Pod definiciju "prevare" u ljubavnom odnosu neki bi svrstali fizičke i emotivne afere, dok je drugima takav pojam sinonim za bilo kakvu laž. Iako je svaki odnos drugačiji i brojni partneri međusobno imaju dogovorene granice oko toga što je dozvoljeno, a što ne, čak i tada mnogi dožive veliki šok i saznaju da je njihov partner od njih skrio veliku i važnu stvar. Što tad?
Ova žena je, čim je shvatila da joj suprug nešto taji, odmah pomislila da je vara. Međutim, prava istina bila je daleko strašnija i ozbiljnija. Njezinu ispovijest prenosimo u cijelosti, piše Stil.
"Znala sam da laže. O mnogim stvarima. Osjetila sam promjenu u njemu, našla sam čak i dokaze, ali me uspio uvjeriti u suprotno. Ponašao se kao da sam luda i nepovjerljiva i tvrdio je da sam ja loša žena jer mu ne vjerujem, prenosi Slobodna Dalmacija.
Odbacila sam svoja pitanja i dokaze, i ignorirala taj osjećaj koji je htio pobjeći kroz moje grlo i vrištati. Sve dok jedan mali događaj nije promijenio sve i nisam više mogla ignorirati činjenice.
Bila je to beznačajna srijeda popodne u svibnju. Bila sam u prodavaonici sa svojom osmomjesečnom kćerkom, kada sam se kolicima zabila u mušku nogu. Odmah sam se ispričala, kada se čovjek okrenuo. Ispostavilo se da je to bio kolega i prijatelj mog muža. Toplo sam se osmjehnula, pozdravila sam ga i pitala kako je, jer je prema meni oduvijek bio prijateljski nastrojen, piše Stil.
On se nije osmjehnuo, nije me pozdravio, nije čak progovorio ni jednu jedinu riječ. Samo je stajao, nespretno me gledajući. Pitala sam ga da li je dobro, na što je on klimnuo glavom, promrmljao „zdravo“ i otišao. Srce mi se stisnulo i pozlilo mi je, jer sam znala zašto Karlos nije htio razgovarati sa mnom. Sigurno zbog mog muža, sigurno se nešto dogodilo na poslu, a s obzirom na to da se Karlos tako ponašao... moralo je biti nešto loše.
Mjesecima sam ispitivala muža: „Je li sve u redu?“, „Što se događa na poslu?“, „Zašto se ponašaš drugačije?“ "Molim te, možeš li mi reći što se događa?" Za svako pitanje imao je izgovor, priču, laž. Znala sam da laže, ali nikad nisam to izgovorila na glas, slušala sam njegova objašnjena i odlučila ih prihvaćati.
Ipak, nakon ovog susreta mi se upalila lampica koja se jednostavno više nije mogla ugasiti. Nisam više mogla lagati sebe, nisam se više mogla pretvarati da ne znam. Zadržala sam suze, platila jogurt i mlijeko, zakopčala kćerku u njezino sjedište u automobilu i odvezla se do muževljeve kancelarije.
Zaustavila sam se ispred firme i s kćerkom sam krenula put suprugove kancelarije. Tamo sam vidjela šefa mog muža. Kada je podigao pogled, dobila sam sve odgovore koji su mi bili potrebni. Gledao me je onako kako me nitko do sada nije pogledao, sa sažaljenjem. Pitala sam ga ima li vremena porazgovarati sa mnom, na što mi je on rekao da ima te me pozvao u svoju kancelariju. Nije bilo potrebe za formalnostima, dobro smo se poznavali. On i moj muž su bili prijatelji i često smo se posjećivali i družili.
Pitala sam: "Što se događa?" On je odgovorio: „Što ti je rekao? "Nije mi rekao ništa", izustila sam. Pitao je: "Gdje je sada?" Odgovorila sam „Na poslu. Ovdje kod tebe. Zar nije došao danas?" Progutao je knedlu, spustio pogled na svoj stol, duboko udahnuo i rekao: "Otpustio sam tvog muža prije pet mjeseci."
Gledali smo se u tišini nekoliko sekundi, a onda sam klimnula glavom. Nastavio je: „Ukrao je mnogo novca i pio je na poslu. Nisam podnio tužbu jer mi je prijatelj godinama, ali najviše zbog ove djevojčice". Pokazao je na našu kćerku, koja se u tom trenutku nasmiješila, a njezina glava bila je naslonjena na moje grudi.
Nijemo sam stajala nekoliko sekundi, a zatim sam zahvalila što je razgovarao sa mnom, rekao mi istinu, a potom sam se ispričala za ponašanje mog muža. Izašla sam iz kancelarije, odvezla se kući, stavila kćerku da odspava, sjela na kauč i čekala da moj suprug dođe kući. Odakle on zapravo dolazi, tko zna. Parking? Bar? Kuća druge žene? Zatvor?... svašta mi se motalo po glavi, a svaki minut je djelovao kao vječnost. Kada se vratio kući, mirno sam mu rekla što sam otkrila i dala mu vremena da se pribere i objasni, a on nije uradio ni jedno ni drugo.
Rekao je da njegov šef laže, potpuno hladan, a onda je kroz nekoliko sekundi potpuno promijenio svoje ponašanje. Odjednom je počeo vikati i bacati stvari po kući. To je bila posljednja noć kada sam nosila vjenčani prsten. Na kraju sam saznala da je radio neke građevinske poslove za ljude koje je poznavao, zbog čega je bilo nekih prihoda. Također sam saznala da nije plaćao hipoteku i da je provodio mnogo vremena sjedeći u svom autu. A povrh svega podigao je veći novac od naše ušteđevine i dobar dio penzionerskog fonda.
Nisam odmah postala svjesna svega toga jer je sve bilo na ime mog muža, njemu je pripalo vođenje financija naše obitelji. Također sam saznala da nije tražio drugi posao i da zapravo nema nikakav plan.
U početku nisam ništa rekla svojoj obitelji i prijateljima, jer sam se stidjela svoje sljepoće. Ubrzo sam se s kćerkom iselila iz naše zajedničke kuće. Nakon preseljenja, ispričala sam svojoj obitelji i prijateljima što je učinio. Bili su šokirani, ali su se pitali kako nisam ranije saznala.
Objasnila sam im da nisam znala zbog novca koji još uvijek dolazi, mog nedostatka pristupa računima i zato što je on izuzetno dobar lažljivac. Ipak, glavni razlog zbog kojeg nisam znala je taj što je on bio moj muž, čovjek kojeg sam voljela svim srcem i kojem sam vjerovala. Bio je dobar čovjek i vrijedan radnik. Napravio je dobru karijeru za sebe, bio je najbolji u svojoj tvrtki, kupio je lijep auto, kuću i nikada nije odustajao. Prije u njega nije postojao obrazac ovakvog ponašanja. Nije bilo objašnjenja za ovakvo ponašanje.
Također sam objasnila da sam bila u ranjivom stanju i da sam na neki način samu sebe štitila svojim neznanjem. Čuvala sam svoje mentalno i emocionalno zdravlje dok nisam bio dovoljno jaka da se suočim s istinom."