U srijedu 14. kolovoza u 21. 30 sati, promovirat ćete na Orsuli vašu zbirku pjesama ‘Dolce Garbo’ uz koncert Nikša Kušelj & friends. O čemu se radi, odakle naziv zbirke?
Ah, “Dolce Garbo”. Zvuči kao nešto što bi vam none servirala s osmijehom na licu i tajnom u očima. Zbirka pjesama inspirirana ljepotom i surovošću života na Mediteranu. Naziv dolazi od starog dalmatinskog pa i dubrovačkog jela koje simbolizira tradiciju i okuse prošlih vremena. Pjesme su kao to jelo – naizgled grube, ali iznutra pune okusa i emocija. Ljubav, more, obitelj, svakodnevne borbe... sve je tu. Jednostavno, nisam mogao odoljeti da kroz poeziju ne izrazim sve te duboke osjećaje, a ono što je posebno to je moj čudesni ansambl Glasine, nevjerojatni glasovi s jednakim žarom koji ulaze u glazbene žanrove etna, rocka, rapa i belcanta. Oni su moji prijatelji i najbolji glasovi iz mog djetinjstva. Riki, Ivica i Vlaho - glasovi iz mog djetinjstva - izuzetni klapski pjevači. A onda Seba i Markos, vrhunski glas iz etera i izuzetan tenor. Jaki glumački glasovi: Nikša Butijer, Ivan Colarić i Petar Puljić. Trubadurski duo Srđan i Vukan, majstori glasa i žica. I sve preko prstiju gitarista, producenta i aranžera Lina Glavočića te udaraljki Zorana Tomovića. To je tajnoviti čudesni recept, a vi dođite probati.
Sigurno vam je izazov nastupiti na pozornici kao što je park na Orsuli?
Oh, Park Orsula je nešto posebno, pozornica dostojna Paula McCartneya. Nastup na toj pozornici je kao da igraš šah s morem i nebom. Pogled na Dubrovnik, Lokrum i more daje svakoj noti i stihu poseban sjaj. A akustika, savršena, kombinacija grčkog teatra I rock pozornice na neponovljiv način. Velika je to izazov. No, baš u takvim trenucima osjetiš kako ti srce kuca jače.
Uz glumu, od kada datira Vaša ljubav prema poeziji?
Ljubav prema poeziji? Pa, prije bi rekao bih da je to ljubav prema pjesmama I riječima i to traje oduvijek. Volim se igrati riječima, volim upotrebljavati riječi. Mogu slobodno reći da sam “jak na riječima”ha-ha. Moj posao zapravo jesu riječi – pjevanje i govor spadaju u emocionalno izražavanje. Poezija zvuči malo opasno, većina ljudi se namrgodi kad čuju za poeziju, tako da ja ne upotrebljavam često tu riječ. S druge strane, u glumačkom svijetu je sasvim normalno da se ljudi zainteresiraju za pjesme, naglaske, izričaje, prijevode. Mene to oduvijek silno privlačilo, naročito ako se radi o rimama. Okušao sam se čak i u prijevodu zahtjevnih pisaca poput Ibsena i Goethea. Stari prijevodi ponekad gube oštrinu, a ja sam im dao neki novi način izražavanja, apsolutno poštujući originalan tekst. Moj nono je pisao pjesme, moj otac također, pa su te divne pjesme bile prisutne u mom životu od najranijih dana. Na akademiji, pored monologa, ide i nekoliko pjesama – pjesma je esencijalni dio kazališta. Goran Navojec i ja znali bismo po dva-tri dana pričati u rimama u svakodnevnom govoru. Čak bi ljudi s nama pokušali pričati u rimama. Nekad bi ispalo nevjerojatno ludo, a nekad nespretno, ali uvijek duhovito. Negdje sam pročitao citat da kad ti okus riječi omili u ustima, nema ljepše zastave, nema bolje žene. A volim naš jezik, volim kako zvuče pjesme na našem jeziku. Arsen sam rekao: “Uzmi mi jezik, mene nema, ja ne postojim.”
S glazbenikom Antom Gelom nedavno ste organizirali koncert pod nazivom Rock ‘n’ Roll i zagrebački plesnjaci ispred Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Koncert je naišao na veliki odaziv. Kako je došlo do ove suradnje koja je već postala tradicionalna? Čime planirate iznenaditi Zagrepčane sljedeće godine?
Ah, Rock ‘n’ Roll pred HNK! To je bilo kao povratak u mladost.Ante i ja, dva stara rockera, odlučili smo oživjeti duh starih zagrebačkih plesnjaka. Publika je poludjela za tim! Do sada smo imali četiri koncerta: “Arsena”, “Novi vali”, “Vraćam se, Zagreb tebi” i “Rock ‘n’ Roll u Zagrebu”. Sljedeće godine? Tko zna...imamo neke trikove u rukavu, ali neka to ostane iznenađenje.
Poznati ste glumac, ima li nešto novo na glumačkom planu?
Gluma je moja prva ljubav, uvijek tražim nove izazove. Trenutno radim na nekoliko novih projekata koji će uskoro biti najavljeni. Osim toga, uvijek sam u potrazi za novim pričama i prilikama za suradnju s talentiranim ljudima iz glazbe, kazališta I filma. Znate kako je to, snaga leži u izazovu.
Ovogodišnji hit sezone Igara bio je Dolenčićev Ekvinocijo. Vi ste glumili u toj predstavi kad ju je režirao Joško Juvančić. Jeste li odgledali ovogodišnjeg Ekvinocija i kako vam se dojmila predstava i uloga Iva Ledinića koju ste vi svojedobno tumačili?
Naravno da sam gledao. Divna ansambl predstava, na čelu sa Zrinkom. Veliko veselje je to što nakon osam godina imamo tako veliki naslov. Joško Juvančić, moj dragi profesor, bio je divan redatelj i pedagog. Svaka predstava s njim bila je avantura, a “Ekvinocijo” je posebna. Doris i ja smo već na prvim probama dosegli razinu koja se njemu jako svidjela, toliko da je ponekad preskakao treći čin, govoreći da se čuvamo i štedimo, jer je to toliko dobro da ne treba previše prolaziti kroz emocije.
U braku ste s našom renomiranom fotografkinjom Marom Bratoš.Početak ovogodišnjih Igara obilježila je njezina izložba Lopudski portreti u Sponzi.Kako funkcionira jedan umjetnički brak?
Umjetnički brak? To je kao tango – strastven, dinamičan, ponekad zapleten, ali uvijek lijep. Mara i ja dijelimo strast prema umjetnosti, što nam pomaže da se razumijemo i podržavamo. Njena izložba “Lopudski portreti” bila izvanredna, i ponosan sam na nju. Kroz naš zajednički rad, inspiriramo jedno drugo i rastemo kao umjetnici i kao par i najviše kao roditelji što nam je i najvažnije.