- Karte za Bali kupili smo šest mjeseci prije polaska i krenuli s laganim i praznim kuferom kako bi ga na povratku mogli natrpati raznovrsnim rukotvorinama i začinima. Letjeli smo nekih 15 sati iz Zagreba i sletjeli u kaos od aerodroma. Pusti redovi i ljudi na sve strane. Čim smo prošli kroz vrata, sto ljudi nas je 'napalo', taxi, kartice za mobitel, mijenjanje novca, a ti onako ošamućen od leta ne znaš tko ti glavu nosi. Isplati se kupiti karticu, a mijenjanje novca bolje je odraditi negdje drugo jer je manja provizija. Kad smo izašli na otvoreno, zapahnuo nas je toliko vlažan i topao zrak da mi je došlo slabo. Trebalo mi je cijeli dan da se priviknem - kaže Lucijana.
- Prvo smo došli u mjesto Seminyak koje ima impozantnu plažu, a sutradan smo već išli na otok Nusa Lembongan. Ovdje sam prvi put probala svježi sok od dinje i moram reći da me oduševio, pila sam ga svaki dan. Egzotično voće servirano s raznim dekoracijama, ti mirisi i okusi ne mogu se dočarati riječima. Iznajmili smo jednu krntiju od motora i krenuli u obilazak. Nismo znali koliko se kreću cijene pa nam je čovjek iznajmio motor za, kako je on rekao 'tu pipti' (ne znaju reći f). Trebalo nam je neko vrijeme da shvatimo da se radi o 250 000 indonezijskih rupija ili 120 kuna. Otok smo obišli u jedan dan. Tu su predivne plaže (Mushroom Beach, Dream Beach) i šuma mangrova za koju smo iznajmili kajak i krenuli u obilazak. Toliko je lijepo i mirno, jedino se čulo naše jaukanje zbog bolova u rukama od silnog veslanja (kondicija - 0) i konstantni udarci s kajakom u stabla.
Groblje šarenih kišobrana
- Obišli smo atraktivno mjesto zvano 'Devil's Tears' gdje veliki valovi ulaze ispod stijene koja ih izbacuje tolikom jačinom val da svih okupa. Još jedna zanimljivost bila je 'Yellow Bridge', most koji spaja dva otoka, toliko malen da samo pješaci ili motoristi mogu prijeći na drugu stranu. Nešto dalje pronašli smo kafić s pogledom na 'Mahana Point', mjesto gdje surferi hvataju ogromne valove. Uz cestu smo naišli na malo groblje. Svaki grob ima šareni kišobran, a na nekima se nalaze i stvari pokojnika npr. hodalica, šešir i slično. Ujutro smo se uputili prema novom smještaju na otoku Gili Ti (Trawangan). Na otoku se 'prometuje' konjima i biciklima, drugo prijevozno sredstvo ne postoji. Jadni konji stoje na suncu po cijele dane i vuku masu ljudi, kufere i svakojaki teret. Ako uspore ili zastanu od umora, kočijaši ih besramno bičuju i tu traumatičnu vožnju jako skupo naplate.
- Naše prijevozno sredstvo bile su bicikle ili smo išli pješke. Biciklom otočić prijeđeš u nepunih 30 minuta. Ovdje ljudi dolaze guštati u moru i alkoholu. Ulice vrve ljudima, pogotovo u večernjim satima. Lokalci nude marihuanu i gljive, pa tko voli, nek' izvoli. Prvu večer posjetili smo Reggae bar 'Sama-Sama', jer tko dođe na Gili Ti, to je pod obavezno. Atmosfera je vrhunska, živa muzika, prijateljska posluga, hrana za dvoje, 10 koktela i šuteri, potrošili smo nekih 500 kuna. Sutradan smo ljenčarili i prejedali se ukusnom ribom, škampima, voćem i desertima. Ovdje smo u plati voća dobili i dragon fuit (ljubičasto voće) koji je prvi nestao s pjata koliko je ukusan. Uz voće se dobije med i slatko vrhnje. U popodnevnim satima odlučili smo se za ronjenje s maskom, disalicom i perajama. Oduševila nas je skulptura u moru nazvana 'Gnijezdo', umjetnika Jasona deCairesa Taylora.
