Zlatno doba doživjeli su polovicom 1990-ih, na tren su se oporavili prije desetak godina s ‘50 nijansi sive‘ da bi ih prošlog ljeta uradak ‘Babygirl‘ s Nicole Kidman izvukao iz zapećka hvaljenom premijerom na Mostri. Erotski trileri su dominirali filmskim svijetom na razmeđu predinternetske i online ere, neki su dosegnuli kultni status (Sirove strasti, Kobna privlačnost), a kad ih je već počeo gutati sumrak, u jednom se okušala gore spomenuta oskarovka.
Tada još supruga Toma Cruisea, Kidman je s mužem 1999. zaigrala u filmu ‘Oči širom zatvorene‘ veterana Stanleya Kubricka. Uloga dokone pripadnice društvene kreme tad je označila skori stvarni bračni krah miljenika Hollywooda. Kidman u izdanju iz 2024. ponovno predstavlja povlaštenu klasu, njezina je junakinja Romy Mathis sredovječna menadžerica kojoj na vrhu ponestaje poslovnih uzbuđenja. Ni intimni život nije joj bajan, s mužem redateljem Jacobom stalno glumi zadovoljstvo, pa traži nekoga s kojim će ga doživjeti spontano.
Film nagrađivane nizozemske glumice i redateljice Haline Reijn otpočetka ima jasno postavljen cilj. Želi djelovati provokativno, na trenutke subverzivno, te iz kina ispratiti publiku u stanju laganog šoka. No, s provedbom zapinje jer ništa od agende nije zaokruženo kako bi se očekivalo.
Očita težnja da se Romy prikaže kao simbol ženskog seksualnog oslobađanja nikad konkretno ne zaživi. Mladi pripravnik Samuel (Harris Dickinson) s kojim se spetlja i stavi karijeru na kocku neosporno u sebi ima magnetizma, no njegova motivacija ostaje nerazjašnjena. Zavodi li šeficu zbog karijernog skoka, manipulacije ili perverzne igrice, kakve je naravi...malošto doznajemo o ovom primjerku muškog ‘vampa‘ koji Romy gura u kaos. Par ljubavnika na velikom platnu izgleda kompatibilno, no dalje od fizičkog ne odmiče se previše.
A i to karnalno je prikazano s velikom dozom opreza, pa tako Kidmaničinu golotinju vidimo djelomično i povremeno, dok Dickinsonov lik s razodijevanjem ne imala redateljica (i scenaristica) previše je općih mjesta, a premalo suvisle razrade. Kao da je autorici ponestalo hrabrosti da obrazloži sve tabue koje je istresla pred gledatelje.
Takvih se našlo podosta, od spolne manipulacije i igre moći u radnom okruženju, preko bauka preljuba, ageizma zbog dobne razlike ljubavnika... Ovaj pripitomljeni pokušaj ugriza u tkivo konzervativizma na višu razinu izdižu izvrsni glumački prinosi. Nicole Kidman je iz svoje rastrzane i labilne heroine izvukla cijeli spektar emocija te nas opet podsjetila da njezin glumački talent ne blijedi.
Mladi Englez Harris Dickinson savršeno se stopio s ulogom dijaboličnog uljeza, pojavom i gestama uspijeva pobuditi tjeskobu, unatoč škrto građenom karakteru. Veterana Antonija Banderasa nismo naviknuli gledati kao epizodista, no i u skromnoj minutaži ovaj Španjolac izvlači cijelo osjećajno izobilje iz role prevarenog supruga. Pokušala je Reijn ubaciti i pokoji duhoviti twist, no bez učinka. Primjer je završni mužjački obračun koji umjesto smijeha budi porugu.
‘Babygirl‘, kod nas nespretno preveden kao ‘Požuda‘ (uvreda je to za cijenjeni film imenjak s Jeremyjem Ironsom i Juliette Binoche) trebao je donijeti dašak prošlih vremena kad su filmove ovog podžanra obilježavale žene predatori u nezaboravnim izvedbama Sharon Stone ili Glenn Close. Kidmaničina Romy sve vrijeme balansira između seksualne grabežljivice i psihički labilne labudice u nevolji, a njezin odnos s mlađahnim podređenim više uznemiruje nego draška. Visok koncept, problemi s kalibriranjem, reklo bi se...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....