Posljednjih se dana puno govori o zabrani nastupa srpskih glazbenika u Hrvatskoj i puno je različitih komentara, od toga da narodnjacima nije mjesto kod nas, do zgražanja da se takve zabrane događaju u 21. stoljeću i demokratskom drušvu.
O toj smo temi popričali s Mirjanom Bradić iz Kloštar Ivanića, koja inače radi kao tehničarka za radiologiju u zagrebačkom Domu zdravlja, dok od svoje 19 godine pjeva u noćnim klubovima, vjenčanjima i na drugim prigodnim proslavama.
- Najteže je svirati vjenčanja. Bend nikad ne zna kakva će biti konstrukcija gostiju i od nas ovisi kakva će biti svadba. Moglo bi se o tome na široko i na dugačko, no generalno, sve se svodi na licu mjesta.
Na svadbama na kojima sam ja dosad pjevala, najviše se traže narodnjaci, koliko god se pretvarali, to nosi veselje, to diže ljude – govori nam Mirjana, koja je nekad bila prateći vokal Halidu Bešliću.
Njezin bend ima širok repertoar pjesama, od popa, rocka do tamburaške glazbe.
- Upravo nakon tamburice gosti počnu tražiti narodnjake. Obavezno netko dovikne: ‘Znate li nešto od Halida?‘ Zna se često dogoditi i da se mladenci s kojima sam prethodno dogovorila da ne pjevam narodnjake pridruže na podiju odobravajući želje svojih gostiju. Nisam nikad imala slučaj da je netko bio nezadovoljan jer se svirao neki narodnjak – kaže Mirjana.
- Najčešće izvodimo pjesme Halida Bešlića, Harisa Džinovića, Miroslava Ilića, Hanke Paldum i Nade Obrić. Na njen hit ‘Dugo te, dugo očekujem‘, svi doslovno okidaju.
Inače, treba napraviti razliku između narodne glazbe i cajki. Narodnjaci imaju taj neki laganiji ritam, vole ga generacije koje su živjele u bivšoj Jugoslaviji. Cajke ne pjevam jer mi ih je zahtjevno izvoditi, to je nekakav miks rumbe i sambe, divim se onim ženama koje to mogu s lakoćom pjevati.
Naša sugovornica smatra kako pjesma ne bi trebala poznavati granice.
- Na društvenim se mrežama mnogi prikazuju kao veliki patrioti i domoljubi, a onda se vesele na narodnjacima. To je licemjerno! Nijedan glazbeni pravac se ne smije ismijavati i razdvajati ljude, a mi kao društvo se trebamo maknuti od te teme.
Kad bi o tome stalno razgovarali onda Njemačka sigurno ne bi imala Nenu i prosvjednu pjesmu ‘99 Luftballons‘. Nikad mi nije palo napaemt da na cajke gledam kao na glazbu kojom bi se zgražala, iako ih ne pjevam i ne slušam. Licemjerno je govoriti što tko ne bi smio slušati, treba poštovati svačiji izbor – zaključuje Mirjana.