I ove 2022. ispoštovala se divna tradicija i održano je još jedno veliko natjecanje ARŠK Orhan u lovu na lignje "NALIGNJE".
Prvi i najbolji u ribanju na lignje je trojac Damjan Šulić, Marija-Karla Poša i Đivo Knego s ulovom od 1,658 kg, na drugom su mjestu Ivica Đurđević i Maro Car koji su uhitili 1.560 kg i na trećem mjestu Marko Dužević, Marko Pasković i Mario Vukotić s ulovljenih 1.462kg liganja, a četvrto mjesto zauzeli su Maja i Srđan Krstović s 318 deka liganja. Ukupno su sudjelovale 32 barke, desetero djece od kojih su najbolji bili Orsat Čoić i Tomislav Bolfek koji su ulovili liganja od 248 i 158 grama, a i sva djeca su dobila medalje. Potpuni šou na ribarnici dok se ulov mjerio i vagao, laže li vaga ili onaj koji mjeri, znatiželjne, pogotovo dječje oči, pratile su od početka do kraja.
I kao i uvijek, pozvani su bili svi ribari i oni koji to žele postati bar tijekom ovog natjecanja koje organizira ARŠK Orhan. Krenulo se s Kaša u pet manje kvarat i u petura je i službeno počelo natjecanje. Uz 80-ak prijavljenih ribara, u svakoj je barci smjelo biti najviše po troje, a kako mrak sad pada sve brže i sve je freškije, osobito na moru, kao gorivo su ribari koristili, kao i uvijek, osvježenje i hrpu smijeha, dobacivanja, laganja (što je normalno da bi zbunili protivnika), ali bez varanja. Što si uhitio - uhitio si. Neki su uhitili samo prehladu, ali raspoloženje nije palo, dapače.
Nismo imali kameru na moru, možda i bolje, da se ne otkriju tajne lova na lignje, jer svaki ribar ima svoju filozofiju oko toga kako je kojega najbolje uhitit‘, a natjecanje je završeno u 20 sati, kad se veselo, bez obzira na ulov, krenulo prema ribarnici gdje su se vagali ulovljeni lignji. Čiji je bio najveći, najbolji, najmesnatiji, koji je najdalje pljusnuo crnilo, kojemu su kraci najdulji, koji je najšporkiji i odakle je stigao... sve se gledalo, a mjerila se tek kilaža. Velika završnica programa donijela je još malo smijeha, prepucavanja i veselja, i dodjelu medalja i to onih najsjajnijih najboljim lignjolovcima, koji su u rukama ponosno dizali pokale.
Ovi koji nisu uhitili ništa isto su se zabavili kao i pobjednici, ako ne i bolje, a bilo je i nekih koji su ulov od sramote ostavili u brokama jer su, kako su nam razočarano rekli, ‘manji od njihovog k...‘, pa nije red da djeca gledaju.
Kako ništa ne ide bez pjesme tako je bilo i ovaj put, legenda kaže da se pjesma i pluća razvijaju još na moru jer se lignji ne boje pjevanja pa im ne smeta, a u potpunosti se grla otvore nakon krunidbe najboljega, gdje drugo nego na Porporeli. A lignji se nose doma i čekaju prvo druženje, gradele, rizote i punjenja, a oni slabiji primjerci provest će koji tjedan u ledu.
‘Nalignje‘ je još jedna od najljepših domaćih tradicija za koju bi, obzirom da se akontacija ne plaća, nemaju PR, ne oglašavaju se po medijima i palama od struje, bila prava šteta da se ne održi. Ali - sudeći prema broju prijavljenih ove godine, nema straha. Bit će liganja još i ove, a i dogodine...