo u crkvu, nijednu molitvu nisam s njima izmolio. Nancy me je tada upitala: "Što ćeš s biznisom?" Odgovorio sam joj: "Prodat ću ga." I poslije toga sve sam prodao. Od prodaje biznisa izgradilo se sve ovo što vidite ovdje u Međugorju. Sav zarađeni novac ovdje je je uložen, za duhovnu obnovu, za svećenike, bogoslove, hodočasnike... To je naša misija...
Nabraja kako je od djece Aron vjeroučitelj u školi "Don Bosca", drugi sin Jason htio je biti vatrogasac i sada je među glavnim vatrogascima u Vancouveru, a treći sin Paul je računalni operater.
Tu je i naša kći Michelle Bernadete, mi sada svi molimo za nju – kaže nam Patrick, te ističe:
– Međugorje je raj na Zemlji.
– Ovaj dvorac moramo postati mi, sve je izgrađeno oko tog dvorca. Cijeli je kompleks za vjernike, ovdje dolaze hodočasnici iz cijeloga svijeta, a mogu doći i svatovi. Ovdje se mladi fotografiraju nakon svadbe – objašnjava nam Nancy.
– Zato uvijek zamolimo mladence da imaju prikladne fotografije. Ovdje nitko ne plaća, ovdje ne treba platiti svećenika, on je platio svojim životom. Jer, plaća li dijete kuću svoje majke?
Pitamo Patricka zašto on ne govori hrvatski jezik. Odgovara nam:
– Nemamo puno kontakta s Hrvatima. No naš je život sve ono što Gospa traži. Svaki dan slijedimo program župe i to je najvažnije. Nancy je moja prevoditeljica. Ona govori hrvatski, engleski, francuski, talijanski, španjolski, rumunjski i ukrajinski. Ukrajinski nam je jako blizak, čak 40 posto razumijem bez ikakve pomoći.
Blizak mi je i poljski jezik. Ja sam ovdje došao prvi put 1993. godine, Međugorje je bilo u ratnoj zoni. Nancy i ja ovdje smo donosili humanitarnu pomoć. Ja sam državljanin Bosne i Hercegovine i na tečnom hrvatskom kažem: "Ja sam Hercegovac!" i Marijan Sivrić je Hercegovac, i mogu kazati da imamo odlične susjede – uz smijeh će Patrick Latta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....