Poznata televizijska voditeljica Nikolina Pišek nakon smrti supruga Vidoja Ristovića s kojim ima kći Unu prošla je pravi pakao. Po medijima se ova priča razvlačila mjesecima i pretvorila u pravu sapunicu, nakon što su se brojne javne osobe uključile u komentiranje Nikolininog života, između ostalog i Borna Kotromanić te Vlatka Pokos, koje su se napose oštro posvađale oko ove teme.
Borna je, podsjetimo, u javnost plasirala navodne ljubavne poruke koje joj je Vidoje u prošlosti slao, kao i brojne uvrede na račun Ristovićeve udovice.
Vidoje i Nikolina vjenčali su se 2013., 2014.godine su dobili Unu, a Vidoje je preminuo u svibnju ove godine. Nikolini se život nakon smrti supruga okrenuo naglavačke, naišla je na osude mnogih.
Svekar Viktor Ristović, poznatiji kao Miša Grof, odmah je ušao u svađe oko nasljedstva, a kasnije javno izrekao brojne uvrede na račun snahe. Prepucavanje je trajalo mjesecima, a danas su na sudu. Nikolina ga je tužila za obiteljsko nasilje, a Bornu za klevetu.
No kako život ide dalje, Nikolina je odlučila krenuti dalje i u poslovnom smislu, pa je odnedavno voditeljica emisije "Donna show" na Uni TV. Živi na relaciji Zagreb - Beograd i uživa u onom što radi. Naviše ipak voli svoje kćeri Hanu i Unu, a u intervjuu je s nama podijelila kako se nosi sa svime.
Nakon smrti supruga Vidoja Ristovića događale su se brojne negativne stvari, komentari, osude… Svekar Miša Grof vas je napadao u medijima i svašta ‘širio‘ o vama. Njega ste tužili za nasilje u obitelji. No on nije jedini, tužili ste i Bornu Kotromanić za klevetu... Kako se nosite sa svim zlobnim komentarima? Kako ste preživjeli to razdoblje?
Što se tiče tih osoba koje ste naveli i koje ne želim niti imenovati, a riječ je o osobama koje su se, ne mojom željom, upetljale u moj život, ja ih nisam pozvala, i meni je iskreno žao što oni očito nemaju nikog od dobrih i bliskih prijatelja, ili rodbine, koja bi ih uputila da svojim djelovanjem štete drugima, a ponajviše sebi.
Ja sam to pitanje u potpunosti prepustila u ruke stručnih osoba, odnosno sudstva, pravosuđa i institucija za koje vjerujem da će odraditi pravi posao.
Jedna stvar je štetiti sebi, na to ne mogu utjecati niti me briga, a druga stvar je štetiti drugima. Ti bi ljudi trebali shvatiti da svako djelovanje ima svoje posljedice, neke su i dugoročne.
Možda nekima uspije u takvom djelovanju proći nekažnjeno, ali ne kada se to djelovanje usmjeri protiv mene i moje obitelji. Jedino što mogu raditi je nastaviti mirno živjeti koliko god mogu, ne obazirući se na njih jer me se oni ne tiču, niti me dotiču i nadati se da će institucije učiniti pravi posao – ukloniti ih iz mog života i možda i institucionalizirati.
Vratili ste se u voditeljske vode, s još dvije kolegice vodite lifestyle emisiju "Donna show" na Una TV. Kakav je osjećaj ponovo biti na ekranima?
Znam da izgleda kao povratak nakon dužeg vremena, ali moje izbivanje nije bilo toliko dugo. Na hrvatskim malim ekranima jesam izbivala, ali sam paralelno radeći i u Hrvatskoj i nakon prestanka rada u HR, prošla sve televizije regije, tako da ne znam tko je radio na toliko televizija kao što sam radila ja, i uvijek su mi vrata bila svugdje otvorena.
To je lijep osjećaj i lijepo je vratiti se u nešto u čemu si se zapravo uvijek najbolje osjećao, a to je sukus mozaičnog programa s nekim interaktivnim sadržajem, s talk showom, živim sadržajem koji se modificira i formira u samom studiju u interakciji s gostima i sa svojim kolegama.
To je živo i to volim raditi, i pritom se dobro pripremiti, ne doći nikad u studio nepripremljena. Morate se involvirati istraživački. Sretna sam što sam se susrela s ove dvije divne žene s kojima radim, s Dejanom Rosuljaš i Bayom Bangue Namakosse. Karakterno i fizički smo različite, ali mislim da se fantastično slažemo u studiju i emisiji i to je bitno, energija koja kola među nama nas izdvaja od svega ostalog.
Živite na relaciji Zagreb-Beograd, koliko Vam je to naporno?