- Skulpture su od kalupa stvarnih ljudi i služe kao dom koraljima. Napokon smo došli do najljepšeg smještaja do sada. Vila je okružena poljima riže i ima predivan privatni bazen. Naravno, imali smo i goste: žabe, komarce, guštere raznih veličina itd. Iako je bilo kasno, uzeli smo motor, ovaj put po cijeni od 30 kuna (dosta jeftinije nego na otocima) i krenuli do centra. Sve je to jedna velika cesta gustog prometa uz koju se nalaze kafići, restorani i butige. Prva stanica bila je 'Mason Elephant Park'. Kupili smo ulaznice (580 kuna po osobi) koja uključuje pranje, hranjenje i jahanje slonova. Jako uzbuđeni, dobili smo gumu i četku za pranje slona. S vremenom sam postala tužna jer sam shvatila da slon već bliješti, prije nas prešlo ga je već sto ruka. Njegove oči izgledale su toliko tužno i kao da su mu kapale suze niz lice. Mi smo ga većinom mazili. Nakon pranja u drugom odjeljku stajalo je nekoliko slonova koje smo hranili. Možeš odabrati neku trsku koja je besplatna ili kupiti košaru voća. Za voćem polude, tolikom brzinom ti otimaju iz ruke, sve surle su uprte u tebe. Kada zazovu tvoje ime, kreće jahanje. Fora je, iako se možeš oprostiti s leđima koliko je sjedalica neudobna. Za svaku sliku i sve dodatne radnje moraš udijeliti bakšiš.
Slonovska je tuga pregolema
- Sljedeća stanica bila je 'Tegalalang Rice Terrace' (polja riže), dio kulturnog krajolika pokrajine Bali, pod zaštitom UNESCO–a. Iskreno, očekivala sam puno više. Svako par koraka obješene su ljuljačke, popularne za fotografiranje. Lokalci obrađuju polja iako ne previše, sve izgleda zapušteno. Malo naporna i duga šetnja s bezbroj skalina i temperaturom od 35 °C. Posjetili smo mjesto gdje se pravi najskuplja kava na svijetu, 'Luwak Coffee Plantation'. Životinjica Luwak aktivna je noću i hrani se, između ostalog, zrnima kave. U trbuhu životinje dolazi do fermentacije, pa se zrna koja pokaki skupljaju, čiste, gule, prže pa melju ručno. Probali smo kavu i uz to dobili mnoštvo malih šalica s raznovrsnim čajevima i kavama za kušanje. Ako ti se nešto svidi, možeš kupiti u njihovom šopu. Meni se svidio čaj od manga i kava od čokolade. Cijena 100 g Luwak kave je oko 250 kuna. Šuma majmuna čudnovata je i zastrašujuća. Priroda je na ovom mjestu unikatna, a majmuni agresivni. Svako nekoliko čuju se vriskovi ljudi. Lokalci koji rade u šumi moraju postati poput majmuna, jedino se tako mogu obraniti. Gađaju ih voćem i krive se isto kao i oni. Unutar šume se nalaze tri hrama i nekoliko privremenih grobnica.
Ujutro smo krenuli u obilazak okolnog dijela Balija. S vidikovca se vidjelo cijelo jezero blizanaca 'Twin Lake'. U blizini su prekrasni vodopadi, 'Banyumala Twin Waterfalls'. Do njih se spušta katastrofalnim skalinima, pola sata dolje i isto toliko natrag. Tijekom spuštanja, vozač nam je pokazao stablo od kojeg prave svoje vino. Izreže se grana stabla te iz nje izlazi tekućina koja se skuplja pomoću bambusa i njenom obradom nastaje vino smećkaste boje i čudnovatog okusa. Kada se napokon spustiš, shvatiš koliko je vrijedilo truda. Prekrasna priroda s prštećim vodopadima.
Posjetili smo selo Celuk, do kojeg smo se vozili 30 minuta s motorom. Selo je poznato po zlatu i srebru kojeg izrađuju lokalci. Nizovi profinjenih butiga smiješnih cijena, raj za žene! Ukoliko volite nakit, ovo je pod obavezno. U večernjim satima pošli smo u 'Ubud Palace' pogledati 'Legong i Barong' ples. Zbog Orsata sam morala snimiti svaku točku jer je njega oduševilo. Meni je bilo malo dosadnjikavo, ali isto valja pogledati. Ukratko, ples je to bez puno pokreta, najviše rade prsti i oči, malo jezivo, ali unikatno - kaže Lucijana i oduševljeno dodaje:
- Vratila bih se sutra! Mnoštvo stranaca posjećuje Bali, a neki od njih odlučili su tu provesti život, a jasno je i zašto.
