Prije točno 40 godina otvoren je kultni dubrovački kafić "Talir". Vlasnik, Frano Cetinić, za Dubrovački se svojedobno prisjetio tog 23. kolovoza 1983.
- To se malo oduljilo jer sam mislio da ćemo otvoriti za sezonu, a prije je bilo tako da kako bi završile Ljetne igre, tako bi završila sezona. U početku se ništa nije događalo da bi čovjek mogao nešto spomenuti. Sve je bilo orijentirano za domaći svijet, za vrijeme Igara bi se posao poboljšao u tom smislu, ističe Cetinić koji nema fotografije tih početaka jer u ta vremena nije bio sklon slikavanju.
Istaknuo je kako su prvi konobari "Talira" bili Maro Racanović koji je kasnije radio kao vozač u Dubrovačkom vjesniku te Mladen Beš, a tada novootvoreni lokal ime je nadjenuo Andrija Seifried.
- Iskreno, ništa specijalno nisam očekivao jer sam se malo razočarao, bio je kraj sezone, otvorili smo za domaće ljude. Nije to bilo na način da otvoriš novu radnju i sad će cijeli Grad doći tamo. Čak i moji najbolji prijatelji u početku nisu dolazili. To su bila vremena kad smo bili široke ruke, tratavalo se... Naši pomorci počeli su navegavati na strancima gdje su bile jako dobre plaće, to druženje kapetana, pomoraca u tim vremenima je bilo jako lijepo... To su bile klape! Kad samo gledaš iz ove perspektive, nemaš više takvog Grada, gledaš kako ovo sve funkcionira: radi sitnice koja ti je potreba moraš izaći iz Grada, u to vrijeme je bilo 5.500 ljudi u Gradu, cijeli grad Dubrovnik je bio koncentriran na Grad, a sad ne možeš sresti nikog poznatog iz svoje generacije, u Lućija sretnem poznate ljude... Ljudi, mladi, koji danas drže te radnje, oni su u nekom drugom svijetu, u ono vrijeme nije bilo mobitela, slikavanja, zivkanja, izašao bi u Grad i znao si koga ćeš u kojoj betuli sresti, u koje doba dana, svaka takva radnja, svaka ta betula, svaki taj kafić imao je svoje goste koji su kolali iz jedne u drugu, nisu se zadržavali u jednoj. Druženje je bilo na taj način, bilo je spontano, a ovo danas je nešto sasvim drugo, veli Cetinić koji najviše žali za prijateljima s kojima se tada družio, a koji više nema među živima.
U "Talir" su tijekom ljeta zalazili glumci nakon proba i to mu je postao zaštitni znak, tu je bio glavni punkt za druženje, tu su se razmjenjivala mišljenja, dramski umjetnici iz metropole, ali i ostatka države upoznavali ljude i duh Grada, dolazili su tu i novinari pa tako i iz Dubrovačkog, a znali su u "Talir" svratiti i slavni poput češkog predsjednika i jednog od ključnih aktera Baršunaste revolucije, Václava Havela... Doći i Grad, sjediti na Franovim skalinima i popiti kavu jednostavno je bio ‘muss‘, kao popeti se na Eiffelov toranj u Parizu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....