Život na putu je naporan, ali navikla sam tako živjeti, i sa suprugom sam živjela na relaciji Zagreb – Beograd, ja malo rjeđe buduće da sam bila netko tko se bavio djetetom i kućanstvom, ali to je nešto što mi je normalno, tako sam i radila zadnju godinu koju sam radila na Novoj TV.
Cijelu godinu sam putovala radeći projekt u Beogradu, i radeći na dva projekta u Zagrebu istovremeno. Bilo je gužvovito, ali se izdržalo. Sada je teže jer nemam logistike, nemam nekog tko će se pobrinuti za Unu, to su stvari koje rješavam u hodu. To je teško, ali sve drugo se može.
Ponovo vam je urednik Daniel Delale. Do kraja života s njim? Kakav odnos imate?
Da, opet Danijel Delale, hehehe. Izgleda da je to jedini muškarac s kojim ću ostati neraskidivo vezana najduži niz godina. Morate raditi distinkciju između privatnog i poslovnog života, i mi to dosta uspješno radimo. Posao je posao.
Kad se radi, dođe povremeno i do neke argumentacije ili žučnije razmjene mišljenja, ali to ne znači da prijateljstvo zbog toga pati. Kreativni proces je takav. Podrazumijeva sve, pa i da morate prihvatiti neki argument kojeg u početku niste niti razmatrali, jer bit timskog rada je u osluškivanju drugih i pobiranju vrhnja iz riznice svačijeg znanja.
Kako izgleda Vaš dan, privatno i poslovno?
Radni dan je svaki drugačiji, imam gomilu obaveza budući da je situacija u kojoj se još uvijek nalazim meni nepoznat teren, moram nekako vratiti kompoziciju vlaka na šine da mogu sve staviti u autopilot i osjećati se sigurno, no do tog će proći još neko vrijeme.
Cijela redakcija komunicira pomoću Zooma, jer smo na različitim lokacijama svi, zaista više fizička blizina nije nužna da bi se nešto odradilo dobro. Neprekidno komuniciramo, izmjenjujemo iskustva, nadopunjavamo se, iznosimo ideje sve do finalizacije konačnog sklapanja emisije.
Trudim se svaki dan, ili barem 4 puta tjedno, odraditi trening, to je sada novo, budući da šest mjeseci nisam imala snage, volje ni motivacije za tako nešto, ali evo sada sam se konačno vratila i veselim se treninzima. Odrađujem ih sa srcem i puno više boli nego prije zbog dugačke pauze, ali i to će proći.
Kako je Uni, je li se navikla na novu situaciju? Kći Hana studira medicinu u Milanu, hoće li se vraćati u Hrvatsku?
Hana studira medicinu u Milanu, prebacila se iz Velike Britanije jer joj više odgovara boravak u Italiji. Jako sam ponosna i sretna što njoj to tako fantastično ide i nadam se da će tamo i ostati, da se neće vraćati.
Što se Une tiče, djeca su adaptabilna, mogu svašta podnijeti i trudimo se svi s moje strane obitelji da je podržimo koliko možemo i budemo joj oslonac i potpora, jer ja sam izabrala njenog oca, ali njegovu obitelj nisam, a dobila sam u nekakav amanet i njih.
To su situacije koje će se sudski rješavati, a djeca će biti dobro, radim sve da bi oni to i bili. Na meni je da se izborim za našu sreću i interes Une, unatoč izrazito lošoj klimi i ja ću to i učiniti.
Što biste preporučili ženama koje se nađu u istoj situaciji kao Vi?
Ne postoje dvije iste situacije ili dvije iste tragedije i kao što kaže rečenica iz Tolstojeve Ane Karenjine: “Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.”
Dakle ne postoji univerzalni recept kako se izboriti s nekim životnim nedaćama, jedino što je istina da iza svakog sunca dolazi kiša i iza svake kiše dolazi sunce i to su ciklusi koji se svima događaju... Veliki je blagoslov biti anoniman, odbolovati svoje tuge na miru i bez medijske pažnje željnih dušebrižnika.
Zaključak i savjet ne postoji, postoji jedino misao kojom bismo se morali voditi u životu - jedino što je postojano u životu je promjena i te promjene su nešto što moramo prihvatiti i čime se moramo nositi. Teško ih je prihvaćati. Svi ljudi su robovi nekih svojih navika i očekivanja te konformističkih ideja. Teško je iskočiti iz svoje zone komfora, ali sve te promjene nas vode na neko drugo mjesto u životu koje je iz nekog razloga stavljeno pred nas.
To treba prihvatiti i truditi se naći svoju drugu namijenjenu poziciju i pozicionirati se na najbolji mogući način i to je sva mudrost. Neka žene pokušaju biti samodostatne i ne zaboraviti koliko su vrijedne i dragocjene i da im to nitko ne može oduzeti.