No, Broj 1, Bob Rock, Sir Oliver i ostatak družbe iz cvjećarnice na njujorškoj Petoj aveniji nikako nisu jedini predmet Lucijinog interesa:
Otkad datira tvoja ljubav za umjetnošću?
Otkad znam za sebe, volim crtati. Mama mi je rekla da sam kao mala crtala čak i dok sam sjedala na tuti. Crtam kad mi je dosadno, kad sam tužna, kad sam sretna... uvijek. Iako me drugi hvale, ja to ne smatram nekim posebnim talentom. Iskreno, mislim da to svatko može, nije to neka filozofija. Najvažnije je da nešto voliš i da te to zanima jer inače uzalud ti talent.
Zašto si odabrala baš žal kao medij izražavanja?
Ne znam, to mi je bilo fora. Vidjela sam i druge da to rade, paaa... zašto ne? Kamenja bar ima svugdje.
Čime sve oslikavaš oblutke i kako ih biraš na plaži?
Po kamenju crtam flomasterima jer mi je to nekako najpraktičnije. Koristim vodootporne flomastere koji su dobri za razne podloge. Ipak mislim da nije toliko bitno čime crtaš, nego da to sliči na nešto na kraju. Iskreno, ne znam ni ja kako biram 'materijal'. Dobro je ako ima ravnu površinu za crtanje iako ne crtam samo na ravnom kamenju. Najčešće jednostavno uzmem par komada s plaže i onda kasnije vidim koji mi je najbolji za određeni crtež.
Kako biraš motive? Što te nadahnjuje osim stripovskih junaka i likova iz crtića?
Što se tiče motiva, nije baš da previše razmišljam o tome. Najčešće crtam ono što negdje vidim, što mi je smiješno i zanimljivo, a mislim da bi se moglo svidjeti i drugima. Volim Alana Forda i fora su mi likovi. Takve stvari volim crtati. Da je smiješno i da je fora, ne mora biti junak iz stripa, može biti i bilo tko ili što drugo.
Možda je prerano, ali ipak vrijedi pitati. Vidiš li sebe na Akademiji?
Na akademiju hoću, ali ne likovnu nego dramskih umjetnosti jer bih u budućnosti, barem zasad, htjela biti glumica. Za to je najviše zaslužna moja bivša učiteljica Gordana Rokolj koja je mene i moj razred vodila tim vodama, za što sam joj jako zahvalna. To ne znači da se kad porastem neću barem malo zabavljati i s crtanjem.
Osim žala, privlači li te još kakva podloga? Ili umjetnička tehnika?
Pa slušajte, crtala bi ja na svakakvim podlogama da smijem i da mi mama da. Do sad sam crtala na kikarama, bocama, staklenkama, poklopcima, čak i saketima za smeće. Iskreno, podloga mi nije niti toliko važna, kao ni tehnika. Crtam s onim što imam.
Pomaže li mama Ana i drugi ukućani idejama kao moralna potpora u stvaranju...?
Ahh... Ja to ne bi rekla. Ali čim mi ne odmažu, dobro je. (iako to često rade) Mama mi kupuje flomastere pa njoj oprostim.
