Pojavnost zadarskih nogometnih vratara, bez obzira kojemu klubu pripadali, možda je najprikladnije prispodobiti s riječnom maticom, piše Slobodna Dalmacija. Ona, matica, sveudilj teče, od iskona... Svemu unatoč.
Tako su i ovdašnji nogometni vratari tu oduvijek. Brojni naraštaji tih vratara isprepleteni su, jedan naraštaj sustiže drugi, pa se pojavljuju novi i novi i svaki je naraštaj od prethodnoga učio na zornoj stvarnosti – na treninzima i na utakmicama, na međusobnim suparništvima i nadmetanjima tko će dograbiti i što duže zadržati jedinicu – piše Bernard Paleka, dugogodišnji novinar, urednik i publicist, u svojoj knjizi “Ispred mreže”.
Nikakva slučajnost
I tako nikakva slučajnost nije činjenica kako je Dominik Livaković rukavice preuzeo od još jednog Zadranina, Danijela Subašića koji je na Svjetskom prvenstvu u Rusiji svojim obranama jedanaesteraca “okupirao” srca ne samo zadarskih navijača, nego cijele Hrvatske. Bolju potvrdu nasljedstva nismo mogli ni zamisliti nego li je Livakovićeva čudesna partija, jer je “rulet penala” protiv Japanaca, obilježio s tri obrane.
Očekivano, ujutro je u Zadru bio glavna tema u vrijeme ispijanja kave, jer nema stola za kojim se nije pričalo o “malom Livakoviću” koji ih zadivio načinom na koji je usmjerio hrvatski brod prema četvrtfinalu, velikom okršaju s Brazilom.
Zasigurno je svoje popularnosti svjestan Livaković, unatoč nekim ranijim komentarima kako su najslabije točke reprezentacije Hrvatske za SP u Kataru vratari i napadači. Ali, poznajući ga kao golmana koji je sigurnim koracima grabio prema broju jedan te njegovoj samozatajnosti kojom je plijenio u razgovoru kojeg je svojedobno za Slobodnu dao potpisniku teksta, uvjerenje o tome nije se promijenilo ni nakon Japana.
Nakon što je zbogom “vatrenima”, neočekivano, nakon osvojenog srebrnog odličja u Moskvi rekao Danijel Subašić, među vratnicama protiv Engleske na Rujevici pojavio je upravo Livaković, tiho kao matica rijeke koju ističemo u uvodnom dijelu...
Od Stanova do Maksimira
Kao mali podsjetnik o uspješnom vrataru Dinama, prije toga Zagreba, ali i dječaku koji je svoje golmanske vještine stjecao na zadarskim Stanovima, prenosimo dijelove njegove priče nakon Moskve. I nije započela s nogometom...
- Može se reći da sam krenuo kao i mnogi Zadrani, gdje drugo nego na košarku, i to od škole “Prvi koš“. I onda sam nakon odrađenog treninga iz dvorane na “Banini” redovito ostajao gledati treninge nogometaša, zanimalo me kako izgleda sport za kojim luduje cijeli svijet. Nisam previše razmišljao, rekao sam svojima: “Idem u nogomet”! Nije bilo otpora, jedino su se nešto kasnije svi začudili što je moj trening kao igrača trajao svega jedan dan i već sutradan su vratarske rukavice postale moj prvi prijatelj – kazivao je Livaković u jednom našem razgovoru koji je uslijedio još dok je nosio dres Zagreba, odnosno, nakon utakmice u kojoj je svojim obranama “uništio” Hajduka.
Vrelo talenata
Uvijek kad netko na svojem razvojnom putu uspije, u novije doba osim Luke Modrića i Šime Vrsaljka, ranije spomenutog Subašića, prije njih Dade Prše ili pak Damira Kalapača te Ivana Santinija, redom reprezentativaca Hrvatske, priča se okrenula prema vratarskoj školi...
- Mene je “u ruke uzeo” iskusni barba Jakov Pinčić (blagopokojni op.p.) i ponudio mi obilje vratarskoga znanja. Onda je brigu o meni vodio Tomislav Rogić - Tumba – nije previše dvojio Livaković, koji je iz Zadra otišao u Zagreb s juniorskom knjižicom u džepu.
San o Madridu
Uzor su mu, prema vlastitom kazivanju Iker Casillas i De Gea, dvojica vratara koji ga jednostavno oduševljavaju. Usput, Dominik je veliki navijač Reala. Tko zna, možda po završetku SP-a i ostvari madridsku priču, osobito iz razloga što je nedavno vodio razgovor s Lukom Modrićem koji je u kraljevskom klubu, doista, kralj. U nadasve prijateljskom tonu, Modrić je između ostaloga svajetnički s velikom mjere potpore kazao: “Ti si golmančina, nemaš se čega bojati. Nema onoga tko ne pogriješi, neka te to ne opterećuje!”.
Djed i sendvič
Ono što je zanimljivo, Livaković se u svim svojim javnim istupima rado sjeća početaka u Zadru. Na treninge ga je uglavnom vodio djed i za njim nosio sendvič da nakon potrošnje kalorija “mali ne bude gladan”. Baka mu je uvijek savjetovala da se drži škole, pa je nakon završetka školovanja u Gimnaziji “Vladimira Nazora” upisao studij Međunarodnih odnosa i diplomacije u Zagrebu.
Zadar se doista ima s čime dičiti, u Moskvi su imali četiri svoja igrača, za Katar su ostala pak dvojica, Livaković i Modrić, a Subašić i Šime Vrsaljko su umirovili reprezentativni dres. Livaković je svojedobno bio opčinjen Vrsaljkom. Evo i zašto...
- Živio sam na na Putu Petrića u zgradi odmah do Šime kojem smo se divili, jer nema toga što nije mogao napraviti s loptom. Gledali smo u njega kao u Boga, ma brate sve je znao. I kad imaš nekog takvog pokraj sebe onda nije teško zavoljeti nogomet – prisjetio se Dominik svojeg zaljubljivanja u nogomet.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....