Umijeće penganja jaja, nezaobilaznih simbola Uskrsa, njeguje se kroz generacije, od davnina. Za jajima penganima na primorski način nismo trebali poći daleko, put nas je odveo na Osojnik. U obiteljskoj kući Muhoberac, u kominu pored popreta nas je dočekala Nikolina. U ruci jaje i penica. Dok penicu umače u rastopljeni vosak i stavlja zareze na jaje, opisuje nam kako je to nekad izgledalo:
- Stare žene na Osojniku ili po primorskim selima, na limeni pjat bi stavile žeravu i na nju jednu malu tećicu ili ožicu da se u njoj rastopi vosak. Na drvo loze stavile bi iglicu batučku i kad bi se vosak rastopio pengale bi po jaju – opisuje nam Nikolina dok pokazuje sve o čemu priča.
Vosak mora biti baš vruć kako bi se polako i precizno ocrtalo sirovo jaje koje se potom kuha u lučini da bi crtež na jaju bio savršeno vidljiv.
- Prije se kuhalo u broću, ta biljka se vadila za Uskrs, baš za onu primorsku bordo boju. Te biljke nema baš svugdje a rijetko tko više i zna kako izgleda. To su bile ‘zdrave’ boje, a sad je sve malo modernije pa se jaja stavljaju u gotovu boju.
Crtice, cvjetići, prugice...
Vraćamo se mi na jaja pengana po starinsku. Crtice, cvjetići, zarezići, prugice... od voska, kako dođe po volji i iz glave, ni jedno nije isto, kopije kod primorskog penganja nema, sve unikati koliko god ih je. A na njima poruke za zaljubljene, zetove, svekrve..., naravno uvijek samo pristojne i lijepe: ‘ovo jaje na dar dato ti ga primi moje zlato’, ‘ovo jaje na dar ide da ga crne oči vide’ ‘ovo jaje snijela žaba da daruje zeta baba’...
Nikolina voli ‘napengat jaja tradicionalno da imam za doma’, a tome je još kao desetogodišnju djevojčicu naučila baba Nike i ostavila joj tako lijepu uspomenu. Uvijek je voljela crtati, a za pengat jaja treba imat mota u ruci. Prisjeća se kako je kao dijete s bakom išla na placu i prodavala pengana jaja. To je bio poseban doživljaj.
- Bio je gust prodat jaje koje si sam iscrto, pa dođeš na placu a svi te u čudu gledaju jer si još dijete. Tako sam odrastala, to mi je bilo posebno. I ostalo mi je posebno.
Penganju jaja podučava i svoje dvije kćeri Andreu i Teu. Ova majka šestero djece sa suprugom održava i obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo pa dan nije dovoljno dug još i za penganje koje iziskuje vrijeme. Lani je napengala 300 do 400 komada, ove godine broj je manji. No, ljubav prema oslikavanju natjerala je da se ove godine okuša u iscrtavanju ispuhanih pačjih jaja. Oslikavaju se akrilnim bojama, a na njima su etno motivi: linđo, nošnja, kolarin, magarac... To je novost i sviđa joj se. Iako oslikavanje jednog traje i nekoliko sati, za mirnoću je idealno.
Jaja (pro)šetala kroz selo
Za oslikavanje voskom kokošjih jaja ovoj medicinskoj sestri instrumentarki treba dvije do tri minute. Napengana jaja se u lučini kuhaju do 10 minuta. Obavezno se stavlja sol i ocat, da ne bi pukli i da bi boja bila postojana. Odnosno da ruke, a i kuća budu manje crvene. Kad se skuhana jaja ohlade namaže ih se pancetom, onim bijelim dijelom, za poseban sjaj. Doznajemo još, što je bjelje jaje to vosak bolje ostaje i kasnije se crtež ljepše vidi.
Je li vosak bolje ostaje na domaćim ili kupovnim jajima?
- Ovisi, na domaćim freškim jajima nekad jako teško ostaje, ali uvijek imamo domaća jaja i na njima radimo.
Vosak nabavljaju od pčelara. Tko u selu ima pčele daruje ga Nikolini jer zna da penga jaja’. Dosta je pčelara pa do voska nije problem doći iako tamo gdje se koristi parafin vosak se ne može upotrijebiti. Za penganje u obzir dolazi samo čisti vosak.
- U nas na Osojniku je običaj za Uskrs da nevjesta nosi vjenčanom kumu pengana jaja. Mlade nevjeste koje nisu znale napengat jaja, naručile bi u mene, tako su moja jaja šetala kroz selo. Još se drži do toga, u nas u selu stvarno nastojimo održati tradiciju i kroz Kulturno umjetničko društvo Sveti Juraj Osojnik i kod nas doma držimo se običaja za sve te posebne dane kao što je Uskrs.